Nakon što je ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek najavio svoju ostavku, Daniel Rafaelić ju je prošlog tjedna i službeno podnio. Mjesto ravnatelja Hrvatskog audiovizualnog centra tako je ostalo prazno nakon što ga je dvije godine okupirao Rafaelić, navodi dnevnik.hr.
> (VIDEO) Hasanbegović: ‘HAVC je postao istoznačnica za koruptivno-klijentelističku hobotnicu’
Razlog ostavke stalne su trzavice s većinom članova Audiovizualnog vijeća HAVC-a koji su se protivili novom Zakonu o filmu i novonametnutoj disciplini u financiranju projekata.
Hrvoje Hribar bio je ravnatelj HAVC-a u mandatu prije Rafaelića i njegovo je predsjedovanje bilo obilježeno skandalima, otvorenim svađama s filmašima i političarima te salvom kritika koje su se slijevale na račun njegove uprave.
Daniel Rafaelić svoje je mjesto ravnatelja preuzeo 2017. na mirniji način, a prvi mu je potez bio donošenje Zakona o audiovizualnim djelatnostima, poznatijeg kao Zakon o filmu, koji je među filmaše unio nemir.
Najveća neslaganja s članovima Audiovizualnog vijeća ticala su se iznosa novčanih sredstava za snimanje filmova. Rafaelić je smanjio broj financiranih filmova s deset na pet godišnje, dok su članovi AV vijeća očekivali iste iznose kao i za vrijeme Hribara.
Rafaelić je u intervjuu za Nacional objasnio kako je ostavku podnio jer nije mogao gledati grabež sredstava između filmaša. Osobit kamen spoticanja bio je i zahtjev da se novac namijenjen razvoju filmskih festivala, stranih kooprodukcija itd., pretoči u proračuna za snimanje domaćih filmova.
“Kolju se na najružnije načine i taj nedostatak empatije prema drugome, tu želju da onaj drugi i svi propadnu ako ti nisi dobio novac na natječaju bilo je vrlo, vrlo ružno gledati. Ljudi su to koji uživaju u mraku kaosa, blatu odnosa i zadahu poslovne hrđe”, rekao je Rafaelić na temu grabeža za financijskim sredstvima među hrvatskim filmašima.
> Marcel Holjevac: Stazićev poučak – kad nemaš argumenata, viči ‘fašizam!’
Svojim uspjehom Rafaelić smatra što je HAVC transformirao iz posrnule institucije sa milijunskim dugovima do potpuno čistih računa i stabilnosti.
“Tvrdim da nemamo dovoljno novca za deset filmova, To je brojka kojoj trebamo težiti, jer je važno da ljudi rade posao za koji su stručni i obrazovani, ali ne možemo i ne smijemo frizirati stanje. Moje osnovno pitanje kao ravnatelja bilo je hoćemo li oštetiti našu budućnost zbog sadašnjosti ili ćemo prihvatiti realitet?”, zaključio je Rafaelić na pitanje smanjenja broja godišnje snimljenih i financiranih filmova.
Tekst se nastavlja ispod oglasa