60. obljetnica smrti hrvatskog mučenika Ive Mašine: ‘Bio je smetnja komunističkim moćnicima’

Ivo Mašina
Foto: IKA, Ines Grbić

U povodu 60. obljetnice smrti Ive Mašine, hrvatskog mučenika i svjedoka vjere kojeg su zbog rodoljublja komunisti ubili u zatvoru Stara Gradiška, u petak 19. studenoga održan je znanstveni skup na kojem je predstavljeno djelovanje Mašine kao vrsnog kršćanina i domoljuba u Pučkom otvorenom učilištu “Dom na žalu” u njegovom rodnom mjestu Preko na otoku Ugljanu, javlja IKA.

> Komunizam je u svijetu odnio više od 100 milijuna ljudskih žrtava, a u Jugoslaviji 1,172.000!

 

Mašina je rođen 1927. g. u pobožnoj obitelji čiji su roditelji Ivo i Marica rodili devetero djece.

Mašinu je UDBA u više navrata onemogućavala da diplomira studij povijesti u Zagrebu na kojem je bio najbolji student u generaciji, a profesor ga je vidio kao svoga nasljednika na katedri povijesti.

Ivo Mašina – kazna za nacionalnu svijest

Zbog domoljubnih stavova uhićivan je više puta od 1954. do 1957. g. God. 1959. osuđen je na 15 godina zatvora. Komunisti su osudili i Ivinog brata Veljka, a njihov brat Melkior završio je na hrvatskom križnom putu.

Izlaganje ‘Ivo Mašina – kazna za nacionalnu svijest“ održao je dr. sc. Zlatko Begonja.

„Vrijeme u kojem je Mašina bio uznik je vrijeme razotkrivanja, njega kao osobe koja je bila utamničena, ali i onih koji su učinili sve da bi ga uhitili i odveli na odsluženje kazne. Vrijeme razotkrivanja je i danas. To se ponavlja u ciklusima. Povijest se zaista ponavlja.

Razumni je slušaju i od nje uče, a drugima je jako teško pomoći. Zaista smo u stalnim kušnjama. Zato je potrebno prisjećati se osoba poput Mašine kao putokaz koji će nam pokazati kako bismo se i mi trebali ponašati“, rekao je dr. sc. Begonja, istaknuvši da je Mašina bio politički zreo i jaka osobnost, unatoč teškoćama.

„Nije pokazivao strah niti je bio sklon oportunističkom ponašanju, nego je svoja stajališta izlagao jasno i odlučno, svjesno ulazeći u izričajne sukobe s represivnim i pravosudnim tijelima jugoslavenskog komunističkog totalitarnog režima.

Nije svoje mišljenje zadržavao za sebe, nije bio sklon ne opirati se, nije imao savitljivu kičmu i nije slijedio logiku pristajanja na izvanjsku pokornost. Mašina i njegov slučaj bio je predviđanje događaja koji su svoje okončanje imali u ostvarenju i njegovog sna, samostalne i demokratske Hrvatske“, poručio je dr. sc. Begonja, rekavši da je ponašanje Mašine potvrdilo misao Stjepana Radića koji je 1923. g. hrvatskom puku rekao: „Nije narod jato gusaka koje sve jednako gaču, nego je zbor anđela koji čudesa stvaraju, kao stalno vrijedno i upozoravajuće“.

„Nakon završetka Drugog svjetskog rata, kad se provodilo nametanje i učvršćenje komunističkog totalitarnog režima u Jugoslaviji, stoga i u Hrvatskoj, brojni su primjeri obračuna narodnih vlasti s vojno poraženima i s političkim, odnosno ideološko – svjetonazorskim neistomišljenicima.

Osobito su bili na udaru svi koji su u intelektualnom smislu mogli novim strukturama vlasti i njihovim društvenim određenjima biti glavnom smetnjom u imperativnoj provedbi zadanih doktrinarnih ciljeva.

U tom kontekstu važno je naglašavati slučaj hrvatskog stradalnika Ive Mašine koji je ostao vjerodostojni pokazatelj djelovanja i odnosa novouspostavljenog režima prema pojedincima koji su ustrajavali na očuvanju vlastitog ljudskog, moralnog, intelektualnog i političkog integriteta“, rekao je dr. sc. Begonja.

Prema dostupnoj dokumentaciji, po optužnici Okružnog javnog tužiteljstva za grad Zagreb, Okružni sud u Zagrebu je 3. studenog 1954. g. presudio prvooptuženom Ivi i drugooptuženom Veljku Mašini da su „krivi za poticanje prijatelja na političko djelovanje s nacionalnih pozicija, odnosno kako je to sud okvalificirao ustaških, što je smatrano opasnim djelovanjem protiv naroda i države“.

U obrazloženju presude stavljeno mu je na teret i što je Ivanu Đeneru ponudio da pogleda knjigu Rudolfa Horvata Hrvatska na mučilištu na njihovom susretu u zagrebačkoj kavani Dubrovnik te da je upozorio kako treba politički djelovati na mlade, da ne završe u zatvoru.

Veljko Mašina je okrivljen jer je 1954. g. s još 14 studenata posjetio grob Ante Starčevića, a u jednom stanu je pjevao hrvatske pjesme.

Prvog izdržavanja kazne Ivo je oslobođen 28. prosinca 1955. g., uz napomenu: „Dosta je miran i povučen, iako duševno pokvaren. Pošto je imenovani izjavio da će nastaviti studije, nije mu potrebno zaposlenje, ali smo mišljenja da se nad istim vodi kontrola, da ne bi nastavio svoje neprijateljsko djelovanje“.

Drugi put „zbog djelovanja protiv naroda i države“, Ivo Mašina je s još 15 osoba (slučaj Rudi Jerak i drugi) pritvoren 15. srpnja 1959. g., a presuda je izrečena 27. siječnja 196. g. Optužen je da je rušio političke i ekonomske odnose u FNRJ i da je želio uspostavu nacionalne, slobodne države Hrvatske „koja bi obuhvaćala granice bivše okupatorske nezavisne države Hrvatske“.

Optužen je da je širio promidžbene materijale neprijateljskog sadržaja, „a u razgovorima s Jojom Ricovom, Miljenkom i Mladenom Petranovićem, isticao je koncepcije o Hrvatskoj kao posebnoj državi“. Osuđen je na strogu kaznu od 11 godina, no uslijed njenog odsluženja je preminuo. U KPD Stara Gradiška Ivo je došao 7. prosinca 1960., a 20. studenog 1961. preminuo je u samici, u 34. godini života.

Hrvatski mladenački trolist početkom 20. stoljeća – Ivan Merz, Miroslav Bulešić i Ivo Mašina

Zadarski nadbiskup Želimir Puljić održao je izlaganje “Hrvatski mladenački trolist početkom 20. stoljeća – Ivan Merz, Miroslav Bulešić i Ivo Mašina“.

Nadbiskup je istaknuo da su sva trojica umrli u zenitu mladosti, dvojica mučenički: Bulešić i Mašina, a Merz zbog bolesti. Nisu živjeli u istom desetljeću. Kad je umro Merz, Mašina je imao jednu godinu, a Bulešić 8 godina. Zaista su velikani našeg prošlog stoljeća, mladići koji su uzor današnjoj mladosti“, istaknuo je mons. Puljić, rekavši da su sva trojica u vremenima kušnje i krize uporište i snagu imali i ukorijenjeni su bili u tropletu obitelj, Crkva i narod.

„Nijedan od navedene trojice nije bio obiteljski čovjek. Bulešić je izabrao svećeništvo. Merz i Mašina imali su nakanu zasnovati obitelj, ali životne okolnosti i problemi su ih u tome omeli. No, sva trojica su bili svjesni da „povijest čovjeka i povijest ljudskog spasenja ide preko obitelji“ koja je u središtu Božje, a  trebala bi biti i u središtu ljudske pozornosti. Sva trojica bili su svjesni važnosti obitelji.

Bili su zahvalni Bogu da su odrasli u obitelji. Mašina je bio zahvalan za ono što je primio u obitelji i to je njegovao“ istaknuo je mons. Puljić, rekavši da je i „Bulešić jako volio svoje roditelje, ali bio je svjestan poziva da ga Bog odvaja od obitelji, da ga učini predvodnikom veće obitelji. Kakva svijest o odabranju i Božjem poslanju!?“, istaknuo je mons. Puljić.

„Sva trojica bili su svjesni i Crkve, Božje institucije u kojoj su krštenjem urasli u mistično Tijelo Kristovo. Zajedništvo je bitna odlika obitelji i Crkve. I to su sva trojica živjeli. Kako smo daleko od ideala zajedništva? Da Ivo nije imao takvu svijest, zar bi bio tako idealan mladić? Zahvalni smo za njegove spoznaje koje i nas obogaćuju.

Ivo je imao takve spoznaje o Crkvi, imao je osjećaj i spoznaje o sakramentima, Svetom Pismu, obitelji, molitvi. Nije studirao teologiju, a mogao bi biti profesor teologije. To Otajstvo on je negdje osjetio i uživio se u njega i živio je od njega. To je osjetio u obitelji i Crkvi. Sva trojica voljeli su Crkvu i čeznuli su za mirom koji im je euharistija donosila. Postali su svjedoci ljubavi prema Crkvi i njenim sakramentima“, rekao je mons. Puljić.

Mašina je živio za misu i od euharistije.

I Merz je, „nošen žeđu za Isusom, sav svoj program sveo na tri riječi: euharistija, žrtva i apostolat.

To je bio njegov program života, to ga je nosilo“ rekao je mons. Puljić, istaknuvši da su sva trojica bili inteligentni, pobožni, otvoreni Duhu.

„Pokazali su visoki stupanj humanosti, vrsnosti i hrabrosti. Bili su nošeni idealima izgradnje svete Crkve te boljeg društva. Ivo se nije dao zavesti ni slomiti prijetnjama, zastrašivanjem i progonom totalitarnog komunističkog sustava u kojem je živio 16 godina. Ivo Mašina ne smije biti prepušten zaboravu.

Njegov nacionalni osjećaj i ljubav prema obitelji i Crkvi u kojima je primio katolički odgoj, a koji su mu pomogli steći zdrave kršćanske i humanističke stavove, bili su smetnja komunističkim moćnicima. Zato su činili sve da ga unište. Pao je kao mučenička žrtva i postao putokaz, a vrijednosti za koje je živio i umro nose pečat neuništivosti“, poručio je mons. Puljić. Stoga je nadbiskup Ivi Mašini posvetio i Katoličku osnovnu školu u Zadru, odredivši da dan njegove smrti bude Dan škole, „kad će se moći progovoriti o temama i idealima za koje je živio taj divni katolički i hrvatski vitez“.

Ivo Mašina je bio opasnost vladajućem sustavu zahvaljujući svojoj intelektualnoj nadmoći 

Jure Brižić, načelnik Općine Preko koja je taj skup i organizirala je rekao: „Ivo je bio opasnost vladajućem sustavu jer mu je udarao u temelje zahvaljujući svojoj intelektualnoj nadmoći, autentičnosti i angažiranosti, snagom argumenata, duha i otvorenog dijaloga.

Živio je u skladu sa svojim uvjerenjima, protivnima komunističkoj ideologiji koja je negirala slobodu vjere, savjesti i hrvatske nacionalne svijesti.

Na primjeru našeg Ive imamo obvezu da nikad više ne smijemo dopustiti da takvi događaji i sudbine ljudi budu taoci ideologije koja je sijala samo strah i smrt“, upozorio je Brižić, rekavši da imamo dovoljno činjenica da ne zaboravimo na ljude poput Ive, „i da samo istinom za koju se i sam borio, prenosimo novim generacijama koje će na njegovu primjeru izgrađivati sebe i obitelji u domoljubnom i katoličkom duhu“.

Brižić je zahvalio nadbiskupu Puljiću što je školu nazvao po Ivi Mašini te je podsjetio da je zadarski nadbiskup Ivan Prenđa, na pokopu tijela Mašine kada je preneseno u grobnicu na Školjić, rekao: „Čovjek koji se bori za oživljenje i očuvanje istine i vjere ne može umrijeti. Ivina intelektualnost, spretnost i najvažnije, ljubav zrna su iz kojih se naposljetku rodila sloboda“.

„Vjerujemo da bi Ivo bio nešto veliko u novijoj hrvatskoj povijesti da je ostao živ, ali nekima je smetao pa su ga uklonili s tog puta. Ponosni smo i zahvalni što smo imali tako velikog čovjeka iz našeg mjesta koji bi sigurno obilježio noviju hrvatsku povijest i ostavio traga u stvaranju današnje Hrvatske, da je ostao živ.

Ta je činjenica smetala pojedincima te su morali naći načina da ga sklone sa svog puta“, rekao je Jure Brižić.

Posmrtni ostaci Mašine preneseni su 1998. g. na groblje pored franjevačkog samostana na Školjiću. O Mašini piše i u knjigama ‘Ivo Mašina: Kršćanski borac za slobodnu i pravednu Hrvatsku“ (2002.) u izdanju Družbe Braće hrvatskog zmaja – Zmajskog stola u Zadru i u knjizi ‘Tako su komunisti sudili: Hrvatski politički zatvorenici zadarskog područja“ (2015.) autora Bruna i Domagoja Zorića.

Na skupu je bila i Desa Mašina, rođena sestra Ive Mašine.

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/ika