Razbijanje spomenika hrvatskim braniteljima u Hrvatskoj više uopće nije pitanje puke slučajnosti ili tek izoliranih incidenata za koje se ne znaju motivi. Najnoviji slučaj dogodio se u Dubrovniku i to na mjestu Golubov Kamen za koji se vodila ključna ratna bitka za deblokadu Dubrovnika kojeg je JNA držala mjesecima u obruču sijući smrt po ovom hrvatskom gradu.
Spomenik je bio podignut sjećanje i na čast poginulih hrvatskih branitelja koji su sudjelovali u oslobađanju Golubovog kamena, konkretno pripadnicima 4. brigade 3. bojne, poznatije pod imenom Imotska bojna.
1. srpnja 1992. Golubov Kamen – kako je srpska vojska lagala svoju javnost o svom velikom porazu?
Imotski gradonačelnik Ivan Budalić, s Matom Frankovićem, gradonačelnikom Dubrovnika, oštro je osudio i zatražio što bržu istragu o nedavnim vandalizmima i rušenju spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima Branku Kutleši i Vinku Žužulu Pašić, pripadnicima 3. imotske bojne 4. gardijske brigade kod Dubrovnika koji su junački položili živote za Hrvatsku 2. srpnja 1992.
Razbijanjem spomen-obilježja na Golubovu kamenu kod Rijeke Dubrovačke, na mjestu pogibije hrvatskih vitezova – imotskih sokolova, ruši se spomen na borbu i žrtvu koju su naši branitelji dali da mi danas živimo slobodnu, demokratsku i proeuropsku budućnost – poručio je Budalić koji je i sam sudjelovao u obrani Dubrovnika i borio se i kod Golubovog kamena čije osvajanje je označilo prekretnicu na južnom bojištu.
Hrvatski branitelj iz Dubrovnika Braco Elezović osvrnuo se na Facebooku na ovo oskvrnuće spomenika:
Ono što zabrinjava je da je ovakvih slučajeva je u Hrvatskoj zaista mnogo i da počinitelji do sada gotovo da uopće nisu otkriveni. Dok se npr. na nekim drugim slučajevima vandalizma radi puno revnije, ovakvi slučajevi ostaju u zapećku javnosti i kao medijska vijest, ali i na nivou rješavanja slučaja i nalaženja počinitelja.
Spomenik braniteljima povodom 25. godišnjice oslobođenja Rijeke dubrovačke i deblokade Dubrovnika
Da je ovaj problem dugotrajan i ima šire društveno-političko obilježje pokazuje i priopćenje Ministarstva hrvatskih branitelja još iz 2013. godine:
“Državna obilježja, spomenici te spomen-obilježja simbol su hrvatske državnosti, ali i jedinstva svih građana Republike Hrvatske. Vandalizam prema državnom grbu ili spomeniku ujedno je i vandalizam prema Republici Hrvatskoj, svim njezinim institucijama i građanima.
Republika Hrvatska nastala je borbom hrvatskih branitelja ujedinjenih pod hrvatskom zastavom i svaki vandalski čin prema zastavi, grbu, spomeniku ili spomen-obilježju predstavlja uvredu žrtvi hrvatskih branitelja i povijesti Domovinskog rata.
Ministarstvo branitelja nada se i vjeruje da će nadležne institucije uspjeti pronaći i adekvatno sankcionirati počinitelje svih vandalističkih činova kojim neodgovorni pojedinci ugrožavaju sigurnost svih hrvatskih građana”
Nažalost, ovo priopćenje od prije 6 godina nije ništa promijenilo u hrvatskoj stvarnosti jer u međuvremenu su oštećeni ili uništeni mnogi spomenici. Tako primjera radi, uništene i razbijene su ploče oko spomenika braniteljima na Pilama u Dubrovniku, pa vandalizam nad spomenikom HOS-ovim braniteljima u Splitu, a vukovarskom junaku Velimiru Đereku Sokolu razbijen je spomenik u samom Vukovaru.
I spomenik dr. Franji Tuđmanu vandaliziran je u Zagrebu prije koji dan, što su ljevičarske udruge popratile gotovo pljeskom prosvjedujući protiv sudskog progona privedenog vandala.
Kada se uzme u obzir i brojna uništavanja državnih zastava, državnih grbova i drugih spomen obilježja hrvatske državnosti, opravdano se pita: tko to čini i zašto? Je li u pitanju samo običan vandalizam ili je u pitanju mržnja i djelovanje protiv Republike Hrvatske? Je li gradonačelnik Vukovara Ivan Penava u pravu da je na djelu puzajuća velikosrpska agresija?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
