Čudom živ: 557 dana u rukama isilovaca najnovija je knjiga nakladničke kuće Salesiana, predstavljena 21. listopada u 18 sati u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu. Autor te čudesne priče salezijanski je misionar don Tom Uzhunnalil, a uz njega su o knjizi govorili vlč. Odilon Singbo i urednica Nada Babić, dok je Marin Periš bio voditelj.
Predstavljanje je otvorio vlč. Odilon koji je progovorio o važnosti misionara u današnjemu svijetu:
-Crkva je kao jedno misijsko biće. Unatoč progonstvima, nismo sami, što se zaključuje iz knjige: proteže se jedan osjećaj zajedništva unatoč samoći. Direktor Salesiane, don Mihovil Kurkut, prije neki dan mi je u telefonskom razgovoru rekao da salezijanci imaju više misionara nego svećenika u matičnim državama. Bez misionara nema budućnosti! Don Tom svojom knjigom naglašava snagu molitve. Neizmjerna je milost njegova prisutnost ovdje. Ma, ako ne kupite njegovu knjigu, to je grijeh – našalio se studentski kapelan Hrvatskog katoličkog sveučilišta pri kraju svoga izlaganja.
Kako su salezijanci tijekom ljeta dogovarali dolazak don Toma u Hrvatsku, Salesiana nije imala mnogo vremena za pripremu knjige.
To je na svojoj koži ponajviše osjetila urednica i lektorica Nada Babić koja je knjigu prošla više puta uzduž i poprijeko, a neki su ju dijelovi don Tomova iskustva posebno oduševili i ganuli:
– Otmičari su mu skinuli povez s očiju tek malo prije nego što su ga pustili na slobodu. Dakle, on gotovo cijelo vrijeme nije mogao gledati. Don Tom je teški dijabetičar, a tek su mu posljednjih 230 dana počeli davati lijek metformin jer nisu imali inzulina. Don Tom je stvarno čudom živ. Nevjerojatno mi je bilo da je on smatrao ljubaznošću kad bi mu ruke zavezali ispred, a ne iza leđa… Njegova me zahvalnost fascinirala. Dok je bio u Jemenu kao misionar, bio je stalno sa sestrama misionarkama ljubavi u klanjanju pred Presvetim. Kao da se pripremao za ono što će mu se dogoditi.
Na koncu je došao red i na don Toma koji je zahvalio na gostoprimstvu iskazavši zadovoljstvo što je ovih dana vidio velik broj obitelji i mladih na susretima i misama:
– Imao sam priliku u Međugorju slaviti svetu misu i svjedočiti. Ja vidim da ovaj narod ima veliku milost i da im je Gospa na poseban način bliska. Prekrasno je u crkvi vidjeti baš sve: roditelje s djecom, starije i mlade i kako se oni svi pričešćuju. To je velika milost koju dobivate od Boga. Bog je s vama i vi ste s Bogom. Gospodin vam je darovao i prekrasnu prirodu, k tomu i ljude koji su brižni i ljubazni.
Marin Periš ga je upitao što ga je najviše potaklo da svoje iskustvo prenese pisanom riječju i kako danas gleda na cijelo svoje iskustvo:
– Ja sebi ne pripisujem nikakve zasluge. Ovo je milost Božja, zato se i knjiga na engleskom zove ‘By the grace of God’ (Po milosti Božjoj). Vaše su molitve bile moj inzulin. To što sam se vratilo normalan, bez ikakvih ozbiljnijih zdravstvenih problema, zasluga je vaših molitava. Ne želim da me se gleda kao nekakva heroja. Nisam ni htio napisati knjigu, već sam to napravio iz poslušnosti prema svomu poglavaru.
Zanimljivo je da mu je uoči puta u Jemen jedan misionar u Indiji rekao da je sretnik jer će ga uskoro oteti Al-Qaida i da će biti mučenik, a don Tom je uzvratio rekavši da ne odlazi tamo umrijeti nego živjeti za Krista.
Nakon predstavljanja knjige don Tom se susreo s braniteljima, gdje je posvjedočio Stipo Mlinarić, dragovoljac Domovinskoga rata. Cijela ova priča zaokružena je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Don Tom je ovim susretom zaključio svoj boravak u Hrvatskoj i zaputio se natrag u Indiju.
