“U Nacionalu je 26. srpnja 2016. objavljen članak pod naslovom „HASANBEGOVIĆ ZNA za ‘sumnjive poslove’ svog čovjeka u Državnom arhivu“ (Tekst GORDAN FLAUDER Fotografije PIXSELL). Početna namjera članka je demantiranje izglasavanja nepovjerenja vladi kao razloga poništenja nedavnog natječaja za ravnatelja/cu Državnog arhiva u Osijeku, a zapravo se radi o povodu za nešto drugo. Radi se o iznošenju niza pojedinačnih, nepovezanih ili kontradiktorno povezanih činjenica koje bacaju sumnju na mene osobno, ali i na javnu arhivsku službu u cijelosti, pokušavajući insinuirati nepravilnosti u radu svih arhiva u Hrvatskoj”, navodi Dražen Kušen u svojem odgovoru Nacionalu, kojemu je uputio zahtjev za objavu odgovora na objavljenu informaciju.
Odgovor dr. sc. Dražena Kušena od 26. srpnja 2016. prenosimo u cijelosti:
Kušenov odgovor Nacionalu, Flauderu i Bjedovu
(Dražen Kušen, 26. srpnja 2016.)
U Nacionalu je 26. srpnja 2016. objavljen članak pod naslovom „HASANBEGOVIĆ ZNA za ‘sumnjive poslove’ svog čovjeka u Državnom arhivu“ (Tekst GORDAN FLAUDER Fotografije PIXSELL). Početna namjera članka je demantiranje izglasavanja nepovjerenja vladi kao razloga poništenja nedavnog natječaja za ravnatelja/cu Državnog arhiva u Osijeku, a zapravo se radi o povodu za nešto drugo. Radi se o iznošenju niza pojedinačnih, nepovezanih ili kontradiktorno povezanih činjenica koje bacaju sumnju na Dražena Kušena, ali ne samo na njega nego i na javnu arhivsku službu u cijelosti, pokušavajući insinuirati nepravilnosti u radu svih arhiva u Hrvatskoj. Međutim, u proizvoljnim tumačenjima odredaba zakona i drugih normativnih akata, pisac teksta se oslanja samo na tendenciozne izjave Siniše Bjedova i Vlatke Lemić koja je takvim svojim izjavama i istupima već učinila nemjerljive štete ugledu arhivske službe u Hrvatskoj i percepciji rada mnogih arhivskih djelatnika u hrvatskim arhivima.
Ljetne vrućine valjda udare u glavu nekim novinarima, a nagle promjene vremena i nekim glavnim urednicima, pa uvijek iznova i iznova čine iste greške i ponavljaju svoje promašene ranije obrasce kojima nastoje diskvalificirati one koji se ne sviđaju njima, njihovoj družini ili poslodavcima. Tako me je prošlog vrućeg nedjeljnog popodnevna 24. srpnja oko 14 sati, samo dva dana prije izlaska ovotjednog Nacionala, nazvao osječki novinar Gordan Flauder koji se voli predstavljati kao nezavisni novinar i svrstavati se u redove onih koji se bave istraživačkim novinarstvom. Već na početku razgovora se pozvao na navode bivšeg ravnatelja Državnog arhiva u Osijeku Siniše Bjedova, inače trostrukog prvaka u nezakonitom postavljanju na mjesto koje mu ni po čemu ne pripada.
Po Flauderovim navodima, Bjedov mu je dostavio naoko anonimnu prijavu koja je još 8. lipnja zaprimljena na stolu ministra kulture, razmotrena i administrativno zaključena, no sada je ponovo u istom aranžmanu servirana Flauderu kao spektakularna novost, a zapravo upotrijebljena kao zadnja medijska slamka spasa u nedovršenom postupku diskvalificiranja Dražena Kušena, slično ranijem modelu: „locirati, identificirati, uhititi“. Uputio sam gospodina Flaudera na Ministarstvo kulture kao jedino resorno mjesto gdje može dobiti mjerodavne odgovore na svoja pitanja. No, za takvo obraćanje on, kako je rekao, nije imao vremena jer žuri napisati naručeni članak za novi broj Nacionala koji je, evo, već gotovo u tisku. U razgovoru sam pozvao gospodina Flaudera da kao istraživački novinar pažljivo prouči i anonimnu prijavu i svu priloženu dokumentaciju, upozorio ga da je Bjedovu bilo najlakše baciti pred Flaudera već „oglabanu“ kost da ju „glaba“ dalje, bez obzira ima li na njoj što za „glabanje“, ili ne. Uzaludan je bio sav moj trud i razumno obrazlaganje.
Međutim, Flauder me osobito obradovao kada je, vjerojatno nehotice, izričito potvrdio kako je tzv. anonimnu prijavu ministarstvu pod imenom fantomskoga pošiljatelja Ive Andrića, na nepostojećoj adresi „Hrvatske Republike bb“ u centru Osijeka (toliko o pameti pošiljatelja), Ministarstvu kulture dostavio upravo Siniša Bjedov. Hvala mu na potvrdi tako očite činjenice koju sam ranije i sam spoznao. Ista je prijava s istim prilozima bila već dostavljana i na adrese više medija u Hrvatskoj.
Naime, sve sam to znao i prije Flauderovog poziva jer je ministar Hasanbegović od mene kao v.d. ravnatelja Državnog arhiva u Osijeku tražio očitovanje o predmetnoj anonimnoj predstavci, koje sam mu odmah i dostavio, a o eventualnom daljnjem postupanju odgovor može dati samo Ministarstvo kulture. Udružene, ali nedovoljno pametne osobe koje sebi tepaju da su „Ivo Andrić“ mislile su da je dovoljno unijeti kaos, insinuacije i sumnje, kako to i inače čine, pa će ministar glatko na to nasjesti. Isto su tako postupili i kod naručivanja ovoga članka u Nacionalu, ali su ovoga puta i novinar Flauder i glavni urednik Nacionala nasjeli. Idimo redom.
Već u drugom odlomku članka Flauder selektivno pristupa općepoznatim informacijama pa tek ovlaš navodi Kušenovo optuživanje bivše ministrice Andreje Zlatar Violić za političko pogodovanje kod izbora Siniše Bjedova za ravnatelja osječkog arhiva, ali ne navodi da je Kušen ministričino nezakonito postupanje i dokazao s tri pravomoćne presude protiv tri uzastopna nezakonita imenovanja Siniše Bjedova na to mjesto. No, istovremeno ne propušta taksativno nabrojiti Kušenovo otvoreno pismo podrške Ani Lederer i otvoreno pismo suprotstavljanja potpisnicima apela Kulturnjaka 2016 za smjenu ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Očito, uračunavajući Kušenu te postupke izravno u „grijeh“. Zato je i zaslužio anonimnu prijavu lako prepoznatljivog pošiljatelja i njegove družine.
I ponovo kroz ovaj članak u nizu nabrajanja činjenica i insinuacija iščitavamo isti obrazac koji sam opisao u već spomenutom otvorenom pismu podrške Ani Lederer: „uporno izvrtanje objektivnih činjenica, negiranje neospornih dokaza, upiranje pažnje u sporedno i nevažno, a potom njihovo izokretanje u presudno i prevažno“.
Postavljam retoričko pitanje: Može li ovakav članak utemeljen na pustim insinuacijama koje počivaju na irelevantnim činjenicama ispuniti svoj zadatak i odstrijeliti naciljanu pomahnitalu „zvijer“? A ta pomahnitala zvijer je Dražen Kušen, predstavljen kao pomahnitao od zarađivanja temeljem ugovora o djelu, radeći dodatne poslove izvan svog radnog vremena, koristeći vlastita (a ne tuđa) stručna znanja, umjesto da kao poštena već spomenuta družina na nezakoniti način stekne dobru poziciju a onda od proračunskih novaca u tijeku svog radnog vremena, na teret proračuna po restoranima jede i pije, vozi se točeći u privatni automobil gorivo plaćeno službenim karticama i časti slične sebi.
U kontekstu članka je vrlo zanimljivo pojavljivanje „lika i djela“ razriješene ravnateljice Hrvatskog državnog arhiva Vlatke Lemić, s određenim izjavama. Za razliku od Siniše Bjedova kojemu je mandat ravnatelja i radni odnos u Državnom arhivu u Osijeku završio trećom pravomoćnom presudom kojom je poništeno i treće nezakonito rješenje o imenovanju, a nikako ga Hasanbegović nije smijenio, što se pokušava nametnuti kao javni diskurs; za razliku od njega, Vlatka Lemić je doista smijenjena i malo se tko u arhivskoj službi u Hrvatskoj tome začudio. O tome je već puno rečeno i napisano, pa nije potrebno trošiti riječi u kontekstu ovog članka u kojem je ona tek usputni kolateralni sudionik. Ipak treba reći kako je gospođa bila dugogodišnji sudionik nastojanja nekolicine odgovornih i subordiniranih im osoba koje su javnu arhivsku službu sa svim njezinim resursima i potencijalima nastojale podvrgnuti gruboj komercijalizaciji, čemu se dobar dio struke uzaludno opirao.
Što se tiče „tankih“ činjenica na kojima počivaju „debele“ insinuacije, a koje se u ovom članku potkrepljuju zaprimljenim, a dijelom i objavljenim dokumentima, treba upozoriti na sljedeće: radi se o dokumentima koji po svome sadržaju uopće nisu temelj za bilo kakvo procesuiranje, a kad bi to po svome sadržaju i bili, već su otišli u zastaru (odnose se na 2010. godinu). To još jednom dokazuje kako kuhari ove „popare“ uopće nisu pametni ili, pak, nakon višegodišnjeg i pomnog traženja zapravo nisu pronašli ništa drugo za što bi se uhvatili i čime bi mogli krenuti u grubu diskvalifikaciju tog dosadnog Kušena. Međutim, treba znati da se kod neovlaštenog objavljivanja dokumenata s osobnim podacima radi o kršenju Zakona o zaštiti osobnih podataka, a pogotovo što Nacional, zajedno s Flauderom i Bjedovom, manipulira dokumentima koje nije stekao na zakoniti način.
I na koncu, svatko tko ima i malo soli u glavi, tko se bavi bilo kakvim ozbiljnim poslom, a pogotovo onaj tko poznaje arhivsku djelatnost, može procijeniti ima li na ovoj kosti koju je Bjedov bacio pred Flaudera imalo razloga da ju se dalje „glaba“. Štoviše, neka svatko sam procijeni vjerodostojnost iskaza nekoga tko je tijekom četiri godine sve „tanke“ činjenice koje su sada predmet „debelih“ insinuacija imao na raspolaganju i na temelju njih ništa ozbiljno nije poduzeo, a k tome još tvrdi kako je to tek „vrh ledenog brijega“ koji mu je poznat. Možda nije imao vremena baviti se tom vrstom poštenja jer je poslije svake pravomoćne presude i poništenja prethodnog rješenja o imenovanju sav trud uložio u poštenu borbu za još jedan nezakoniti mandat.
Međutim, to ga ne bi ispričalo od odgovornosti kada bi sve te insinuacije bile utemeljene u čvrstim dokazima o zloporabama ovlasti i položaja u vrijeme njegovih mandata, počevši od Kušena pa nadalje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
