Danas slavimo blagdan svetog Dominika, velikog reformatora i osnivača reda propovjednika iz kraja 12. stoljeća i početka 13. stoljeća. Živio je u vrijeme svetog Franje Asiškog, te je poput njega čudesno djelovao na obnovu i reformu Crkve.
Poznato je da su dominikanci red prebogate baštine i zasluga u Hrvatskoj (osobito Dalmacija do Kotora) stoga donosimo kratak opis njihovog djelovanja u našoj domovini.
Najstariji hrvatski sačuvani tekst pisan latinicom napisali su upravo dominikanci.
Drugi opći zbor Reda braće propovjednika, održan 1221. u Bologni pod Dominikovim vodstvom, povjerio je bolonjskom prof. Pavlu Dalmatincu misiju organiziranja dominikanaca u Hrv.-ugar. kraljevstvu. Od XIII. st. brojni samostani, žarišta duhovnog i intelektualnog života, ravnomjerno pokrivaju čitav hrvatski teritorij: Dubrovnik (1225.). Nin (1229.), Ban Brdo u Vrhbosanskoj župi (1233.), Zagreb (prije 1241.), Zadar (1244.), Split (1245.), Kotor i Trogir (1265.), Šibenik (1346.), Senj (prije 1380.), Bol na Braču (1462.), Korčula (1480.) itd. Bilo je samostana u Istri, Lici, današnjoj zap. Bosni (Bihać, Dubica), na prostoru između Drave i Save, a dubrovački dominikanci imaju redovničke kuće u trgovačkim ispostavama Republike na području današnje Crne Gore i Srbije.
Redovnice drugog (kontemplativne) i trećeg Reda sv. Dominika pojavljuju se u Hrvatskoj sredinom XIII. st. Bježeći pred Tatarima, pet vesprimskih dominikanki 1241. nalazi utočište i zaštitu u Ninu i Zadru. Zagrebački biskup Stjepan II. poziva ih u Ivanić Kloštar (1246.). Za zadarske dominikanke Sv. Marije na obali (1241.) i Sv. Demetrija (1292.) zna se da su poučavale žensku mladež. „Red i zachon (zadarskih) sestar svetoga odza našega Domincha“ (1345.) najstariji je hrvatski tekst pisan latinicom.
Dominikanci su dali niz zaslužnih ljudi, kao što su bl. Augustin Kažotić, biskup zagrebački, propovjednici Klement Ranjina, Ivan Uljarević, Anđeo Miškov, teolozi i pisci Ivan Stojković, Luka Bračanin, Vinko Pribojević, Andrija Jamometić, Donat Đorđić, Serafin Bunić, Serafin Crijević i dr. Mnogi dominikanci bili su biskupi u hrvatskim biskupijama.
Najslavnija hrvatska dominikanka je bl. Ozana Kotorka (1493.-1565.), dragovoljno zatvorena (reclusa) uz crkvu kotorskih dominikanaca, koja sugrađane potiče na život molitve i odricanja. I danas je kotorska “mantelata”, koju je Pio XI. 1927. proglasio blaženom, simbol zbližavanja kršćanskog Istoka i Zapada na nemirnom balkanskom prostoru. Kotorski dominkanci, nositelji vjere i kulture Kotora i Boke, jako su stradali za vrijeme Napoleonove vladavine Kotorom, kada su iseljeni i od samostana je napravljeno skladište oružja, a samostan je kasnije srušen, pa prepravljen u zatvor.
