Na današnji je dan 1993. u prometnoj nesreći u Zagrebu poginuo poznati glazbenik i pjevač Tomislav Ivčić. Rođeni Zadranin, Ivčić je u svojoj plodnoj karijeri snimio oko 250 pjesama i održao stotine koncerata.
Albumi su mu prodani u milijunima primjeraka, za što je dobio niz zlatnih i platinastih ploča.
Već za vrijeme Jugoslavije otvoreno je pokazivao svoje hrvatsko domoljublje, što je tada bilo vrlo nepoželjno i nepovoljno za razvoj glazbene karijere. Jedan je od rijetkih sa estrade koji se prije prvih demokratskih izbora javno i glasno izrazio da je njegov izbor Hrvatska i HDZ – tada stožerna stranka i pokret hrvatskog naroda protiv jugoslavensko-srbijanskog šovinizma.
Početkom i u najtežim danima Domovinskog rata osobito je popularna bila njegova pjesma “Stop the War in Croatia”, koja je čak i u Australiji bila veliki hit. Na izborima 1993. izabran je za HDZ-ovog zastupnika u Hrvatskom saboru, no poginuo je prije nego je preuzeo dužnost. Pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.
Također, otpjevao je još nekoliko domoljubnih pjesama, od kojih ovaj put izdvajamo „Tamo gdje sam rođen“ koju je otpjevao 1990. u Širokom Brijegu kada su Hrvati prvi puta mogli slobodno prodisati u svojoj Hercegovini.
Mogli bi slobodno reći da je ova pjesma dokument jednog vremena:
VLADO MIKULIĆ – POEMA TOMISLAVU IVČIĆU (1993.)
Plakala su i zvona i ljudi
kad je umro na hrvatskoj grudi
i želimo vječni mir i slavu
dičnom sinu Ivčić Tomislavu.
Svi Hrvati tuguju za njime
u legendu ušlo mu je ime
k’o pjevača i kao čovjeka
Hrvatska mu zahvalna dovijeka.
Zato pjesmom mi želimo reći
da je Ivčić naš vitez najveći
rodni Zadar štuje svog junaka
neka mu je crna zemlja laka.
Kalelarga, svaki dom i kala
od srca mu sada kažu hvala
Vedran, Đani braća ponosita
nastavit će djela plemenita.
Stara mati puna tuge, sjete
može biti ponosna na dijete
koje ljudi i štuju i vole
za dušu se njemu Bogu mole.
Katolik je on i Hrvat bio
cijeli život tim se ponosio
sve što čovjek u svom srcu nosi
sve što voli i čim se ponosi.
Ostala su prekrasna mu djeca
i supruga koja bolno jeca
nema više brace da ih budi
da ih jutrom i grli i ljubi.
Al’ ostade od života želja
nema više divnog roditelja
ostala je pjesma i vedrina
plavo more i galeb i stina.
Ostala su djela vrijedna zlata
i živjet će dok bude Hrvata
pjesma mu je bila uzorita
a riječ topla, ljudska, plemenita.
Kad Hrvatska biše napadnuta
pjevao je po tisuću puta
molio je rat zaustavite
i hrvatskom puku pomozite.
A ta pjesma vječno živjet’ mora
jer je simbol hrvatskog otpora
pjevao je i pomoć skupljao
sve hrvatskom narodu je dao.
Pjevao je po cijelome svijetu
budio je i nadu i sjetu
za dom rodni i svoje Hrvate
da se sretno svojoj kući vrate.
Da pomognu kada je najteže
da ih pjesma s rodnom grudom veže
krv i suza Hrvatskom je tekla
ali pjesma sve je svijetu rekla.
Nek’ se čuje da Hrvatska pati
za slobodu bore se Hrvati
a Ivčić je divan čovjek bio
takvog ga je svijet upamtio.
