Blaženi Pio IX, 255. rimski biskup, nakon svetog Petra papa s najdužom vladavinom (31 godina, 7 mjeseci i 23 dana). Rođen je 13. svibnja 1792. kao Giovanni Maria Mastai Ferretti u Senigalliji (provincija Ancona, Marche), u aristokratskoj obitelji, kao deveto dijete grofa Girolama Mastaija Ferrettija i Caterine Solazzi.
Nježan, pobožan i inteligentan dječak, školovao se od 1802. do 1809. kod redovnika pijarista, na slavnom plemićkom kolegiju u Volterri (provincija Pisa, Toscana). Zatim je u Rimu započeo studij filozofije i teologije. Napustio je 1810. Rim zbog političkih previranja, a ponovo se vratio 1814. kako bi se pridružio papinskoj plemićkoj gardi. Bolovao je u to vrijeme od epilepsije pa je njegov zahtjev odbijen. Nastavio je u Rimu studij teologije i završio ga 1818, a u travnju 1819. zaređen je za svećenika. U početku službovanja bio je rektor sirotišta i gostinjca „Tata Giovanni“ u Rimu, a od 1823. do 1825. boravio je u Čileu kao član papinog izaslanstva. Po povratku u Rim postao je ravnatelj gostinjca svetog Mihaela. U svibnju 1827. papa Leon XIII. imenovao ga je nadbiskupom Spoleta (Umbrija), papa Grgur XVI. postavio ga je 1832. za nadbiskupa Imole (Romagna), a 1839. imenovao ga je kardinalom.
Pio IX. kao papa
Grgur XVI. umro je 1846. i kardinal Mastai Ferretti izabran je za novog papu. Uzeo je ime Pio IX, a njegov izbor izazvao je veliko iznenađenje jer su pretežno konzervativni kardinali izabrali kandidata poznatog po liberalnim stajalištima. Odmah po stupanju na papinsko prijestolje Pio IX. pomilovao je više od tisuću zatvorenika i zajamčio slobodu prognanicima.
Osnovao je civilnu vladu i stavio je pod nadzor parlamentarne skupštine, te zatražio od svojih ministara da reformiraju građansko pravo, kazneni sustav i javno obrazovanje. Odjek njegovih mjera bio je velik u Europi i svijetu, a posebno u Italiji, koja je glasno klicala „liberalnom papi“. Sve se naglo promijenilo kada se Pio IX. nije htio svrstati na bilo čiju stranu u ratu između kralja Karla Alberta Savojskog i Austro-Ugarske. Nakon revolucije 1848, pred kojom je pobjegao u Gaetu (provincija Latina, Lazio), zauzeo je konzervativno stajalište. Uz pomoć francuske vojske ponovno je 1850. osvojio Rim i Papinsku Državu.
Velike su zasluge Pija IX. za Crkvu u Hrvata. Uz zalaganje hrvatskog bana Josipa Jelačića uzvisio je 1852. zagrebačku biskupiju na rang metropolije i nadbiskupije, a zagrebačkog nadbiskupa Jurja Haulika imenovao je 1856. kardinalom. Kardinalom je 1877. proglasio i zagrebačkog nadbiskupa Josipa Mihalovića.
Proglasio je 8. prosinca 1854. dogmu o bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije. U teškim političkim previranjima otvorio je 8. prosinca 1869. I. vatikanski sabor na kojem je 1870. izglasana dogma o papinskoj nepogrešivosti kada službeno naučava vjeru i ćudoređe. Svojim mudrim savjetima pomogao je svetom Ivanu Boscu utemeljiti salezijansku družbu, tako da je zaslužio naziv „Don Boscov papa“. Giuseppe Garibaldi osvojio je 1870. s pijemontskom vojskom čitavu državu i Rim, a Papinsku Državu priključio je Italiji. Papa je odbio ponuđeni „Zakon o jamstvima“ i proglasio se „vatikanskim zatočenikom“.
Najduži pontifikat u povijesti crkve
Pontifikat Pija IX. činio se na prvi pogled poraznim zbog nestanka Papinske Države, ali je znatno ojačao duhovni autoritet pape. Smatrajući se zatočenikom, više nikada nije napustio Vatikan, a njegovo dobrovoljno zatočeništvo donijelo mu je opće simpatije izvan Italije i pridonijelo ugledu Svete Stolice. Sukobio se s Njemačkom zbog progona katolika (Kulturkampf). Uveo je crkvenu hijerarhiju u Englesku i Nizozemsku, osnovao 29 novih nadbiskupija i 132 biskupije, proglasio 123 kardinala.
Zauzimao se za širenje misija u Africi i Aziji, a zaslužan je i za jačanje pobožnosti prema Srcu Isusovom i marijanskih pobožnosti. Najduži pontifikat u povijesti Crkve završio je na današnji dan, 7. veljače 1878. Papa Pio IX. umro je u Vatikanu, u 86. godini života. Želio je da ga pokopaju u bazilici svetog Lovre izvan zidina, ali je zbog političkih razloga najprije pokopan u bazilici svetog Petra. Kada su ga nakon tri godine prebacili u baziliku svetog Lovre, učinili su to tajno, jer je jedna fanatična antiklerikalna skupina htjela njegovo tijelo baciti u Tiber. Pio IX. bio je prvi papa koji je snimljen fotografskim aparatom. Blaženim ga je proglasio 3. rujna 2000. papa Ivan Pavao II.
Beatifikacija pape Pia IX.
Bitno.net prenosi misli pape Ivana Pavla II. sa mise beatifikacije 3. rujna 2000. g: „U burnim događanjima svoga doba on je bio primjer prianjanja uz nepromjenjivi polog objavljenih istina. U svakoj prilici vjeran zadaćama svoje službe, uvijek je davao apsolutno prvenstvo Bogu i duhovnim vrijednostima. Njegov dugi pontifikat doista nije bio lak i u vršenju svoga poslanja u službi Evanđelja morao je mnogo trpjeti. Bio je vrlo omiljen, ali i omražen i klevetan.
No upravo je u tim proturječnostima snažno svijetlio sjaj njegovih kreposti. Dugotrajne nevolje čeličile su njegovo pouzdanje u Božju providnost, u čiju potpunu vlast nad ljudskim životom nikad nije sumnjao. Iz toga je izvirao duboki mir Pija IX. unatoč nerazumijevanjima i napadima tolikih neprijateljski raspoloženih osoba. Najbližim suradnicima često je znao reći: „U svojemu radu trebamo činiti najbolje što možemo, a zatim se prepustiti Providnosti koja će izliječiti naše ljudske pogreške i nedostatke.”
.){kind=link}