5. srpnja 1891. rođen Tin Ujević – velikan hrvatskog pjesništva

tin ujević
Foto: "Nostalgija svjetlosti", Matica hrvatska

Na današnji dan 5. srpnja 1891. u malom dalmatinskom gradiću Vrgorcu rodio se veliki hrvatski pjesnik Tin (Augustin) Ujević.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ostao je zapamćen kao velikan hrvatskog pjesništva i najveći boem hrvatske intelektualne elite.

Učenik Antuna Gustava Matoša

Njegovo puno ime bilo je Augustin Josip Ujević, po starom običaju župe vrgoračkih Poljica, gdje su svoj krštenoj djeci davana dva imena. Njegov otac, Ivan Ujević, bio je učitelj rodom iz Krivodola u Imotskoj krajini, dok mu je majka Bračanka, iz mjesta Milne. Tin je rođen kao jedno od petero djece od kojih je dvoje umrlo još u djetinjstvu.
Školovao se u Imotskom i Makarskoj, potom u Splitu gdje je 1909. u Klasičnoj gimnaziji maturirao. Te mu je godine u časopisu “Mlada Hrvatska” objavljena prva pjesma “Za novim vidicima”. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a potom i u Beogradu i Parizu.

Učenik Antuna Gustava Matoša, pisao je članke, kritike, polemike, eseje, feljtone i putopise. Kao pjesnik spaja klasično i moderno, harmoniju strofa sa slobodnom metaforikom. Kao liričar javio se već u “Hrvatskoj mladoj lirici” (1914).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U životu nepomirljiv i neprilagodljiv (pravaš, artist, republikanac, beskućnik, erudit, novinar) on se i u književnom stvaranju kreće u širokoj i raznobojnoj skali od himničkih zanosa i ushita do nirvanske rezignacije, od eksperimentalnih stihova do antologijskih sinteza.

Ujević je, posebno u posljednjem desetljeću svoga života, prevodio poeziju i prozu (Proust, Rimbaud, Conrad, Whitman, Gide i dr.).

Umro je u Zagrebu 12. studenoga 1955.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Anegdote iz Tinovog boemskog života

Tin Ujević je kao nijedan hrvatski književnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Ovdje navodimo samo neke:

Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. “Ma ne morate mi se ispričavati”, rekao je Tin, “iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara”, aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom.

Tin nije volio sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brijačnici. Svejednako, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brijač upita: “Kako hoćete da vas obrijem?”. – “Bez riječi” – odgovori mu mirno Tin.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše, zašto se ne ženi. “Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju” – odgovori im Ujević.

Kako je Tin bio iznimno domišljat i lucidan dobro prikazuje sljedeća anegdota. Jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: “Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer.” Tin ga i ne pogleda i već mu preko ramena dobaci: “Ne, prijatelju, rekao si dva!”. Kako je upravo trenutačno slagao, ovaj šaljivac mu je morao platiti piće.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.