Katolički tjednik “Glas Koncila” u komentaru najnovijeg broja piše da je svakom slobodnom i dobronamjernom analitičaru hrvatskih društvenih procesa više nego jasno da je u Hrvatskoj nastupio zastoj demokratskih procesa, osobito za mandata Kukuriku koalicije, te da članstvo Hrvatske u EU-u glede oživljavanja procesa demokratizacije, osim izručenja bivših obavještajaca osumnjičenih za umiješanost u jugoslavenski državni politički terorizam u Njemačkoj, još nije dalo ni pravoga poticaja ni zamaha, a kamoli ploda.
U uredničkom komentaru “Referendumom za demokraciju” Ivan Miklenić ističe da proces demokratizacije hrvatskoga društva koje je zaraženo totalitarističkim mentalitetom i koje je okovano umreženim djelovanjem komunističke nomenklature, njezinih slugu te njihovih potomaka, sudbinsko je pitanje temeljnoga oslobođenja bez kojega nije moguć napredak ni na kojem području društvenoga života, osobito ne u politici i u gospodarstvu.
“Najbolji pokazatelj manjka demokracije, kao i nezainteresiranosti političara za taj prevažni društveni proces, sve su brojniji zahtjevi za neposredno odlučivanje građana, tj. za održavanje referenduma”, smatra komentator.
Po njegovim riječima promjena izbornoga zakonodavstva ključ je i prvi korak stvarne i žurne demokratizacije hrvatskoga društva jer postojeće izborno zakonodavstvo već godinama generira sve najvažnije negativnosti u hrvatskom društvu kao što su na primjer protežiranje nesposobnih političara samo zato što su bliski šefu političke stranke ili kao što je stvaranje moćnih pojedinaca i centara moći neovisno o tome koliku potporu uživaju u stranci ili u društvu.
“Svakom je građaninu razumljivo da nije realno očekivanje da bi političke stranke, koje u sebi nisu demokratske – već su uvelike kopije bivše komunističke partije – mogle pospješivati demokratske procese u društvu. Za razliku od stabilnih demokratskih država s dugom demokratskom tradicijom, u Hrvatskoj se često ponavlja da političari voluntaristički nameću čak i nelogična i štetna rješenja, a nema ih tko zaustaviti jer u samim strankama prevladava slijepa poslušnost koja je zapravo jedini i najvažniji kriterij da bi se netko penjao u unutarstranačkim strukturama”, napominje.
Navodi da u Hrvatskoj političari uglavnom ne trebaju stručnjake ni stručna mišljenja prije donošenja određenih strateških odluka, već trebaju one stručnjake koji će braniti i tumačiti odluku koju su oni kao političari donijeli bez stvarne konzultacije s ozbiljnom strukom i zato nije iznenađenje što se u Hrvatskoj ništa ne mijenja osim što na mnogim gospodarskim i društvenim područjima postaje sve gore.
Miklenić smatra da je strašno, ali je činjenica, da postojeće izborno zakonodavstvo upravo omogućava vrhuškama političkih stranaka da više pozornosti i truda posvećuju osobnim ili grupnim interesima i da na taj način zapravo sustavno rade protiv općega dobra, a da ih nitko ne može učinkovito pozvati na odgovornost, odnosno da ih može tek kazniti na izborima.
“Postojeće izborno zakonodavstvo također smišljeno onemogućava građane da stvarno biraju, da izaberu sposobne ljude, pa je moguće da su zbog toga gospodarske politike vodećih političkih stranaka u biti iste, a razlika je samo u ideološkim stavovima koji služe jedino kao udica za davanje glasa, dok se stvarno u društvu ili konkretno u gospodarstvu ništa bitno ne mijenja”, tvrdi.
Napominje da su sve vlade nakon 2000. godine, bez obzira na predznak njihove političke opcije, imale puna usta reformi, a ništa se bitno nije mijenjalo jer je upravo postojeće kaotično stanje u hrvatskom gospodarstvu i društvu idealno za istjerivanje osobnih i grupnih interesa na štetu općega dobra.
“Takvo stanje može se promijeniti, a prvi korak mora biti promjena izbornoga zakonodavstva, i to tako da bude moguće da građani biraju političare, a ne politički moćnici svoje poslušnike. Odnos političkih stranka prema samoj inicijativi za referendum za promjenu izbornoga zakonodavstva, koji bi se trebao održati što je moguće prije, a svakako prije predstojećih parlamentarnih izbora, vrlo će jasno očitovati ne samo njihov stvarni odnos prema demokraciji, nego i koje su političke stranke za slobodnu i prosperitetnu Hrvatsku, a koje za ostajanje sadašnjega kaosa”, zaključak je komentara “Glasa Koncila”.
