“Ove godine slavimo 330. obljetnicu kako je Hrvatski sabor 1687. godine donio odluku da posveti čitavu Hrvatsku zaštiti sv. Josipa. Na najistočnijem dijelu Lijepe naše, upravo o ovoj 330. obljetnici gradi se jedna nova crkva koja će biti posvećena sv. Josipu, da nas u Vukovaru, gradu heroju, uz Majku Božju također zagovara”, kazao je fra Vjenceslav Janjić, župan vukovarske Župe sv. Josipa Radnika, za Narod.hr.
U četvrtak, 22. lipnja u 10 sati generalni vikar Đakovačko-osječke nadbiskupije, mons. Ivan Ćurić položio je u temelje crkve sv. Josipa Radnika u vukovarskoj četvrti Borovo naselje kamen temeljac kojega je 2003. godine blagoslovio sveti papa Ivan Pavao II. prigodom trećega posjeta Hrvatskoj, u Osijeku.
“Izgradnja ove crkve je pastoralna dobit za život katoličke zajednice u Vukovaru. Ostvarujemo ono što je prije više desetljeća zamislio i zatražio tadašnji vlasnik borovske tvornice“, rekao je mons. Ćurić.
Izgradnja crkve podijeljena je u tri faze. U prvoj fazi izgraditi će se crkva koja će moći primiti 500 vjernika. Crkva će imati toranj visok 38 metara. U drugoj fazi planira se izgradnja pastoralnoga centra dok bi se u trećoj fazi gradio župni dvor.
Župnik fra Janjić pisao je 2013. Nadbiskupskom ordinarijatu u Đakovu. Stigao mu je odgovor da se “s radošću prihvaća prijedlog gradnje nove crkve” smatrajući je “pastoralno uputnom i potpuno opravdanom” jer u Župi sv. Josipa Radnika ima oko 5000 katoličkih vjernika kojima je najbliža crkva udaljena 3,5 kilometra.
Kako je do polaganja temelje te crkve došlo i zašto se na njezinu izgradnju čeka dugih 75 godina, u nekoliko nam je točaka ispripovijedao fra Vjenceslav, prisjećajući se mnogih neobičnih i zanimljivih, tragičnih i čudesnih epizoda iz povijesti svoje župe.
Franjevački trik
“Ovdje kod nas u Vukovaru sve teče, rekli bismo, sporije nego što su se trebale dogoditi. Martin Luther King, koji je ubijen prije pedesetak godina, jednom zgodom je rekao: ‘Mnogi se ljudi pitaju, kada se nešto dogodilo, zašto se dogodilo, a ja se uvijek iznova pitam – kada se nešto trebalo dogoditi, zašto se nije dogodilo?’. Naime, davne 1942. godine tvornica Bata Borovo dala je suglasnost da se jedan komad zemlje koji pripada toj tvornici, dadne kao nadarbina župnoj crkvi sv. Josipa Radnika u Borovu naselju”, započeo je fra Vjenceslav.
“Došao je Drugi svjetski rat i došle su nove vlasti, nakon veleprevrata, kojima je katolička bogomolja, jednostavno, smetala. Prisjećam se kako se se komunističke vlasti 1980-ih godina ponosile gradovima u kojima nije bilo niti minareta niti katoličkoga tornja, pa su navodili primjere poput Novoga Travnika, kojeg su preimenovali u Pucarevo, ili, recimo, Ploča. Vlasti su osporavale katolicima u zapadnom dijelu Vukovara pravo na bogomolju.
1962. godine, franjevcima polazi za rukom kupiti jednu obiteljsku kuću, reklo bi se, na jedan trik. Rekli su da će to biti samo kuća za stanovanje svećenika, međutim oni su srušili jedan pregradni zid, dvije prostorije spojili u jednu, i na tom mjestu dijelili sakramente i služili bogoštovlje. Postoji i prepiska između struktura grada i prvog poslijeratnog župnika Borovog naselja, o. Flavijana Šolca, gdje on njima kaže: ‘Da, to je stambeni prostor! Ja tamo stanujem!’, što mene podsjeća na razgovore don Camilla i Pepponea, koji su se tako prepucavali.”
Pismo iz Beograda
Pokušaji dobivanja odobrenja za izgradnju crkve su se, međutim, nastavili.
“1967., punih pet godina nakon što je o. Flavijan Šolc tražio od komunističkih gradskih vlasti dozvolu za izgradnju nove crkve, jer ta obiteljska kuća nije zadovoljavala potrebe vjernika, i nakon što bi to gradske vlasti uvijek uz neku zgodnu izliku odbile, o. Šolc je – više iz očaja nego iz vjere da će nešto pozitivno doći iz tog smjera – napisao pismo i poslao ga izravno na kabinet predsjednika Tita u Beograd. U njemu navodi situaciju u kojoj se nalaze, kako mu gradske vlasti ne daju lokacijsku niti građevinsku dozvolu, a potrebe vjernika su velike”, nastavio je fra Vjenceslav Janjić.
“O. Flavijan Šolc je kleknuo pred Gospu i rekao da će, ako iz Beograda dođe pozitivan odgovor, župu posvetiti Gospi i napraviti crkvu njoj u čast. I zamislite – po meni je to, kao čovjeku vjere, također jedno malo čudo – iz Beograda dolazi, 13. svibnja 1967., pozitivan odgovor iz kabineta predsjednika Tita. A na taj dan, 13. svibnja, Gospa se ukazala u Fatimi. Župnik je to odmah prepoznao kao mig Gospe Fatimske, i o. Šolc počinje graditi crkvu!”
Kip Gospe Fatimske
“1988. godine jedna časna sestra iz družbe Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu preko svojeg poznanstva u Austriji uspijeva izravno iz Fatime, mjesta Gospinih ukazanja prije sto godina, prenijeti kip Gospe preko jugoslavenske granice, s legalnom dozvolom, isto tako preko svojih veza, što je za mene isto tako jedno malo čudo, i od 1988. godine ovdje se, u crkvi Gospe Fatimske, čuvao kip Gospe Fatimske.
1991. godine, 2. kolovoza, pala je prva granata na ovaj dio grada Vukovara, direktno na crkvu. Očito je crkva bila prva meta na udaru agresora. Probijen je cijeli krov i cijeli strop, i sve je to palo pred Gospine noge, a njezin je kip ostao netaknut. Taj kip Gospe Fatimske preživio je sve ratne opasnosti. 2000. godine raščišćava se zemljište gdje je bila ta prvotna crkva, posvećena Gospi Fatimskoj. To su radile inženjerijske postrojbe Hrvatske vojske.
2. veljače – kad se po starom katoličkom kalendaru slavilo Marijino, spomen Majke Božje, te postrojbe Hrvatske vojske našle su pod ruševinama taj isti kip, iz 1988. godine, gotovo neoštećen. Dakle bila je pod ruševinama punih osam godina. Jedino je Gospa imala male ogrebotine na licu, koje su se dale urediti, i mi sada njezin kip imamo u novoj crkvi koja je izgrađena nakon Domovinskoga rata, i posvećena 2008. godine.”
“Bog piše ravno i po krivim crtama”
“75 godina zemljište čeka prazno. Grad tamo ništa nije gradio. Ja smatram, opet, da je to veliko čudo Gospino da mi u četvrtak u te temelje položimo ono s čime sam i počeo, kamen temeljac za izgradnju crkve sv. Josipa. Ponovit ću što je rekao jedan španjolski novinar i publicist, Juan Arias, da Bog piše ravno i po krivim crtama. Nakon 75 godina Gospa je učinila čudo da se gradi još jedna crkva, oko koje će se gradska četvrt zvati Borovo Bata, a četvrt oko Gospine crkve zove se Borovo Naselje.
“Vidite kako Gospa čini čudesa za onoga tko ima oči vjere. Netko će se možda nasmijati svemu, ali ovo je istinita priča i istinito svjedočanstvo. ‘Bog piše ravno i po krivim crtama’; nama, ljudima, se čini da se to sve slučajno događa. Ne! Sve ima svoj uzrok i svoju posljedicu, i ja to svjedočim, evo, preko medija”, zaključio je fra Vjenceslav Janjić.
Prilozi za pomoć pri gradnji crkve sv. Josipa Radnika mogu se uplatiti na sljedeći kunski i devizni žiro račun:
Rimokatolički župski ured svetog Josipa, Vukovar
IBAN: HR52 25000091 50 11 4221 8
SWIFT: BIC Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ZAGREB: HAABHR22
