Biskup Šaško: ‘Sveti Josip je čuvar života i smisla u našemu narodu i u cijeloj Crkvi’

Svečano prijepodnevno koncelebrirano misno slavlje u Hrvatskom nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu na svetkovinu svetog Josipa u subotu 19. ožujka predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško u zajedništvu s dvadesetak svećenika.

Na misi je sudjelovalo više tisuća štovatelja svetoga Josipa, redovnika, redovnica, bogoslova, vjernika, prenosi IKA.

Na početku je sve okupljene pozdravio rektor Hrvatskog nacionalnog svetišta sv. Josipa mons. Antun Sente rekavši kako ga posebno raduje što je svetište sv. Josipa neprestano ispunjeno molitvom bilo da se ta molitva upućuje u svetištu ili je potpomognuta izvan svetišta zahvaljujući brojnim društvenim mrežama i suvremenom načinom komunikacije.

1 od 7

Uvodeći u misno slavlje biskup Šaško je istaknuo kako tijekom godine ima mnogo predivnih prigoda za slavlje i susret, no „svetkovina zaručnika Blažene Djevice Marije ovdje u ovome svetištu dan je koji se izdvaja svojom ljepotom“. Utječemo se zagovoru svetoga Josipa, dolazimo mu sa svojim zahvalama i molbama, nikada prazna srca pa i onda kad nam se čini da su naši životi prazni ili da su djela suprotna plodovima Božjega duha. Ni danas nam je srce nije prazno, Gospodin u njemu vidi razne nakane i životne okolnosti, ali vjerujem da u svima nama prepoznaje duboku molitvu za mir za mir u Ukrajini i u Europi, strepnju i suosjećanje s patnjama napadnutog ukrajinskog naroda. Molimo da Gospodin obrati srca svakoga napadača dok razmatramo kako mi možemo ublažiti boli i biti vidljivost Krista koji tješi i liječi, prihvaća i pridiže, poručio je biskup Šaško.

Tumačeći Evanđelje koje se čitalo na misnome slavlju biskup Šaško je govorio o svetome Josipu i snovima u kojima mu je progovarao anđeo prenoseći mu Božju poruku. Josip sanja četiri puta, anđeo mu govori a on poslušan četiri puta čini što mu je rečeno: prvo da se ne boji uzeti Mariju sebi, drugo da se s Marijom i djetetom uputi u Egipat radi spašavanja Isusova života, treće da se vrati u svoju domovinu i četvrto da ode u Nazaret gdje učvršćuje svoj obiteljski dom. U tim je snovima primjetno da anđeo svaki put donosi kratak navještaj poput proroštva no i te kratke naznake dovoljne su Josipu da preuzme brigu za Mariju i Isusa i da krene na put. On ne traži sve pojedinosti nego samo malo svjetla koliko mu je dovoljno za prvi korak. To je savršen put pravednika i proroka a ponuđen je svakomu od nas vjernika. Sačuvajmo trak svjetla za prvi korak a zatim će se svjetlo obnavljati i jačati osobito kad nas na našemu putu vodi ljubav.

Sveti Josip daje da ga u njegovu djelovanju vodi Bog i slobodno se odlučuje biti čuvar i zaštitnik ono najdragocjenijeg, života svoje Marije i Isusa. Kao što vidimo u središtu je obitelj jer sadašnjost i budućnost svijeta odlučuje se na pitanju obitelji, tako je bilo nekoć tako je i danas. Bože evanđelje gledamo na djelu kada vidimo muža i ženu koji preuzimaju skrb za život i djecu, Božje evanđelje odražava se u ljudima koji životno prate svoje bližnje, Božja milost započinje i daruje nove početke tamo gdje susrećemo lica ljudi koji nas vole.

Sveti Josip ne bježi od života u neodgovorno sanjarenje, on je osoba koja povezuje snove i žuljevite ruke, njemu je san darovani prostor onoga dijela života koji nije pod njegovim nadzorom i koji je otvoren za susrete s Bogom, da bi u ono što čini, o čemu treba odlučivati uključio Božju prisutnost koja dolazi na neočekivan način i kao takav Crkvi je dar, među najvećim uzorima svetosti i pomoć svakom vjerniku i vjernici, čuvar života i smisla u našemu narodu i u cijeloj Crkvi. Premda nije propovijedao, premda nije utemeljio vjerničke zajednice, premda nije činio čuda, jer istinsko čudo njegova je vjernost Bogu i predanost obitelji štiteći obitelj, održavajući je radom i odgajajući Isusa.

Ta svakidašnjost nikome nije strana, nikome nedostupna i ne treba tražiti neke izvanredne putove svetosti niti čeznuti za viđenjima. Svima nam je ponuđena briga za bližnje, ugrađenost u vjerničku zajednicu i svjedočenje Božje prisutnosti. I do svakoga od nas dopire Božja riječ puno jasnija od one koja je darovana Josipu jer mi živimo u zajedništvu s Riječju koja je postala tijelom, s Riječju koja izgleda slabom i prolaznom, ali smo po njoj pridruženi besmrtnosti i razumijemo ju, osjetimo ju radosnu svaki put kada se odreknemo sebičnosti, rekao je biskup Šaško u homiliji.