Glazbenica Ivana Husar Mlinac za portal Studentski katolički centar (SKAC) govorila je o svojem odnosu s Bogom, zašto je promijenila svoj posao, što ju je kočilo, a naposljetku dovelo do toga što je danas.
Glazbom se bavi od malena, a karijeru je počela graditi u zagrebačkom zboru “Zvjezdice”, zatim u pop grupi “Divas”, a onda je slijedilo osamostaljivanje i solistička karijera. Ivana se bavi i duhovnom glazbom, a danas vodi i “Školu pjevanja Husar & Tomčić” u suradnji s Martinom Tomčić.
Ivana kaže da je njezin život nakon pjevačke karijere zapravo tek počeo jer je doživjela jedan lijep kontakt s Bogom i htjela je bitne stvari prepustiti u Njegove ruke.
“Osnovala sam obitelj, dobila svoje prvo dijete i počela živjeti jednim puno realnijim životom od života na sceni i neprestanog putovanja. Nisam više željela toliko žrtvovati svoju obitelji i vrijeme daleko od njih i tako moja pjevačka karijera kao takva nije više bila upotrebljiva. I tada sam rekla: “Okej, Bože – stop! Ovako više ne ide. Trebam bilo što novo i drugačije u životu jer pjevanje nije više ono što me ispunjava” i tada se dogodila ideja o osnivaju škole pjevanja. U početku je bilo jako teško i besmisleno jer ideja o otvaranju škole pjevanja je bila pomalo suluda. U zemlji u kojoj živimo takva škola nije bila primarna potreba ljudima već ekskluzivna potreba za one koji si to mogu priuštiti. No, moja očekivanja i očekivanje moje kolegice Martine Tomčić su bila skromna i upravo u toj skromnosti je sve krenulo” piše u intervjuu za SKAC.
Ivana kaže da nije osoba koja se kaje za svoje odluke, no postoje odluke u životu koje nisu bile ispravne.
“Međutim moje su i ja sam ta koja treba snositi njihove posljedice, no odluka za otvaranjem škole Husar&Tomčić je definitivno bila ispravna odluka. Od početnih 4 sata dnevno koje sam posvećivala radu u školi i stavljanju škole u drugi plan, ona je ubrzo postala moja nova karijera te, uz obitelj, zauzela primarno mjesto u mom životu. A što se tiče pjevanja, sve manje me to veseli, sve manje me to inspirira, nekako kao da sam cijeli život slagala svoj mozaik prema ovom poslu koji danas radim”, rekla je Ivana.
Na pitanje je li bolje mladima otići van da naprave karijeru ili ostati u Hrvatskoj, Ivana je rekla da mladi trebaju ići izvan granica Hrvatske kako bi dobili što više iskustva i znanja o životu i karijeri.
“I sama sam čeznula za putovanjima i životom izvan granica Hrvatske i što sam više putovala u druge zemlje i što sam više toga iskusila na vlastitoj koži izvan granica Lijepe Naše, to sam bila sve sigurnija da je u Hrvatskoj život najljepši. No, što se školovanja mladih tiče, svakako preporučujem da se odvaže i da se školuju negdje gdje će steći dobro obrazovanje i praksu i da se onda vrate i ta znanja i vještine primjene ovdje jer je to ovdje jako potrebno”, rekla je Ivana i naglasila da je potrebno da mladi svoj rad i trud koji steknu vani donesu ovdje i iskorijene ovu kulturu nerada.
“Kultura nerada nešto je što kod nas normalno, a ne bi trebalo. Gdje god da se ode izvan naših granica treba raditi i truditi se da bi uspio jer je to normalan i prirodan proces. I sama sam osoba koja prvo mora sve stvari mora iskusiti na vlastitoj koži da bi se uvjerila, tako da preporučam i svim mladima da sami iskuse i jedan i drugi život pa da odluče i primjene u svom životu ono najbolje za njih”, rekla je, a za one mlade koji žele ostati ovdje i tu graditi svoju priču, poručila je; samo naprijed – Ako imate taj impuls u sebi, jer ne mijenja se svijet globalno, moramo ga mijenjati osobno.”
Vjera joj je, kaže Ivana, puno pomogla jer nikad ne bi donijela ovakve odluke koje je donijela, a Božja intervencija je bila i više nego velika – bila je najbitnija.
“Ovo je bilo baš prepuštanje i predaja. Jedna prekrasna predaja Bogu. Nikada nisam predavala male stvari Bogu, jednostavno sam odlučila predavati velike stvari na koje sam bila jako navezana i znala sam da to nikako ne mogu sama izvesti”, odgovorila je.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
