Današnji Predsjednički dvori na Pantovčaku sagrađeni su na imanju koje je pripadalo jednoj od najbogatijih i najuglednijh zagrebačkih obitelji na prijelazu stoljeća, obitelji hrvatskog podbana Vladimira baruna Nikolića. Komunistički diktator Josip Broz Tito raznio je vilu Nikolić dinamitom da bi na tom mjestu izgradio svoju, ogromnu i megalomansku palaču u skladu s vlastitim neutaživim hedonističkim apetitima.
Komunisti su svojom ideologijom opravdali pljačku i otimačinu nad hrvatskim građanskim imućnim slojem i plemstvom, uzeli tuđe nekretnine i tvrtke, protjerali ili ubili vlasnike. Ni u slučaju obitelji Nikolić nije bilo drugačije. Zadnja od obitelji Nikolić koja je živjela u svojoj vili na tom imanju bila je barunica Vera Nikolić Podrinska, kći hrvatskog podbana Vladimira baruna Nikolića i Elle, rođene kao barunice Scotti. Njezina nećakinja Gabriele Habsburg, kći Verine sestre Dagmar i austrijskog nadvojvode Leopolda Habsburga Lothringena, je još prije 20 godina prva službeno zatražila povrat imanja na Pantovčaku i Prekrižju te šest zgrada u najužem središtu glavnoga grada. Ona je u međuvremenu umrla, a pravnu bitku vodi njezina kći Marina van der Muhll.
Među mnogim nekretninama koje su bile u posjedu obitelji Nikolić, radi se u prvom redu o imanju na kojem se danas nalaze Predsjednički dvori. Nekadašnja Titova Vila Zagorje, a današnji Predsjednički dvori imaju bremenitu prošlost, koju ne može sakriti ni ogromno zdanje koje je podignuto na mjestu nekadašnje historicističke vile barunice Vere Nikolić Podrinske. Isto tako kao što su bili izbrisani deseci tisuća života nakon rata, tako je i spomen i sjećanje na plemićku obitelj u trenutku eksplozije u kojoj je njihova vila srušena, trebalo biti zauvijek izbrisano.
Tito je imao iste metode: zatrti trag i sjeme svemu što je bilo prije njega i izbrisati sve tragove europske i građanske Hrvatske. Uništenje intelektualnog, građanskog i proeuropskog sloja ljudi u Hrvatskoj od strane komunističkih fanatika, a čiji je izuzetan primjer bila stara zagrebačka obitelj Nikolić, bio je udarac od kojeg se naša zemlja nije oporavila do današnjeg dana.
Barunica Vera Nikolić Podrinska bila je i slikarica. Slikarstvo studirala na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1910–14. kod Otona Ivekovića, u Beču 1915–16. i Parizu 1926–28. kod A. Lhotea. Portrete, aktove, mrtve prirode, interijere i krajolike isprva je slikala realistički, potom postimpresionistički, a potonji radovi imali su oznake postkubizma (Akt, 1927). Radila je ilustracije za novine i časopise te za svoj putopis Od Zagreba do Bangkoka (1955).
Tekst se nastavlja ispod oglasa
