Prvo zavjetno hodočašće vjernika Sisačke biskupije u Svetište Majke naših stradanja u Goru održano je se u subotu 24. rujna. Hodočašće kao i svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s rektorom svetišta preč. Paškom Glasnovićem i četrdesetak svećenika.
Slavlju je nazočilo i više od tisuću hodočasnika pristiglih iz cijele biskupije, a više od pedeset mladih iz Siska do Gora došlo je pješice.
Na početku sve okupljene je pozdravio rektor svetišta Glasnovnić izrazivši svoju radost zbog velikog broja pristiglih svećenika i vjernika.
U homiliji biskup Košić je rekao kako se ovo hodočašće održava kako bi molili za našu Sisačku biskupu i domovinu Hrvatsku, a budući da je danas dan jesenskih kvatri, molitve će osobito biti upućene za duhovna zvanja i mlade Biskupije.
„Došli smo u ovo svetište kamo su stoljećima hodočastili katolici, naši stari, moleći se Blaženoj Djevici Mariji i utječući se njoj u zagovor. Doista, Marija je ‘pomoćnica kršćana’, ‘utjeha žalosnih’ i ‘kraljica Hrvata, kraljica naših obitelji’. Njoj se u Gori posebno obraćamo dolazeći joj s našim teretima, jer ona je ‘Majka naših stradanja’, a to znači ‘sunce što ne prestaje nam sjati’. Ona znade najbolje sve naše nevolje, sva naša trpljenja, naše strepnje i tjeskobe, naš nemir i zebnje našeg srca. Ona nas razumije kao što to majka najbolje zna razumjeti svoju djecu kad im je teško i kad lutaju i ne znaju što će, kad su bolesna i kad im je teško. Marija je ‘majka boli – mater dolorosa – Gospa žalosna’, ali ona je i ‘uzrok naše radosti’ jer otkako je Krist, njezin Sin uskrsnuo, njoj Crkva pjeva najradosniju pjesmu: ‘Kraljice neba, raduj se – Regina coelorum laetare, aleluia!’ Marija je majka u čijem je životu Bog učinio mnoge obrate: nije imala muža, a začela je i rodila; stajala je pod križem svoga sina, a za tri ga je dana gledala živa, uskrsnula! Ona je najbolja učiteljica kako surađivati s Duhom Svetim, kako osluškivati i odgovarati na Božje poticaje i vršiti ne svoju nego Božju volju“, rekao je biskup te dodao kako Mariju s pravom nazivamo kraljicom apostola. „Ona je, kako smo čuli u izvješću iz Djela apostolskih, molila zajedno s apostolima za dar Duha Svetoga. Ona je u prvoj Crkvi, ali i tijekom povijesti Crkve, a tako i danas uvijek je uz one koji naviještaju Evanđelje njezinoga Sina. Sama njezina prisutnost, a posebno njezina molitva, davale su i daju snagu navjestiteljima vjere u Krista, apostolima od prve dvanaestorice do biskupa i svećenika naših dana. Ona je i s nama, ona nas potiče da se pouzdamo u Sina njezina Isusa Krista, da sve učinimo u životu što nam On kaže“.
U nastavku biskup je pozvao na molitvu za duhovna zvanja u našem narodu.
“Budimo radosni kada nam se povjeri neki mladić, naš sin, unuk, prijatelj ili brat da želi biti svećenik. Budimo ponosni i puni sreće kada saznamo da neka djevojka želi biti časna sestra, da želi poći služiti Gospodinu u redovništvu. Mi znamo da je naša Domovina zapuštena, da joj prijeti izumiranje i nestanak, ali neće mladići koji žele biti svećenici i djevojke koje žele biti redovnice spasiti narod ako se ne odazovu Božjem pozivu i radije osnuju obitelj i rađaju i odgajaju djecu, negoli da postanu svećenici, redovnici i redovnice. Ne, to nije tako. U Božjim očima, a to se nebrojeno puta pokazalo u povijesti, nije sve u materijalnim računima. Upravo je ulaganje u budućnost naroda kada iz Božjeg naroda odlaze mladići i djevojke za posvećenost Božjoj službi u Crkvi, jer oni odgajaju dušu naroda. A duša je najzapuštenija ako ne poznaje Krista. Takvi ljudi rastu kao divlje voće i ne donose nikakav rod jer – nedostaje im Božji blagoslov. ‘Što vrijedi da čovjek stekne sav svijet, a naudi svojoj duši ili sebe upropasti!’ – rekao je Gospodin. Doista, ulagati u duhovne vrijednosti vrednije je negoli u materijalne jer tako se umnažaju i materijalne, dok se ulaganjem samo u materijalno gubi i materijalno i duhovno – kako lijepo kaže ona jedna poslovica: ‘tko želi samo kruha i ruha, a ne i duha, neće imati ni kruha ni ruha; a tko želi duha, imat će s duhom i kruha i ruha!’ Majke su uvijek znale prepoznati u svojoj djeci ono najljepše i to buditi i njegovati. Zato molimo i Presvetu Bogorodicu, našu Majku Božju Gorsku, da nam isprosi odaziv na mnoga duhovna zvanja u našem narodu, u našoj Biskupiji, u našim župnim zajednicama.
Molimo ju da nas zagovara pred svojim Sinom, našim Gospodinom, da on ne odvrati svoga pogleda od nas, da nas vodi i usmjeruje putem duhovnih vrijednosti, da bi naš narod opstao i s duhovnim rađao i dobrim materijalnim plodovima“, rekao je biskup te izrazio veliku radost što Sisačka biskupija ima deset bogoslova, trinaest sjemeništaraca i dva neposredna kandidata za sveti red.
Na kraju biskup je govoreći o moćnom Marijinom zagovoru dao primjer bl. Alojzija Stepinca.
„Hodočastio je u Mariju Bistricu, ali je i u svojoj duši čuvao osobit spomen na svoju majku Barbaru koja je molila za njega pred likom Blažene Djevice Marije. Tek je kasnije, već kao svećenik, saznao da se njegova majka zagovorila da posti za njega i moli posebno u srijedu, petak i subotu, da bi bio svećenik. Kad je postao svećenik i kad je župnik, koji je to znao rekao majci Barbari: Evo, sad više ne moraš moliti i postiti jer sin ti je postao svećenik, ona je odgovorila: Sad još više, da bude dobar svećenik. – I izmolila je po Marijinu zagovoru ne samo dobrog sina svećenika, nego i sveca i primjer svemu našem narodu. Evo što može molitva majke i što može zagovor Presvetoj Bogorodici“, zaključio je biskup.
