Stota obljetnica Prvog svjetskog rata, viteštva hrvatskih mornara i 96. obljetnica potonuća bojnog broda Viribus Unitis, obilježeno je danas u Puli okruglim stolom na kojemu su raspravljalo o ulozi i značaju Hrvata u Austro-Ugarskoj mornarici, te je istaknuto da je Jadransko more, zbog važnog geopolitičkog položaja, uvijek bio prostor borbe za nadmoć i meta brojnih osvajača.
Izaslanik predsjednika Republike i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga, Ive Josipovića, načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga SRH general zbora Drago Lovrić kazao je kako je upravo potapanje broda “Viribus Unitis” u pulskoj luci, u noći s 31. listopada na 1. studenoga 1918. godine, jedan od tragičnih događaja koji je obilježio kraj Prvog svjetskog rata.
“Postupak zapovjednika broda Janka Vukovića Podkapelskog u tragediji čin je viteštva koji je krasio hrvatskog vojnika kroz dugu povijest, sve do junaštva iskazanog u Domovinskom ratu”, rekao je general zbora Lovrić.
Naglasio je da je Jadransko more, zbog važnog geopolitičkog položaja, uvijek bio “prostor borbe za nadmoć zainteresiranih sila kao i meta brojnih osvajača”. Usprkos svemu Hrvati su uspjeli opstati na Jadranu i sačuvati dugu tradiciju pomorstva, dodao je.
Hrvati su obilježili Austro-Ugarsku mornaricu, rekao je član glavnog stožera OS RH admiral Ante Urlić.
Istaknuo je kako je Hrvatska ratna mornarica (HRM) stvorena na temeljima bogate hrvatske pomorske tradicije koja izvršava ustavnu zadaću i koja je zaštitila hrvatske teritorijalne vode te je u Domovinskom ratu pružila značajnu potporu hrvatskim kopnenim snagama u konačnom oslobađanju okupiranih južnih područja Republike Hrvatske.
U sklopu obilježavanja 100. obljetnice Prvog svjetskog rata i viteštva hrvatskih mornara danas je u crkvi Gospe od mora služena Sveta misa, položeni su vijenci na Mornaričkom groblju u Puli dok je bacanjem vijenaca u more u u pulskoj luci, na mjesto potonuća broda Viribus Unitis, odana počast poginulim mornarima i kapetanu broda Janku Vukoviću Podkapelskom.
Admiralski brod Viribus Unitis, bio je pod hrvatskom zastavom, nakon što se u jesen 1918. Austro-Ugarska nezaustavljivo raspadala, a kralj Karlo I. predao dekretom cijelu ratnu i trgovačku flotu sa svim lukama, arsenalima i obalnim utvrđenjima, Narodnom vijeću SHS-a.
Dok su Hrvati pjevali i slavili, Mađari, Austrijanci, Slovenci i pripadnici drugih naroda koji su služili na brodovima ratne mornarice Austro-Ugarske pohrlili su kućama, jer su držali da je rat završio. Dok se pjevala hrvatska himna, hrvatska zastava vijorila na jarbolu, 31. listopada u 17 sati zapovijedanjem brodom Viribus Unitis preuzeo je kapetan Janko Vuković pl. Podkapelski, podrijetlom iz Jezerana u Lici.
Kasnije te noći dok su posade slavile na osvijetljenim brodovima (pošto je oglašen prekid vatre) oko 22 sata talijanski torpedni čamac MAS 95, udaljen nekoliko milja od luke Pula (južno od otočja Brijuni) poslao je dvojicu podvodnih diverzanata na ‘jahaćem’ torpedu u luku. Na torpedu su prevožene dvije diverzantske mine-priljepke Mignatta od po 200 kg eksploziva svaka, za postavljanje na podvodnom dijelu broda.
Uz pomoć talijanskih agenata iz Pule, posade su prošle na torpedu kroz sve položene mreže, baraže i druge zapreke postavljene na ulazu u luku. Talijanski diverzanti su se probili do sidrišta i prije svitanja između mnogih brodskih svjetala odabrali su najveći od usidrenih brodova za koji su se odlučili da im bude cilj.
Oko 5 sati 1. studenoga, tek što je svanulo, diverzanti su bili uočeni s broda i ukrcani u brodski čamac. Prije toga su uspjeli postaviti jednu minu na podvodni dio admiralskog broda Viribus Unitis i napustiti svoje torpedo. Na brodu su brodskim časnicima i admiralu ispričali sve. Rekli su da je mina tempirana na eksploziju koja bi trebala biti u 6,30 sati.
Admiral Vuković je naredio posadi da napusti brod. Iako se posada htjela obračunati s diverzantima, admiral to nije dopustio već je naredio da se diverzanti prebace na sestrinski brod ‘Tegetoff’ koji je bio usidren u neposrednoj blizini. Kako eksplozije nije bilo u naređeno vrijeme, posada se počela vraćati na brod misleći da je uređaj na mini zakazao. Na brodu su nastavljene užurbane pripreme kako bi se brod zaštitio od moguće podvodne eksplozije.
U 6,44 sati strahovita eksplozija je uslijedila ispod Viribusa Unitisa, te je voda počela brzo plaviti brodsku strojarnicu i kotlovnicu, a brod je počeo brzo tonuti naginjući se na desni bok.
U 7,10 sati 1. studenoga 1918. admiralski bojni brod od 21.000 tona Viribus Unitis s hrvatskom zastavom na jarbolu se prevrnuo i potonuo. Na njemu je ostalo oko 300 članova posade zajedno s admiralom Vukovićem koji su otišli zajedno s brodom na očigled zaprepaštenih stanovnika Pule.
Sam Janko Vuković Podkapelski, koji je bio zapovjednik Hrvatske ratne mornarice nepunih 12 sati, zadnji put je viđen kako u trenutku svog broda mirno i dostojanstveno stoji na brodskoj krmi.
