Kraj 2021. i početak nove kalendarske godine prilika je za osvrnuti se i ocijeniti proteklo razdoblje.
Njezin komentar donosimo u nastavku.
“Događaj koji mi je obilježio prošlu godinu je izbor Mire Gavrana za predsjednika Matice hrvatske. Ali ne sam po sebi, iako sam se tome iskreno obradovala. Ne samo ja, nego i mnogi drugi. Netko je na mom facebook profilu komentirao Gavranov izbor sa: „Napokon na čelu jedne hrvatske institucije netko tko voli obitelj, domovinu, Boga…“. Izborna skupština je bila 6. 11. 2021., a u prvih mjesec dana nakon izbora učlanila su se 73 nova člana. I to krajem godine što znači da su platili članarinu u 11. mjesecu za cijelu godinu!
Gavrana poznajem dugo i znam da je izrazito afirmativan čovjek, ne samo talentiran i vrijedan nego i doista posvećen plemenitim idejama cijeli život pomažući kome god je mogao i u struci i privatno. Međutim, nikad se ne zna, i ono najbolje može krenuti po zlu.
Da je njegov izbor doista događaj godine shvatila sam na prvom sastanku na kojem sam prisustvovala.
Zaobići zlo, nastaviti dobro, pokrenuti novo
Nekoliko dana prije Božića bio je sastanak predsjednika Matice s predsjednicima svih odjela na kojem sam bila kao predsjednik Odjela za kazalište i film. Od Skupštine je prošlo je malo više od mjesec dana, a on je radio od prvog dana i na tom sastanku u uvodu nabrojao što je konkretno napravljeno: sastao se sa svima živima, konstituirao sva tijela koja treba konstituirati, pokrenuo brojne nove akcije (podkast, tribinu sučeljavanja oko raznih aktualnih tema, povećao prostor u Vijencu za ogranke, dogovorio program prezentacije izdanja MH po fakultetima i kroatističkim odjelima u svijetu, veliku izložbu matičinih izdanja i ogranaka u Zagrebu, ponovno pokrenuo borbu za zakon o jeziku, itd…) Dakle, osim što je puno napravio i pokrenuo – sve je u skladu s misijom i vizijom Matice hrvatske, s idejom afirmacije hrvatskog kulturnog identiteta…
Ali ona prava Gavranova specifičnost (i vrlina) je – način na koji to radi. Sve što je bilo dobro nastavlja i nadograđuje, širi, obogaćuje, ništa dobro ne dokida samo zato jer je „staro“. Ono prijašnje loše zaobilazi: ili ne spominje ili – ako netko krene nešto njurgati – sam preuzima odgovornost iako je svima jasno da nije kriv. Ni jednom riječju ne osuđuje, ne krivi one prije, ne krivi neaktivne, nesposobne – nego konkretno radi na dobrobit misije institucije. Tako je promijenio cijelu klimu.
Gavranovi sastanci su zadanog trajanja i relativno kratki. On jednostavno nema vremena za prazne rasprave, za optužbe, ogovaranja, jer to vadi ono najlošije u nama… Ne priznaje ni ono „moralo bi se“, „trebalo bi“… što prebacuje odgovornost ne neku opću razinu krivnje u zraku. Jednostavno traži da svako, ako vjeruje da nešto treba, predloži što će napraviti oko toga. I onda prihvaća svaki suvisao prijedlog… I tako odjednom prestane ogovaranje, izgovaranje i optuživanje, a krenu samo suvisli i konkretni prijedlozi. I on ih prihvaća, uključuje svakog – i one stare i one nove – po onome u čemu je netko najbolji, otvara prostor svima koji su dobro radili i/ili koji žele dalje raditi…
E sad, to podrazumijeva ne samo da Miro Gavran ima beskrajno strpljivosti i razumijevanja za sve, nego i da radi doslovno noć i dan jer Matica hrvatska je institucija koja ne pokriva samo kulturnu djelatnost nego cjelokupno društvo (odjeli su od medicine preko poljoprivrede i prava do gospodarstva). Tako svojim primjerom postavlja normu rada.
Kako vidjeti svjetlo u svakom čovjeku
Kao pravi teoretičar, vidim pred sobom fenomen, gledam i razmišljam: u čemu je tajna? I onda shvatim: Gavran zapravo ljude gleda – ali iskreno ih gleda – kao Božju djecu. Zato im ne zamjera, ne zlopamti, zato u njima gleda samo ono dobro – ono svjetlo koje postoji u svakom čovjeku jer je od Boga. Oko tog dobrog želi dalje govoriti i s tim svjetlom u čovjeku surađivati… Naravno, ako ta osoba to želi… No, kad se osobu tako pogleda onda svatko shvati da ima to svjetlo u sebi, čak i oni koji su to zaboravili.
Upravo je taj pogled – pogled kojim je Krist gledao ljude. Nije to bio samo oprost grijeha, to je bio pogled u ono Božje svjetlo u čovjeku, to je pogled ljubavi, bezuvjetne, čiste, milosrđa koji liječi i mijenja svako biće iz korijena… Znamo da je to bilo, znamo da Krist to i danas može. Međutim, kao da smo prestali vjerovati da i „običan čovjek“ može danas, u ovom svijetu koji je poludio (ne samo zbog pandemije ili potresa, nego i zbog medija, ali i umjetničkog kanona koji nas obasipa isključivo slikama destrukcije smisla svijeta i života) biti dobar i djelovati na dobrobit drugih.
I onda gledam Gavrana i shvatim: moguće je. Miro Gavran to može, danas, ovdje, sa živim ljudima oko sebe… I mislim si: dakle, tako izgleda djelovanje dobrog čovjeka na zemlji, onoga koji koristi talente koje mu je Bog dao na dobrobit drugih. Ali ne možeš to sam od sebe, ljudsko je srce suviše sebično, zatvoreno, ranjeno… tek kad se otvori ljubavi Kristovoj, može davati dalje jer onda više ne daje od sebe nego pušta da kroz njega prolazi ta bezinteresna, milosrdna ljubav, taj pogled Kristove ljubavi u svjetlo u čovjeku.
Na kraju tog sastanka bilo mi je toplo oko srca. I stalno mislim: kad bi ga barem mogli nekako klonirati. Treba nam samo šest-sedam takvih Mira na ključnim mjestima. Kako bi nam zemlja procvala! Znam da se čovjeka ne može klonirati (gledala „Multiplicity“), ali, tko zna, možda je upravo ovaj izbor početak i neke šire promjene u zemlji… Ako ništa drugo, sad se vidi da je moguće.
I zato odgovorno tvrdim da je izbor Mire Gavrana za predsjednika Matice hrvatske – najvažniji kulturni događaj godine 2021.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
