Fra Ante Vučković za Narod.hr: ‘Golgota je škola izlaza iz nasilja i nepravde snagom koja nije naša’

Veliki je četvrtak, početak vazmenog trodnevlja u kojem se prisjećamo Kristove muke i smrti i pripremamo za svetkovinu Njegova Uskrsnuća. Za Narod.hr govori fra Ante Vučković, franjevac i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.

Narod.hr: Pred vjernicima su najsvetiji dani crkvene godine – vazmeno trodnevlje u kojem se prisjećamo Kristove muke i smrti te sam Uskrs – slavlje Kristova uskrsnuća. Kakvo značenje im ovo razdoblje za Vas kao svećenika i što biste savjetovali vjernicima da na što bolji i dublji način proslave ove dane?

Fra Ante Vučković: Meni kao i većini svećenika vazmeno je trodnevlje povezano s liturgijskim slavljima i ispovijedima. U liturgiji slavimo središnji događaj koji nosi cijelu vjerničku egzistenciju. S Isusom smo za stolom, u procesu suđenja i ubojstva, u nijemosti pred brutalnošću svijeta i jezom smrti i u čudesnom svjetlu koje probija kroz mrak smrti i otvara nadu u život. Ovo je ujedno i vrijeme kada mi svećenici dugo ispovijedamo. U ispovijedi se susrećemo s mrakom grijeha i neznanja, s nemoćima u komunikaciji, s lomovima duše i krikovima iz zarobljenosti u neku ovisnost. I najčešće se dogodi da nas upravo preko ljudske muke obasja svjetlo Božjeg milosrđa, proštenja i ljubavi.

Vjernicima bih savjetovao pozorno sudjelovanje u liturgiji, probuđivanje interesa za liturgijsku simboliku i nadasve pozornost na biblijske riječi. Svakako bi bilo korisno svakome tko može pronaći vrijeme za molitvu u tišini. Onima koji vole prirodu sugerirao bih da otvore oči za buđenje života i kroz to potraže obrise uskrsnuća. Uskrs je najdublji i najintenzivniji događaj Života. Njega je moguće naslutiti kroz čudesnost života. A za nju je potrebno otvoriti oči i pokloniti joj dragocjeno vrijeme i pozornost.

> Fra Ante Vučković: Crkva ne smije zauzeti stajalište da samo cijepljeni smiju ući u crkvu

> Fra Ante Vučković za Narod.hr uoči Božića: ‘Bog na naše potrebe odgovara bolje od nas’

> (VIDEO) Božanstvena komedija: Fra Ante Vučković o vjerskim običajima

Narod.hr: Evanđeoski izvještaji o Isusovoj muci stavljaju pred nas cijeli spektar različitih osoba, njihovih sudbina i njihovih životnih izbora. Vidimo židovske vjerske vođe čiji je cilj ukloniti Isusa, predstavnika rimske vlasti Pilata koji se pokušava „oprati“ od odgovornosti, rimskog satnika koji pod križem doživljava obraćenje, Isusove učenike koji su se većinom razbježali od straha, raskajanog razbojnika na križu kojemu Isus obećava raj, njegovu Majku i vjernog učenika Ivana koji su s Isusom do kraja…

Svatko od nas može se bar djelomično pronaći u nekoj od navedenih uloga. Koji je od svih tih likova za Vas posebno poticajan i zašto?

Fra Ante Vučković: U pravu ste. Možemo ući u kožu od svakog od likova koje susrećemo u evanđeljima. Njihove zlobe su i naše. I mi smo sposobni za slične optužbe kojima su Isusovi protivnici obasuli Isusa. Ni mi ne vidimo jasno i cjelovito tuđe patnje. Ni mi ne razumijemo dobro od kojega žive drugi ljudi. Uvijek je moguće smjestiti se bilo na stranu pravednika pa u Isusu vidjeti kako na nepravde reagira on, a kako mi. I, naravno, moguće je, a mislim i jako potrebno smjestiti se na stranu protivnika Isusovih i u njima prepoznati svoje crte te tražiti kako se Isus ophodi prema njima. Nije dovoljno vidjeti se u Isusovoj koži. To nas zaslijepi za vlastite zloće. Razlika između njega i nas je velika. On je prošao zemljom čineći dobro. Iza nas ostaju tragovi zla. Zato nam je puno korisnije ulaziti u kožu Isusovih protivnika i iz Isusova odnosa prema njima tražiti kako svoj život učiniti otvorenijim za svjetlo i nepropusnijim za zlobu.

Narod.hr: Vazmeno trodnevlje i Uskrs dolazi u trenucima kada u našoj neposrednoj blizini, na tlu Europe, bjesni surov rat. Slike stradanja u Ukrajini potresaju nas i još više navode na razmatranje Kristove muke. Na koji način možemo sve stradale i sve one pate uključiti u molitve i liturgiju vazmenog trodnevlja i Uskrsa?

Fra Ante Vučković: Nažalost, rat u Ukrajini traje već predugo. Svaki dan je previše. Već smo se navikli da rat traje. Ne možemo biti neprestano izloženi vijestima o nasilju. Štitimo se odvraćanjem pozornosti. Navikavamo se na grozote. Vraćamo se u naša iskustva rata. Razumijemo što znači biti istjeran iz svoje kuće. Sjećamo se kako smo u ratu slavili Uskrs. Volja za životom je jača od nasilja. Isusova pobjeda nad smrću silazi u mrak nasilja u vremenima rata puno intenzivnije nego što se to događa u vremenima mira, zaštićenosti i blagostanja.

Brutalnosti rata i nepravde su vidljive na Golgoti. Izmučeno Isusovo tijelo je slika ukrajinskih ruševina i trupala po opustošenim cestama. Tenkovi koji pucaju po zgradama ili oni pogođeni u plamenu naliče kopljima vojnika kojima tuđinci probadaju srce nevinih ljudi. Rimski vojnici u Jeruzalemu su praslika ruskih vojnika u Mariupolju. Ukrajinske majke sa suzama u očima i slomljenim srcem naliče Isusovoj majci pod križem.

Golgota nije odvojena od naših iskustava nasilja. Golgota je drama ljudskog odnosa prema Bogu. Mi i najbolje Božje možemo izložiti nasilju i opravdati svojim zakonima, povijesnom nužnošću, ispravljanjem nepravdi i slično. Golgota je kao svjetlo na kojem Isus svojim dragovoljnim izlaganjem ljudskoj nepravdi pokazuje kakvi smo mi i koji destruktivni potencijal leži u našim zakonima, religijama, društvenim sukobima.

No, Golgota je i beskonačni potencijal probuđivanja ljudskog srca na dobrotu. Isusova molitva za oproštenjem, nijema nazočnost onih koji su razumjeli da ih je Isus ljubio, proslava Boga rimskog satnika u trenutku kada su ga svećenici njegova naroda odbacili, izrugali i prezreli su prozori kroz koje u mrak nasilja i zla pada svjetlo dobrote i života. Ti su prozori još uvijek otvoreni.

Golgota je škola izlaza iz nasilja i nepravde snagom koja nije naša. Ona je mjesto otvaranja sili Božjoj.

Narod.hr: Nedavno je izašla Vaša nova knjiga „Neostvarena sloboda. Od pada komunizma do vladavine korone“ koja govori o 30 godina slobodne Crkve. Možete li izdvojiti neke bitne teme o kojima progovarate u knjizi?

Fra Ante Vučković: Riječ je o knjizi razgovora. Tema je dosta. Onako kako se to u otvorenom razgovoru inače dogodi. Izdvajam teme o novim crkvenim pokretima, opraštanju, svećeničkom odgoju, pitanju celibata, odnosu laika i klera, Međugorje itd…

Narod.hr: Zašto slobodu o kojoj pišete nazivate „neostvarenom“? Na koji način je „vladavina korone“ ugrozila našu slobodu?

Fra Ante Vučković: Naslov zvuči pesimistično, ali je mišljen drukčije. Između slobode koju smo imali prije 30 godina i onoga što sada imamo razlika je golema. U 30 godina smo izišli iz neslobode u slobodu. No, naša očekivanja su bila veća nego dosadašnja ostvarenja. I to se odnosi na gotovo sva područja života. Htjeli smo, a mislim da smo i mogli više u politici, odgoju, obrazovanju, vjeri, crkvenim odnosima. Volio bih kada bi se u naslovu čula čežnja za više slobode.

Vladavina korone je bilo vrijeme kada smo gubili slobode kretanja, susretanja, razgovora, skupljanja, odlazaka u crkvu, dodira, zagrljaja… Dočim počnemo nabrajati što je sve bilo ograničeno ili zabranjeno, opažamo da je korona vladala onim što nam je najvažnije. Tomu treba pribrojiti strahove, teške ishode bolesti, smrti, goleme pritiske na bolnice, liječnike, medicinske sestre. Vrijeme korone nam je osvijestilo koliko slobode uživamo i kako brzo možemo sve izgubiti. Sloboda je čudesna i krhka, na dohvat ruke i neostvarena, privlačna i ugrožena. Za slobodu se valja boriti i kad se jednom izborimo za nju valja je čuvati, njegovati, proširivati i produbljivati. I u tom smislu sloboda nikada nije do kraja ostvarena. Uvijek smo na putu prema većoj slobodi i stalno nam prijeti opasnost da nešto od nje izgubimo ili da nam je grabežljivci pokradu.

Narod.hr: Imate li nešto što biste htjeli ovom prilikom poručiti čitateljima?

Fra Ante Vučković: Želim svima čestitati Uskrs! Na Golgoti je ubijen Isus, ali njegova se smrt tiče svakoga od nas. Na uskrsno jutro on je uskrsnuo, ali njegovo se uskrsnuće tiče svakoga od nas. Uskrs nije izvanjski događaj o kojem možemo razgovarati. On prolazi kroz samu srž našeg bića. U sebi osjećamo čežnju za puninom života. Uskrs je događaj koji toj čežnji daje za pravo i obećava da neće biti razočarana. Želim vašim čitateljima da im svjetlo Isusova uskrsnuća probije do njihove čežnje za puninom života.