Izložba je trebala biti otvorena u vrijeme predsjedanja Hrvatske Europskom unijom, no zbog pandemije je odgođena.
Najstarija zastava Hrvatske, koja datira u 17. stoljeće, preciznije 1647. godinu, s natpisom Croatiae te grbom – šahovnicom Hrvatske Kraljevine, donedavno nepoznata, a posuđena iz privatne zaklade plemićke obitelji Esterházy u Austriji, kaciga i sablja Nikole Zrinskog iskovane od pozlaćenog željeza i mesinga iz Kunsthistorisches Museuma u Beču, gdje su izložene u Dvorskoj komori lova i oružja… To su neki od važnijih predmeta na izložbi “Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine” koja se sutra otvara u Galeriji Klovićevi dvori, piše jutarnji.hr
Do sada te predmete u Hrvatskoj nismo imali prilike gledati. Iako je djelomice tematski slična izložbi koja je govorila o povezanosti između Beča i Zagreba, koja se mogla vidjeti prvo u Klovićevim dvorima, a potom i u bečkom muzeju Belvedere, zapaža se niz razlika. Dok je na prvoj izložbi bio naglasak na djelima koja su nastala krajem 19. i početkom 20. stoljeća, na ovoj je izložbi raspon puno širi. Izložba je, inače, trebala biti otvorena u vrijeme predsjedanja Hrvatske Europskom unijom, no zbog pandemije je odgođena.
Bit će otvorena puna dva mjeseca, s početkom od 25. rujna, nakon toga se sva djela pakiraju te će od 16. prosinca do sredine ožujka sljedeće godine biti u Nacionalnom muzeju u Budimpešti. Dio je najvažnijih umjetnina posuđen za ovu izložbu upravo iz glavnog budimpeštanskog muzeja, primjerice slika “Hrt” koju potpisuje poznati mađarski umjetnik Mihály Munkácsy, 1888. godine. Ovaj je autor iznimno popularan u Mađarskoj, ali i šire, pandan je našem Vlahi Bukovcu, a od njega postiže čak i veće cijene na aukcijama. Izlaže se u Klovićevim dvorima Hrvatsko-ugarska nagodba te faksimil dokumenta Pacta conventa, koja govori o pravu ugarske krune na hrvatskim teritorijem, a za koju neki sumnjaju da je uopće i postojala.
Potom mramorni Putto s grbom obitelji Cipico s potpisom Ivana Duknovića, nastao oko 1480. godine, a koji se čuva u Muzeju grada Trogira i jedno je od najvažnijih djela renesansnog majstora, stvoren na dvoru Ludovika II. između 1523. i 1526., potom rad Otona Ivekovića “Poljubac mira hrvatskih velmoža kralju Kolomanu 1102.”, nastao 1906. godine, kao i Bukovčeva slika “Dubravka”, koja je otkupom mađarske vlade s Milenijske izložbe 1896. godine došla u posjed Muzeja lijepih umjetnosti u Budimpešti. Jedan od najvažnijih izložaka svakako je škrinja svetog Šimuna. U originalu ju je napravio u drugoj polovici 14. stoljeća zlatar Franjo iz Milana, a faksimil je nastao oko 1950. Original se čuva u crkvi svetog Šimuna u Zadru, a faksimil u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, koji će biti i na izložbi u Klovićevim dvorima. Poklon je to, inače, Elizabete Kotromanić, supruge Ludovika I. Velikog. Govori o tome kako je tijelo svetog Šimuna došlo u Zadar.
Srebrna škrinja remek-djelo je zlatarske umjetnosti, a važna je među ostalim i zato što su na njoj prikazani prizori iz svakodnevice onodobnog Zadra. Izlaže se i faksimil Zlatne bule, koju čuva Hrvatski državni arhiv. Bulu ne posuđuju, no za prigodu su ove izložbe napravili faksimil.
Na izložbi su i predmeti iz riznice zagrebačke katedrale, kao što je plašt svetog Ladislava. Izlaže se i dio glave svetog Stjepana, originalno nastao u razdoblju gotike. No, biskupi su ga rastopili u 16. stoljeću, kako bi platili borce protiv Turaka, a kasnije su, kada je bilo više novca, naručili novi rad po originalu. Potom, razglednicom je, u dijelu izložbe za to predviđenom, pokazana Palača ravnateljstva Pošte i telegrafa u Zagrebu, 1902.-1904., čiji su autori Ernő Foerk i Gyula Sándy. Naime, nezaobilazna dionica jest i arhitektura, od dvoraca, preko javnih zgrada pošte i željeznica te ostalih markera urbanističkoga razvoja hrvatskih gradova, a za koje su zaslužni mađarski arhitekti i investitori. Izložba se u zasebnom dijelu bavi i Rijekom, te Crikvenicom i Opatijom.
Kako je izgledalo ljetovanje u Opatiji na početku 20. stoljeća prikazuje fotografija Ágnes Lukács iz 1904. s motivom poveće obitelji. Istražuje se i važnost pojedinih obitelji. Osim ratnih pothvata i junaštva, obitelj Zrinski se, primjerice, ističe sakupljanjem umjetničkih djela i knjiga, a njezini članovi kao književnici i pjesnici. Zrinski pripadaju i hrvatskoj i mađarskoj kulturi. U 18. i dijelom 19. stoljeću aristokratske obitelji Feštetić, Erdödy, Batthyány, Drašković, Pejačević, Janković i druge imaju posjede u Hrvatskoj i Ugarskoj, gdje su “kao naručitelji i mecene igrali ozbiljnu ulogu u povijesti veza dvaju naroda na području umjetnosti i kulture”.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
