Prenosimo Facebook objavu patera Hrvoja Mravka kojom je on na najljepši način dočarao ovogodišnje MAGIS ljetne kampove.
“Neću pretjerati ako kažem da mi je ovo ljeto vjerojatno bilo najispunjenije u životu, ponajviše zahvaljujući vrijednoj i šarolikoj MAGISovoj ekipi koja nam je predanim radom to omogućila.
U ovom osvrtu, kao znak zahvalnosti njima i Onomu tko ih vodi želio bih istaknuti samo neke od brojnih osobnih sličica s Modrava, hodokampa u Lici, duhovnih vježba na Golom otoku te Mljeta.
Modrave su moja ljubav, mjesto posebne prisutnosti Božjeg Duha i lakoće Njegova otkrivanja kroz ljude, prirodu, Euharistiju… Ove godine veliku utjehu mi je donijelo bivanje duhovnikom s mojim dragim subratom Tvrtkom Barunom. Uz brojne duhovne razgovore i idealne vremenske uvjete, u sjećanje mi se urezala opća zrelost sudionika termina kao i izvanredna ekipa animatora: 4 cure i 5 momaka iz različitih hrvatskih krajeva skladno su nadopunjavali svoje talente predano se davajući u animatorskoj misiji. Nezaboravan ostaje završni izlet na osunčanu i toplu morsku hrid i izjedanje lubenice na istoj. Izletom su nas počastili Renato & Renato.
Prema hodokampu u Lici, od Cetingrada do Korenice, podsvjesno sam možda gajio neku zadršku, koja se vrlo brzo rasplinula. I ovdje (ljudski govoreći) idealno vrijeme, protivno svakoj prognozi, organizacija izvrsna: od cura koje su sve pripremile, kuhara i vozača, do naših vodiča (kroz ponekad prašumu) i vrlo susretljivih ljudi, posebno župnika. Ekipa, a to smo bili svi – i ljudi u logistici i sudionici, baš smo si kliknuli: zajedništvo se spontano, vedro i zrelo razvijalo. Uživali smo u ljepoti krajolika, kupali se u Korani, molili na mjestima gdje je Zli posijao smrt… Na koncu svih tih lijepih doživljaja, svojim životnim svjedočanstvom i vjerom posebno me dirnuo (i evangelizirao!) jedan zborski pjevač iz koreničke župe. Hvala mu! Hvala svima!
Goli otok za mene polako gubi onu prijeteću simboliku besmisla i zla. Patnja i njezine posljedice dalje su ondje, ali naša molitva polako natapa to mučeničko tlo i preobražava ga u nešto sveto (kao i duše stradalih koje su u Čistilištu). Ove godine nije bilo lanjskih nesnosnih vrućina. Pala je kiša, zapuhao povjetarac, granulo sunce i sve to zajedno rodilo ljepotom: lastavice su plesale nad jutarnjim morem, zvjezdano nebo bistro kao rijetko kada prije… Predanost pratitelja dirljiva, propovijedi mog subrata Mislava nezaboravne: već ih dugo nisam tako pažljivo slušao. Duhovne vježbe smo zbog bure završili nešto ranije u Senju: bila je milina upijati discipliniranu kontemplativnu tišinu koja je vladala među sudionicima dok nas je jedrenjak prevozio na obalu.
Za kamp na Mljetu mi ostaju vrlo jednostavne riječi: zadivljenost bogatstvom darova i nad uloženim trudom ljudi i prijatelja koji su kamp u predgrupi postavili; zadivljenost ljepotom mljetske prirode, položajem i pričom kampa; zadovoljstvo višestrukim plodovima zajedničkog fizičkog rada.
Ovo su samo neke crtice i dojmovi jednog punog većeg i šireg iskustva.
Hvala MAGIS! Hvala MAGISevci!”