6. travnja 1919. rođen don Ivo Jelinović – žrtva strašnih zločina partizana u Konavlima

zupskiportal.hr

Na današnji dan 6. travnja 1919. u Grudi (Konavle) rođen je od oca Ante i majke Jele don Ivo Jelinović. U dobi od 25 godina u studenom 1944. nakon strašnih tortura, tučenog i mučenog do smrti, ubili su ga partizani. On je samo jedna od mnogobrojnih žrtava partizanskog terora u Konavlima 1944. Konavle su uvijek bile cilj velikosrpske politike jer je prvo preko njih Velika Srbija (i Crna Gora) pokušavala izaći na hrvatsko Jadransko more.

Za svećenika je zaređen 1943. godine. Bio je župnik u rodnoj župi nepune dvije godine. U listopadu 1944. uhitili su ga partizani te s još sedmero Konavljana odveden je na Korčulu i okrutno ubijen u studenom 1944. godine.

Svjedočanstvo o smrti svećenika i mučenika don Iva Jelinovića iznio je dubrovački muzikolog i svećenik, maestro dr. Miho Demović: „Prema samom priznanju jednog partizanskog oficira koji je bio sudionik mučenja, a koji je sve priznao pod stare dane i bolesti, don Ivo Jelinović je bio šiban od strane komunista sve do smrti. Skinuli su ga do gola i šibali na smjene dok nije izdahnuo. Umro je u strašnim mukama i umirao je dugo. Ujutro su ga počeli šibati i onda se smjenjivali nekoliko njih koji su ga tukli, dok nije pred večer umro sav u krvi, ranama i izmrcvaren.“  

Nakon što su partizanske postrojbe umarširale u pitome Konavle nastavile su svoje već počete zločine i teror na nevinim civilima Hrvatima ovog prekrasnog hrvatskog kraja. Taj prekrasni hrvatski (k)raj bio je poznat partizanima po plemenitim i miroljubivim seljacima koji su poznati po svom domoljublju i poštenju. Zbog toga, marširajući prema Dubrovniku, ubili u Konavlima 286 ljudi koji su morali platiti životom samo zato što su Hrvati. Strašni zločini partizana kulminirali pokoljem na otočiću Daksi gdje je 1944. ubijen cvijet hrvatske inteligencije dubrovačkog kraja.
Sličan zločin, a pod istim komunističkim znakovljem, ponovile su 1991. u Domovinskom ratu postrojbe JNA (uz pomoć srpskih i crnogorskih četnika) kada su spalile Konavle, protjerale i pobile gotovo cjelokupno hrvatsko stanovništvo, a grad Dubrovnik stavili pod opsadu.

Njihov krajnji cilj bio je višestoljetna želja srpskih nacionalista – preko Konavala i Dubrovnika izaći na Jadransko more. Zahvaljujući oslobađanju Dubrovnika i dubrovačkog kraja koje je počelo 1992. to im nije uspjelo, a krajnji jug Hrvatske ostao je dio svoje države za koju su brojni Konavljani tijekom povijesti dali svoje živote.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr
Photo: zupskiportal.hr