Danas je blagdan Sveta tri kralja, koji su nazvani i Svetim mudracima i koji se u zapadnom kršćanstvu zovu Baltazar, Melkior i Gašpar, a prema Evanđelju došli su se pokloniti Isusu nakon rođenja u Betlehemu.
Prema Evanđelju po Mateju, došli su prateći betlehemsku zvijezdu “s istoka” u Jeruzalem, gdje ih je primio kralj Herod kako bi mu rekli gdje se Isus rodio da bi ga mogao ubiti.
Kada su mudraci pronašli Isusa, darovali su mu tri dara – tamjan kao Bogu, zlato kao Kralju i plemenitu mast, smirnu kao Čovjeku. Nakon toga Bog im zapovjedi da se ne vraćaju Herodu te da se vrate drugim putem u svoju zemlju.
Tri kralja su simbolički predstavnici poganskih naroda koje je Bog pozvao u svoje kraljevstvo tako što im je javio da se rodio Spasitelj.
Prema tradiciji, poslije smrti triju kraljeva njihove su relikvije, pošto ih je pronašla sv. Jelena Križarica, odnesene u Carigrad, a odatle poslije u Milano i napokon u koelnsku katedralu u Njemačkoj, gdje su i danas. Koelnsko svetište postalo je središte hodočašća naroda iz mnogih dijelova srednje, zapadne i sjeverne Europe, a ima podataka i o hrvatskim hodočasnicima.
Melkior je zaštitnik putnika i Svjetskog dana mladih, a Baltazar oboljelih od epilepsije. Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja.
U blagdanu Bogojavljenja drevne liturgije prepoznaju prosvjetljenje, objavu i proglašenje. Kao osobiti čin Isusove božanske objave, počeo se slaviti i njegov prvi čudesni znak na svadbi u Kani Galilejskoj. Kršćanske su crkve uz taj blagdan govorile i o “objavi poganima” budući da su trojica mudraca prepoznati kao pripadnici poganskih naroda.
U Katoličkoj crkvi Božić se počeo slaviti prije Bogojavljenja, a datum Božića bio je 25. prosinca. Kad je potkraj 4. stoljeća uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje spomen pohoda trojica mudraca i Isusovo krštenje.
Nakon Drugoga vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, pa se na tu nedjelju slavi Krštenje Gospodinovo. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svojega javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije.
Blagdan Bogojavljenja nastao je na Istoku, gdje se na taj dan, u spomen na bogojavljenje prigodom Isusova krštenja, blagoslivlja voda. U vodu je dodavana sol kako bi se još više istaknuls djelotvornost čišćenja. Tom blagoslovljenom vodom škropili bi se poganski hramovi kako bi ih se pripravilo za kršćansko bogoslužje. U 8. st. blagoslov vode postao je sastavni dio sv. mise. Poslije blagoslova vode škropilo se crkve, a vjernici bi blagoslovljenu vodu nosili u svoje domove i njome škropili obitelj, groblje, imanje i stoku.
Blagoslov vode, osim što podsjeća na Kristovo krštenje, spomen je i na svako krštenje po kojem se ljudski rod čisti od istočnoga grijeha.
U hrvatskoj kršćanskoj tradiciji razvio se običaj blagoslivljanja vode na blagdan Bogojavljenja. Blagoslovljenom vodom blagoslivljaju se kuće i obitelji. Prigodom blagoslova kuća, na nadvratnicima se slovima “G”, “M” i “B” označavaju inicijali trojice kraljeva – Gašpara, Melkiora i Baltazara.
Izvorno su se ti inicijali zapisivali na latinskom pa je umjesto početnoga “G” stajalo “C” (Casparus). Tako su inicijali, osim imena kraljeva, označavali i akronim blagoslovne formule: “Christus mansionem benedicat”, što na hrvatskome znači: “Neka Krist prebivalište blagoslivlja.” Između inicijala stavljaju se križići kao znak blagoslova, a oko njih upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu.
Prije su se ti znakovi upisivali kredom, a u novije vrijeme češće se upotrebljavaju posebne naljepnice. Ovogodišnji je natpis 20 G+M+B 15.
Izvor: narod.hr/h
Photo: putevimilosti.com
