Globalistički komunisti imali su želju uništiti nacije i vjeroispovjesti, te države i privatno vlasništvo. Posebna meta komunizma je bilo uništenje obitelji kao glavne prepreke stvaranja besklasnog društva. Namjera je bila proširiti revolucije iz Rusije na cijelu Europu i cijeli svijet. U drugoj polovini 20. stoljeća zločinački komunizam je zahvatio gotovo pola svijeta.
„Ukinuti obitelj!…Buržoarska obitelj će nestati u tijeku (op. povijesti) kao njezin dodatak koji će isto nestati (op. privatno vlasništvo), a i oboje će nestati uništenjem kapitala.“ (Karl Marx, Komunistički manifest, poglavlje 2)
Od svih ideologija koje vode rat protiv obitelji, najgori je – komunizam
Krvožednim komunistima nisu bile dovoljne rijeke krvi u Rusiji 1917. godine. Oni su nastavili svoju revoluciju i teror, te ga htjeli prenijeti u Njemačku i druge dijelove Europe (Mađarska, Španjolska, Jugoslavija, Finska, Bugarska…). Njihove težnje su velikim dijelom i ostvarene 1945. godine kada je komunizam zavladao velikim dijelom Europe, između ostalog i istočnom Njemačkom. Vrlo je vjerojatno da bi, da nije bilo Amerikanaca, Staljin i Crvena Armija uveli komunističku diktaturu u cijelu Europu.
Njemačka revolucija naziv je koji se odnosi na događaje u Njemačkoj pred kraj i nakon završetka Prvog svjetskog rata. Njemački komunisti su u siječnju 1919. pokušali izvršiti klasičnu oružanu revoluciju. Digli su ustanak u Berlinu i krenuli su u nelegalnu i destruktivnu oružanu borbu za rušenje legalne vlasti u Njemačkoj, kao i boljševici u Rusiji. Revolucija nije uspjela, a komunisti su za to krivili puno umjerenije socijaldemokrate, protiv kojih su kasnije koketiralo čak i s Hitlerovim nacionalsocijalistima. Sukob između njemačkih komunista i socijaldemokrata doveo je do takve situacije da idućih godina više neće biti moguća nikakva suradnja između tih strana.
Njemačko Carstvo je propalo, a njegovo mjesto je zauzela, srećom, Weimarska Republika, a ne zlosretno i totalitarno komunističko društvo.
Spartakistički ustanak (njem. Spartakusaufstand), ponekad zvan i siječanjski ustanak, trajao je od 5.-12. siječnja 1919. u Berlinu. Pod vodstvom zloglasnih Karla Liebknechta i Rose Luxemburg, članova Spartakističke lige, podignuta je revolucija protiv legalnih državnih vlasti. Ustanak je uspješno ugušila vojska.
Ukupno je u komunističkom ustanku u cijeloj Njemačkoj život izgubilo oko 5.000 ljudi.
Ovaj ustanak se naziva još njemačka revolucija. Komunisti i ljevičari su digli ustanak u Berlinu i krenuli u krvavu revolucionarnu borbu za vlast kao i boljševici u Rusiji.
Berlinska revolucija bio je jedan od niza pokušaja da komunisti uvedu globalnu totalitarnu vlast u Europi i svijetu po uzoru na Rusku revoluciju, uvedu komunističku diktaturu i Europu bace u mrak, logore i smrt. To se dogodilo u nizu zemalja 1917-1922. godine kao Rusija, Ukrajina, Bjelorusija i dr., 1945. u velikom dijelu Europe kao Poljska, Mađarska, Hrvatska, Slovačka, Češka, Bugarska, Rumunjska i druge.
*Dodatak – Komunizam želi razoriti obitelj
Lišavajući čovjeka njegovih duhovnih potencijala komunizam je, pa i na našim prostorima, sredinom prošloga stoljeća preko misli neomarksista tzv. »frankfurtske škole« (osobito miješanjem ideja psihoanalize Freudova tipa i izvoda W. Reicha), otvorio prostor za nova razaranja obitelji i braka. Tu su se Freudov učenik Wilhelm Reich i Heideggerov učenik Herbert Marcuse ujedinili u savez u kojemu se tiranija materijalizma u generacij i 68-e, preklapanjem komunizma i psihoanalize prošloga stoljeća, združila s neobuzdanom seksomanijom, zapravo seksualnom revolucijom generacija iz 68-e. Prenositeljima »seksualne revolucije« (ustvari – destrukcije) snažno su pomagali mediji ali i provjerene metode novonastalih totalitarnih režima: proizvođenja i distribuiranje laži. Već je Herbert Marcuse u knjizi Die Gesellschaft ssicht des sowjetischen Marxismus 1958. postavio teoriju prema kojoj laž može (treba!) sačuvati istinu budućega socijalizma.
Takve ideje i medijske spinove prepune laži mogli smo vrlo lako uočiti kod izvješćivanja velikog dijela javnih medija sa subotnjeg Hoda za život, obitelj i Hrvatsku. Teorija laži i obmane je itekako zaživjela u praksi, i to ne samo u Hrvatskoj.
Budući da sovjetski režim nije uspio uspostaviti totalni kolektivizam, pokušao je obitelj podčiniti državnim interesima kako ih uređuje Partija, i zaključio je da supružnici mogu biti razdvojeni ukoliko država to zatraži. Ni nacizam tu nije ostao suzdržan. Njega je zanimalo samo to da obitelj proizvodi »čistu« djecu i u dovoljnom broju za potrebe države. U oba slučaja, obitelj je u potpunosti postala podređena interesima države. Zanimljivo je da je nakon sukoba sa Staljinom i gubitka utjecaja i moći, jedan od najutjecajnijih ljevičara svih vremena Lav Trocki izjavio „da je jedan od razloga zašto komunizam nije bio uspješan taj što Staljin nije bio dovoljno nemilosrdan u pokušajima uništenja obitelji“.
Da bi shvatili suštinu te destruktivne ideje treba razumjeti da komunizam nije samo gospodarski ili ekonomski sustav, već prije svega totalitarni oblik cijelog društva koji nužno time agresivnom prisilom formira i kompletan život društvene zajednice: kulturu, sport, znanost, obrazovanje, gospodarstvo, medije i baš svaki i najmanji dio života. U mirnodopskom vremenu, totalitarne tendencije komunizma su bile mnogo očiglednije nego npr. u vrijeme nacizma od 1933-1939.
Naprotiv, zbog toga agresivnog bezboštva komunizma i osobite mržnje prema kršćanstvu i Kristu, najžešći napadi na obitelj idu upravo na one koji se zalažu za sakramentalni (božanski, temeljni, ishodišni) značaj obitelji.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
