Veliki tjedan vrijeme je intenzivne pripreme vjernika za najveći kršćanski blagdan.
Dok se sudjelovanjem u crkvenim obredima Velikog tjedna prisjećamo posljednjih dana Isusovog zemaljskog života, istovremeno je potrebno pripremiti i dom za nedjeljno slavlje Uskrsa.
Brojni su i bogati tradicijski običaji koji prate ove dane.
U nastavku ćemo opisati neke od njih koji su iza nas, a zatim donijeti i neke ideje koje mogu pomoći da prigodno ukrasite svoj dom za Uskrs.
Cvjetnica – Nedjelja muke gospodnje
Protekla nedjelja bila je spomen na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, uoči njegova uhićenja, muke i smrti, kada ga je narod dočekao s klicanjem, mašući palminim i maslinovim granama te prostirući haljine putem kojim je prolazio.
U spomen na taj događaj, na misno slavlje vjernici nose maslinove grančice te, ovisno o običajima kraja, palmine grane i cvijeće, koje se na misi blagoslivlju.
Posebno su lijepe ispletene palmine grane u južnim hrvatskim krajevima, “pome”.
Veliki četvrtak
Veliki četvrtak spomendan je Isusove posljednje večere s učenicima, nakon koje odlazi na molitvu na maslinsku goru gdje biva uhvaćen.
Taj događaj u Crkvi se smatra ustanovljenjem Euharistije i Svetog reda.
U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se nisu obavljali težački poslovi na polju.
U svečanom misnom obredu Velikog četvrtka pjeva se “Slava”, tijekom koje zovne crkvena zvona, a nakon tog čina zvona i sva glazbala u crkvi utihnut će sve do uskrsne noći.
Tijekom mise vrši se obred pranja nogu: svećenik pere noge dvanaestorici muškaraca u spomen na Isusovo pranje nogu učenicima nakon posljednje večere.
Veliki petak
Veliki petak spomendan je Isusove smrti. U znak žalosti, na taj dan u Crkvi se ne slavi se euharistijsko slavlje. Oltar je bez križa, svijećnjaka, cvijeća i oltarnika. Vjernicima je zapovijedan post i nemrs.
Na obrede Velikog petka vjernici se okupljaju razmišljajući o Isusovoj muci.
Velika subota
Velika subota dan je tišine i molitve. Posjećuje se posebno uređeni Božji grob u crkvi. Ne slavi se euharistijsko (misno) slavlje. U subotu navečer, slavi se vazmeno bdijenje, koje pripada u obrede Uskrsa.
Različiti običaji bojanja jaja
Bojanje jaja, kao simbola života, najpoznatiji je uskrsni običaj koji je duboko ukorijenjen i u hrvatskoj tradiciji.
Za bojanje jaja, koristile su se prirodne boje, najčešće crvena dobivena kuhanjem ljuski crvenoga luka.
Crne pisanice karakteristične su za Međimurje. Boja se dobila od bobica bazge ili čađe.
“Pengana jaja” karakteristika su dubrovačkog kraja. Riječ je o bojanju tzv. batik tehnikom kojom se na Dalekom istoku ukrašavaju tkanine. U dubrovačkom kraju, a naročito u Konavlima i Primorju pengaju se uskršnja jaja.
Za penganje jaja potreban je pravi pčelinji vosak i posudica u kojoj ga otopite, “penica”, boja, jaja, strpljenje i mirna ruka. Penica se napravi tako da se glavičasta iglica zabode u komadić lozova ili lovorova drveta (ili u drvenu olovku). Vosak treba stalno biti u tekućem stanju pa se brzim pokretima “penica” umače u njega, a potom se vosak nanese na jaje.
Jaja ispisana voskom stavljaju se u vodu sa bojom a potom se lagano zagrijavaju sve dok se vosak ne otopi, sklizne sa jaja i ostavi trag u obliku koji je “napengan”. Motivi koji se najčešće pengaju su zvjezdice, križevi, rozete, lepezice, kapljice i sl. U Dubrovačkom primorju jaja su se uvijek bojala u crvenu boju te su se na njih upisivali i različiti natpisi.
Kako prigodno dekorirati kuću?
Ukoliko niste vješti tradicijskim tehnikama, možete posegnuti za raznim drugim načinima bojanja jaja i dekoriranja kuće.
U uskrsno vrijeme u dnevnom boravku nema ništa ljepše od tek propupale proljetne grane na koju ćete objesiti vlastitom rukom izrađena uskrsna jaja.
Kako ih izraditi pogledajte u videu.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
