Po prvi put slavljena je misa zadušnica za zagrebačke žrtve komunističkih zločina 1945. Misu je u srijedu 8. svibnja predvodio pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško u župnoj crkvi sv. Jeronima.
Za godišnji spomen na žrtve komunizma izabrana je crkva sv. Jeronima u Maksimiru jer se nalazi blizu još uvijek neobilježenih grobnica u parku Maksimiru.
‘Grobišta bez grobova’
Biskup Šaško osvrnuo se na dio Zagreba koji je nazvan po zagrebačkom biskupu Maksimilijanu Vrhovcu – Maksimir. Kazao je kako mnogi u imenu Maksimir čitaju “veliki, najveći mir” ili čežnju za njim.
>Kumrovec i Trnjanski krijesovi: SDP i Možemo veličaju progon neistomišljenika i ubijanje nevinih
“Mi kršćani dionici smo istinskoga, najvećega, Kristova mira, i u njemu smo okupljeni potaknuti Božjim darom Duha istine, da bismo molili za žrtve koje su za sobom ostavili jugoslavenski partizani, pripadnici i promicatelji komunističkoga totalitarizma. Na današnji dan 1945., kada su u Europi formalno prestali ratni sukobi Drugoga svjetskog rata i kada se živjela nada smiraja, nakon višegodišnjih strahota, u Zagrebu strahote nasilja nisu prestale. Na tadašnja jeziva ponižavanja, odvođenja i zatvaranja, otimanja imovine i protjerivanja te, konačno, ubijanja tisuća ljudi bez suđenja nadovezala se nametnuta šutnja, debele naslage neistina koje su, kako kažu istraživači, prekrile više od stotinu masovnih grobnica diljem zagrebačkoga područja, mjesta kojih su nam danas znana, ali još uvijek ta stratišta, ta ‘grobišta bez grobova’ većinom ostaju neobilježena“, kazao je biskup Šaško.
>Zastava SFRJ na Trnjanskim kresovima: Tko je odgovoran i kolike su kazne?
Upozorio je da po grobištima „hodamo, ali se kao država i društvo, niti nakon više od trideset godina od osamostaljivanja demokratske Hrvatske, na njih istinski ne osvrćemo, a ona nas opominju i poučavaju o posljedicama duboke ideološke izopačenosti koja nastavlja nagrizati hrvatski boljitak, unosi podjele u zajedništvo među ljudima, koči razvoj i postaje podlogom za razne oblike društvene korupcije.“
‘Paliti takve krijesove ne znači željeti svjetlo nego tamu’
U propovijedi biskup Šaško osvrnuo se na misterij bezumnosti rata upitavši: „Kako se mogao dogoditi poslijeratni zločin takvih razmjera? Odgovor na to pitanje istodobno je i jednostavan i teško shvatljiv. Ipak, on je provjerljivo jasan i glasi: I tadašnja i današnja nasilja događaju se svaki put kada se čovjek zatvara Božjemu djelovanju; kada pokuša zatvoriti nebo i vječnost svomu životu i životima bližnjih i kada prihvaća otajstvo zla koje želi ugasiti Božje svjetlo u srcima ljudi.
I ove smo godine vidjeli da je izabran, a usuđujem se reći i zlorabljen jedan tipično religijski izražaj, kao što je paljenje krijesova, da bi se pokušao prenijeti krijesovima, simbolima novoga života i širenja obzora, sasvim oprečan sadržaj. Zar je moguće upaliti krijes na onoj vatri koja je gorjela mržnjom sažetom u rečenici jugoslavenskoga komunističkog Diktatora koji je svim protivnicima njegova režima rekao ‘da će u novoj komunističkoj državi svjetlost dana gledati samo toliko dugo koliko traje put do najbliže jame’ (Josip Broz Tito, 20. svibnja 1945. u Varaždinu)?
>Komemoracija i misa kod Husine jame: ‘Opraštajmo jer nas na to poziva naša kršćanska vjera’
Paliti takve krijesove ne znači željeti svjetlo nego tamu. To su krijesovi beživotne tame. Važno je to prepoznati, jer je i naš naraštaj vidio takva ‘tamna svjetla’ upaljena nad novim jamama, počevši od onih u vukovarskim noćima nad ‘Ovčarom’. Ta se svjetla pale tek toliko da se ljude odvede do neke dublje tame i pokuša utrnuti Božje svjetlo. Zar ćemo se time nadahnjivati? Zar ćemo to prenijeti idućemu naraštaju?“, upitao je.
‘Kresovi tame’
Kako to ne bi bilo tako, dodao je, istinsko je djelo milosrđa prepoznati i pokazati koje su posljedice nepoštivanja ljudskoga dostojanstva i gašenja božanskoga svjetla u čovjeku.
>Hina ni slova o tisućama mladih u Gospiću: Umjesto SHKM-a Trnjanski kresovi i Kumrovec
“Jer da bi se ugasio i razorio tuđi zemaljski život, potrebno je najprije ugasiti ljudskost i napraviti ruševinu od svoga duhovnog bića. Zbog toga je veliki propust što u Hrvatskoj nema ni ljudi ni mjesta, što nema institucije – jer na institucijama je čuvati i promicati vrjednote – koja bi se sustavno bavila i na koju bi se moglo pozivati i oslanjati pri dovođenju u zabludu i pri nijekanju istine o komunističkim zločinima. Razlog da ni u Zagrebu ne postoji svojevrsni muzej komunističke vladavine i terora zacijelo treba potražiti u interesu onih koji i dalje smatraju da je poželjno paliti ‘kresove tame’”, kazao je biskup Šaško.
>Josip Milić: ‘Antifašisti’ više mrze Crkvu nego fašiste
„Draga braćo i sestre, ovdje, u euharistijskome slavlju i zajedništvu, u združenosti neba i zemlje, pronalazimo i crpimo novu snagu. Nju ne mogu dati ‘kresovi’ sa Save, nego krijes u srcu ljudi koji gore ognjem Božjega Duha, gledajući zemlju i u nju unoseći ljepotu neba“, zaključio je mons. Ivan Šaško.
Prema podacima Ministarstva branitelja, u prvim mjesecima nakon ulaska partizana u Zagreb 8. svibnja 1945. ubijeno je više od 10 tisuća Zagrepčana i ostalih Hrvata koji su se u njemu zatekli. Posmrtni ostaci ubijenih žrtava počivaju u više od 130 masovnih grobnica i jama po Zagrebu i okolici od kojih većina još nije obilježen.
>Snažne poruke s 80. obljetnice stravičnog stradanja Zrinjana: Na nama je svima da pazimo da Zrin ne padne u zaborav
Spomen na stradale sugrađane organiziralo je Hrvatsko žrtvoslovno društvo i srodne udruge. Na komemoraciju su pozvali ponajprije rodbinu ubijenih Zagrepčana koji do danas ne znaju gdje počivaju njihovi najbliži ubijeni 1945., prenosi IKA.
