Sedamnaestu srijedu Velike pobožnosti svetom Josip, 10. svibnja 2017. godine, u Nacionalno svetište svetog Josipa hodočastili su župljani Župe svetog Antuna Padovanskog iz Sesvetskih sela predvođeni župnikom vlč. Antunom Senteom, st., koji je slavio svetu misu u zajedništvu s mons. Antunom Senteom, ml., rektorom Svetišta i o. Czeslawom Bielenom iz karlovačke Župe BDM Snježne-Kamensko. Svetu misu animirao je gostujući zbor Župe svetog Antuna Padovanskog.
Predvoditelj misnog slavlja propovijedao je o veličini i značaju svetog Josipa za hrvatski narod naglasivši kako je Bog svetom Josipu da najdragocijenije što ima: Mariju Bogorodicu i svoga Sina. „Tog jednostavnog čovjeka i naš je Hrvatski Sabor izabrao za zaštitnika naše Domovine! Sigurno to nije bez veze i nije se to tako slučajno dogodilo.
Vjerojatno su mnogi razmišljali koga bi izabrali za zaštitnika naše Domovine, a onda su našli tako snažnu osobu, tako jednostavnu osobu, tako jednu skrovitu osobu, nenametljivu, ali vrlo snažne vjere! Evo, to bi smo mi Hrvati trebali biti! Ne moramo se truditi da postanemo netko i nešto, jer brojčano nismo baš neki veliki narod koji bi odlučivao o nekih situacijama ili u Europi ili možda u svijetu. Ali, možemo vjernošću prema Bogu prednjačiti, tu možemo biti uzor i primjer kako se ljubi Bog, a kad se ljubi Bog, onda se ljubi i čovjek, bližnji s kojim živim!“ – istaknuo je vlč. Sente i pozvao vjernike da slijede svetoga Josipa u vjernosti i ljubavi prema Gospodinu i žive po njegovom primjeru.
Ovu srijedu katolička Crkva slavila je i hrvatskog blaženika Ivana Merza kojeg je propovijednik istaknuo kao primjer mlade osobe koja je živjela od Euharistije, svakodnevno molio i slavio svetu misu, te jasno svjedočio da je čovjek vjere i Kristov učenik. Kroz primjere svetog Josipa i blaženog Merza vlč. Sente pojasnio je kako je potrebno odreći se nekih naših sigurnosti kako bismo pronašli novi život i živjeli Božju volju.
Na kraju svete mise svoju vjeru svjedočili su Ivan i Katarina Pigac, roditelji troje djece. Katarina je kao vjernica laik izabrana među članove druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, a prigodom svjedočanstva istaknula je da bez vjere ne bi bila osoba kakva danas jest i sve što u životu čini bilo bi besmisleno. Vjernicima je opisala kako je Božju prisutnost prvi puta istinski osjetila u trenutku smrti svoje bake o kojoj je brinula od svoje 18. godine.
Također je istaknula kako je osjetila Božje vodstvo u nekim ključnim trenucima u svome životu, a jedan od njih bila je odluka o udaji na drugoj godini fakulteta što je mnoge začudilo. „Donosimo odluke i nismo svjesni što nas čeka, ali možemo biti sigurni u dvije stvari, a to je da ćemo dobiti križ i da nas Bog neće napustiti. To su dvije sigurnosti.“ – kazala je Katarina.
Kao roditelj istaknula je da su hrvatskim obiteljima potrebni uzori poput svetog Josipa i blaženog Ivana Merza koji nam pokazuju kako donijeti ispravne životne odluke i kako ponizno živjeti svakodnevni život, jer svetost je u malim stvarima. Njezin suprug Ivan, za kojega je Katarina rekla da je njezin sveti Josip, nadovezao se na njezino svjedočanstvo i naglasio važnost donošenja ispravnih odluka u životu jer je nakon toga sve lakše, ali je bitna i spremnost na različite životne kušnje.
