Dvadeset i sedam godina nakon pada komunističkih režima, srednja i istočna Europa suočavaju se s novim izazovima. Najozbiljniji su kriza obitelji, povezana s demografskom krizom te kriza vjere i kulturnog identiteta. U posljednje su vrijeme mnoge zemlje bile prisiljene suočiti se s brojnim migracijama s Bliskog istoka i iz Afrike. Od 8. do 9. rujna, predstavnici katoličkih biskupskih konferencija srednje i istočne Europe susreli su se u Slovačkoj, zemlji koja trenutno predsjeda Vijećem EU-a, kako bi razmotrili ove probleme.
Prema riječima sudionika, ključno je da među europskih zemljama postoji pravo partnerstvo utemeljeno na jednakom dostojanstvu svih naroda i na međusobnom poštovanju. Jednako je tako važno da nacionalne i europske političke strukture razviju istinski dijalog s predstavnicima kršćanskih crkava, kao i s vođama drugih religija.
Biskupi vjeruju da je nužno promišljati o europskom identitetu, koji je uvijek bio povezan s obitelji utemeljenoj na braku između muškarca i žene. Jedino je društvo s potomstvom društvo s nadom. Crkva je i te kako svjesna svoje obveze da svjedoči Kristovu Radosnu vijest u svijetu. Zato ona cijeni i podupire obitelj, temeljnu ljudsku zajednicu prema Stvoriteljevu planu. Nažalost, neke odluke koje su donijela europska politička tijela ugrožavaju obitelj i zaštitu života. U ovom trenutku Europa ponajprije treba stabilne obitelji i opreznu populacijsku politiku. Imigracija nije rješenje demografske krize.
Sudionici su doboko pogođeni patnjom ljudi koji bježe od ratnih sukoba, pogotovo onih koji haraju Sirijom. U isto vrijeme, oni pate zbog terorističkih napada u Europi, koji uzrokuju mnoge žrtve. Zbog toga smatraju da je ispravno razviti komunikaciju s muslimanskim svijetom te posvetiti više truda tome da se pomogne onima u potrebi prema božanskoj zapovijedi ljubavi. Biskupi osjećaju kao posebnu dužnost pomoći progonjenim kršćanima, ali ne isključuju iz svojih srca bilo koju ljudsku osobu kojoj je potrebna pomoć, u kriznim područjima svijeta, kao i u našim vlastitim zemljama.
Slijedeći ove ljudske i kršćanske ciljeve, moramo nastaviti djelovati s velikodušnošću i mudrošću te uzeti u obzir kulturne, vjerske i ekonomske okolnosti europskih naroda i ljudi koji pristižu. Biskupi naglašavaju temeljnu razliku između situacije u europskim zemljama koje su odredišta migracijske struje i zemalja srednje i istočne Europe, koje su prijelazne zemlje, s životnim standardom koji predstavlja svega 20% životnog standarda Zapada. Migranti najčešće ne žele ostati u tim zemljama. Pomoć koja im se pruža može zahtijevati posebne korake, ponekad različite od onih koje poduzimaju druge zemlje. U ovom je kontekstu legitimno i čak nužno razmisliti o tome kako osmisliti budućnost europskog kontinenta, na kojim vrijednostima graditi društvo te koje bi mjesto trebalo biti dodijeljeno religiji.
Biskupi mole za sve žrtve nasilja, rata i terorizma. U isto vrijeme upućuju ozbiljan poziv vođama svih europskih zemalja da zajednički i ozbiljno razmotre budućnost. Oni žele da Europa postane kontinent koji na prvo mjesto stavlja poštovanje prema ljudskom životu, od začeća do smrti te da podrška obitelji i braku budu na prvom mjestu u svijesti narodnih zastupnika.
