Sisački biskup Vlado Košić predvodio je, na Veliku subotu 20. travnja, u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, liturgiju Vazmenog bdjenja u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom i supsidijarom preč. Milanom Begićem, a služio je đakon Ivan Ćorić.
Na početku svečane liturgije biskup je pred katedralom blagoslovio oganj i upalio Uskrsnu svijeću koja je u svečanoj procesiji unesena u katedralu.
U homiliji obraćajući se okupljenima biskup je rekao kako je ova sveta noć prožeta svjetlom uskrslog Krista. „Njegova pobjeda nad smrću i nama daje novo svjetlo i obasjava naš mrak, naše slabosti, naše grijehe i našu prolaznu zemaljsku egzistenciju. Sasvim novo svjetlo obasjalo je i obasjava naš život, braćo i sestre, od ove vazmene noći, otkako je Krist uskrsnuo a što mi slavimo večeras, noćas i sutra. Slavlje nad svakim slavljem jer nadilazi sve ljudske mogućnosti i očekivanja, pobjeda nad grijehom i smrću najveći je događaj naše povijesti. Zato nas ova noć, puna svjetla i radosti, ispunja velikom nadom, daruje nam smisao života i od nas čini nove ljude. Ta se novost, braćo i sestre, pokazuje u znaku krštenja, u sakramentu kojim se preporađamo da bismo bili ponovno rođeni, ne od zemaljskih roditelja, majke ni oca, nego od Oca koji je na nebesima, koji nas po svome uskrsnulom Sinu u Duhu Svetom zauvijek preobražava da budemo samo njegova predraga svojina. Ta se novost života u krštenju od davnine među kršćanima nazivala prosvjetljenje. Kao što je svjetlo potrebno da bismo mogli vidjeti u tami, pa je tu prostoriju, mjesto ili prostor potrebno osvijetliti, tako je i čovjek da bi bio u Bogu potrebno prosvijetliti Duhom Svetim“.
U nastavku biskup je poručio da su voda i Duh Sveti potrebni za taj novi život. „Tako je Gospodin rekao u jednom razgovoru farizeju Nikodemu koji je po noći došao upitati ga kako da se čovjek može preporoditi. Isus mu je odgovorio: ‘Tko se ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje’. Crkva od početka vjeruje da se u sakramentu krštenja događa upravo ovo preporođenje, ponovno rođenje ‘iz vode i Duha Svetoga’. U tumačenju kako što se to događa s nama u krštenju, Isus je među ostalim Nikodemu rekao i ovo: ‘Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova. A tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena’. Svjetlost je očito sam Sin Božji koji je došao na svijet i koji razotkriva zla djela i poziva na dobro. Tko god je od istine, ide za njim, kako je rekao Pilatu na suđenju, jer on je istina“, rekao je biskup te dodao kako činiti istinu znači slijediti Isusa, i tko je u istini, taj je u svjetlosti.
Biskup je rekao i kako je uskrsnuće Kristovo, koje ove svete noći počinjemo slaviti, prikazano u umjetničkim djelima, pjesmama i slikama, kao veliko svjetlo. „Tako je i na vitraju naše katedrale Isus uskrsnuli okružen velikim svjetlom. Premda nitko nije vidio sam događaj uskrsnuća Kristova, nego samo njega nakon uskrsnuća, imamo u Svetom Pismu više primjera koji na tu svjetlost upućuju.
Isus je tako svojim učenicima Petru, Ivanu i Jakovu dao doživjeti predokus uskrsnuća na gori na kojoj se pred njima preobrazio. Evanđelisti Isusovu Božansku slavu koju je objavio svojim učenicima opisuju kao svjetlost: Matej npr. kaže da ‘mu lice zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlost’ (Mt 17,2). I anđeli su na praznom Isusovom grobu obučeni u svijetle i blistave haljine, a kad Isus uskrsnuli susreće neobraćenoga Pavla koji progoni kršćane, on biva obasjan svjetlom toliko jakim da je oslijepio. Tek nakon što se krstio, progledao je: kao da su mu neke ljuske pale s očiju.
I uskrsna liturgija, koju upravo mi večeras slavimo, najljepša i najbogatija liturgija u Crkvi, ima prvi dio koji se naziva: Služba svjetla. Na početku smo uskrsnu svijeću, koja simbolizira samog uskrsnulog Krista, zapaljenu na vazmenog ognju, unijeli u crkvu u kojoj je bio potpuni mrak, da bismo postepeno svi od tog svjetla upalili vlastite svijeće i tako je svjetlo ispunilo čitavu crkvu, što je simbol uskrsnuća. Uskrsnuli Krist unosi svjetlo u naše duše, u naša srca, u naše misli, u nas same – on nas prosvjetljuje.
I ta će uskrsna svijeća gorjeti na vidljivom mjestu, u svetištu crkve, čitavo uskrsno vrijeme. Podsjećat će nas tako na Uskrs, a to znači na Krista koji je živ među nama, i koji nas je svojim uskrsnućem prosvijetlio. Kada i vi, dragi katekumeni koji ćete se krstiti u ovoj svetoj noći, zapalite svoje svijeće na uskrsnoj svijeći, reći će vam se: ‘Primite svjetlo Kristovo!’ I molit ćemo za vas da vam se to svjetlo Kristovo nikad u vašim srcima ne ugasi, da vam vjera obasjava sve putove vašega života, da vas vodi Krist uskrsnuli koji je Svjetlost svijeta“, ustvrdio je biskup poručivši još na kraju katekumenima: „Vi pak nemojte okrenuti leđa Gospodinu koji vas prima za svoje učenike, kao dionike njegova Duha i samog njegova Tijela. Neka vam ovaj dan bude zauvijek upisan u vašim srcima“.
Nakon homilije biskup je blagoslovio krsnu vodu te zatim krstio osam odraslih katekumena i podijelio sakrament svete potvrde petnaest kandidata.
Vazmeno bdjenje animirao je Biskupijski zbor pod ravnanjem prof. Jelene Blašković i orguljašku pratnju vlč. Roberta Jakice.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
