Danas će u Sinju biti održana 307. Sinjska alka. Viteška igra koja se već više od 300 godina tradicionalno održava u Sinju i koja je od 2010. upisana u UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine, događaj je od nacionalnog značenja, kojemu svake godine nazoče brojni uzvanici, među njima i najviši predstavnici vlasti.
Počeci Sinjske alke sežu u vrijeme kada je turska ugroza prijetila ovom kraju, a sinjski su branitelji, iako znatno malobrojniji, uspjeli hrabro odbiti sve napade, utječući se moćnom zagovoru svoje zaštitnice – čudotvorne Gospe Sinjske. Pobjeda je, kao što je bilo i kod mnogih drugih pobjeda u hrvatskoj povijesti, došla na Gospin blagdan – na Veliku Gospu – u noći s 14. na 15. kolovoza 1715.
“Godine 1715. turska sila udari na Sinj u namjeri da osvoji ovo područje. Junački branitelji, okupljeni u krvlju poštrapanoj tvrđavi, tvrdo vjerujući u pomoć Blažene Djevice Marije, hrabro odbiše sve juriše neprijatelja koji na dan Velike Gospe napusti pitomu dolinu Cetine koja sačuva slobodu i dostojanstvo. Gajeći tradiciju viteštva, domoljublja i hrabrosti, u znak sjećanja na junačku pobjedu predaka 1715. god., utemeljiše Sinjani zavjetnu igru Alku koja se već tri stoljeća trči na Alkarskom trkalištu ispod stare sinjske tvrđave, kao poticaj novim naraštajima da uvijek spremno i odlučno štite svoju domovinu Hrvatsku“, navodi se na stranicama franjevačkog Svetišta Gospe Sinjske.
Gospa Sinjska, čiji je lik na oltarnoj slici u franjevačkom Svetištu svim Hrvatima dobro poznat, najsvečanije se slavi na svetkovinu Uznesenja Marijinog, tj. svetkovinu Velike Gospe, kada se ujedno obilježava i Dan grada Sinja. Sinjska se alka trči uoči svetkovine – na prvu nedjelju u kolovozu. Tako su kolovoški dani u Sinju posebno svečani.
Sinj i turska osvajanja
Turci Osmanlije osvajaju Sinj već tijekom svojih provala u 16. stoljeću – godine 1516. te grad od tada počinje gubiti na važnosti. Kada je pak Klis ponovno dospio u kršćanske ruke (1648. postaje dijelom Mletačke Republike), Sinj zadobiva staru važnost jer stječe ulogu posljednje turske predstraže prema mletačkim posjedima.
Od tada kršćanske snage pokušavaju vratiti i Sinj, što 1686. uspijeva mletačkom providuru Girolamu Cornaru koji s oko 7000 boraca zauzima sinjsku tvrđavu. U vrijeme svih ovih ratova dolazi do velikih seoba stanovništva na tom području: najmasovnija bila je 1687. kada dolazi stanovništvo iz zapadne Bosne pod vodstvom franjevaca iz Rame.
Godine 1715., koja će ostati zabilježena po pobjedi Sinjana, u čiju čast se i danas održava alka, Turci su ponovno pokušali ovladati gradom – no, ovoga puta (iako su ga držali pod dugotrajnom opsadom) – bezuspješno.
O događajima iz tog vremena postoji svjedočanstvo u pisanom obliku na talijanskom jeziku, tzv. “Dnevnik opsade Sinja”. Prema njemu, tog kolovoza 1715. godine, hrabri puk Sinja i Cetinske krajine ispisao je najslavnije stranice svoje povijesti. Nakon teške opsade, u noći između 14. i 15. kolovoza, Turci su odustali te su bijegom u Livno potražili sigurnost. Za sobom su ostavili oko 10.000 poginulih i golem ratni plijen.
Kako izgleda igra?
Sinjska alka je vjekovno viteško konjičko natjecanje u kojemu alkari, na konju u punom trku, kopljem gađaju željeznu alku obješenu na konopu preko trkališta. U Alki sudjelovati mogu isključivo članovi Viteškog alkarskog društva u Sinju, kojeg pak čine samo ‘neporočni žitelji Sinja i Cetinske krajine ako su tu rođeni i roditelji im tu imaju zavičaj’.
Stranica putovnica.net navodi:
“Cilj je kopljanika u tri trke osvojiti što više ‘punata’ (bodova), što se ostvaruje gađanjem koluta s četiri praznine, pri čemu se kopljanik nalazi na konju u punom trku. Pogodak u središnju od njih, tzv. ‘sridu’, donosi tri boda, praznina iznad nje dva, a pogodak u preostale dvije pregrade po jedan bod.
Naziv alka dolazi od turske riječi halqa, što znači prsten ili obruč, a odnosi se na detalj podloge stremena na sedlu zaplijenjenog konja jednog turskog paše.
Neki od naziva alkarskih sudionika jesu: harambaša, alkarski momak, alkarski vojvoda i alajčauš.”
Tradicija od 300 godina
Slične su viteške igre postojale i u drugim hrvatskim gradovima, primjerice u Makarskoj, Zadru ili Imotskom, kao i u drugim europskim krajevima, ali se samo Sinjska alka zadržala u kontinuitetu od više od 300 godina. Njezina specifičnost bila je i u tome što su u njoj, osim vojne aristokracije, mogli sudjelovati i ostali.
Uoči samog alkarskog nadmetanja održavaju se još dvije trke – Bara i Čoja. Barem dva tjedna prije središnje manifestacije, održavaju se “prove” na kojima se odlučuje tko uopće može sudjelovati u ovoj manifestaciji.
Zanimljivo je da su alkari i alkarski momci bili su jedini pripadnici hrvatskih povijesnih postrojbi koji su, kada se, početkom Domovinskog rata, u svibnju 1991. u Zagrebu ustrojavao Zbor narodne garde, sudjelovali na svečanoj smotri.
Sinjska alka i danas je prepoznatljiv simbol hrvatske tradicije te je ona Hrvatima posebno važna. Biti slavodobitnik alke neizmjerna je čast za kojom svi alkari teže. Čuvanje tradicije i uspomene na davne hrvatske pobjede ima veliko značenje i za današnje generacije.
Muzej alke u Sinju
Od 2015. godine u Sinju možete razgledati i Muzej Sinjske alke. Stranice Grada Sinja navode:
“Oblikovanjem Alkarskih dvora u starom baroknom Kvartiru, konačno su se stekli uvjeti da viteška igra Sinjska alka dobije svoj reprezentativni muzejski okvir koji će 365 dana u godini biti potpuno otvoreni javnosti, namjernicima, ekskurzijama i prije svega samim Sinjanima.
Muzejski postav uključuje mnoštvo odora, opremu i oružje sinjskih alkara te alkarske statute i pravilnike koje donosi u suvremenoj digitalnoj formi. Posebnu atrakciju postava predstavlja prikaz alkarske povorke načinjen u prirodnoj veličini a prikazana je i rekonstrukcija bitke pod Sinjem iz 1715. gdje će posjetitelji u multimedijalnom okruženju moći doživjeti tu slavnu bitku.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
