Veliko negodovanje u javnosti sredinom kolovoza izazvao je članak novinara Inoslava Beškera u Slobodnoj Dalmaciji u kojem je ulični sukob dva para, homoseksualnog i heteroseksualnog, u Belgiji uspio povezati s Katoličkom crkvom u Hrvatskoj. Pisanje Inoslava Beškera u Hrvatskoj traje gotovo već pola stoljeća, a njegovi tekstovi često su izazivali negodovanje, pa i ogorčenje, katoličkog hrvatskog puka, poput ovog iz Vjesnika objavljen 24. kolovoza 1985. godine.
> Ivan Miklenić: Medijski obračuni s Crkvom
Inoslav Bešker i Bogoslužje za zlu dušu – kardinala Stepinca
Motiv za ovaj Beškerov tekst bila je, vjerovali ili ne, obična sveta misa koju je kardinal Kuharić služio za dušu pokojnog mučenika kardinala Stepinca. Naslov teksta koji je napisao Bešker glasi:
„Bogoslužje za zlu dušu“
Ta zla duša je, naravno po Beškeru, duša kardinala Stepinca.
U uvodnom poglavlju, tj. podnaslovu, Bešker već jasno opisuje namjere i cilja u svoju metu:
„Kardinal Kuharić nije propustio priliku da se i o četrdesetoj obljetnici naše skupo plaćene pobjede nad fašizmom još jednom solidarizira sa Stepincem. Uzaludno je očekivati, da se bar jednom desolidarizira od mlađahnih proustaških pojaca u Duvnu, Splitu i drugdje koji u sprezi s vjerskim parolama ističu bezočne fašističke invektive“.
Ne ulazeći u to kako Bešker vidi nemoguće sprege ljudi s vjerskim parolama i što to uopće znači ako išta znači, upada u oko obrazac diskreditacije ‘neprijatelja’, povezujući nepovezive stvari u isti kontekst. Naime, kardinal Kuharić je samo služio misu za dušu pokojnog Stepinca, kao što Crkva čini i za sve ljude koji to zatraže bez iznimke, a Bešker je već u podnaslovu našao vezu kardinala Kuharića s nekim ‘mlađahnim proustaškim pojacima u Duvnu, Splitu’ i ‘fašističkim invektivima’.
Pretpostavljamo da se u Duvnu (danas Tomislavgrad) radi o svojevremenom zatvaranju hrvatskih mladića zbog pjevanja. Naime, petorica mladića, tek punoljetnih, osuđeno je u tada u Duvnu na višegodišnje robije 1984. zbog pjevanja pjesama “neprijateljskog sadržaja”, dok se splitski događaji možda tiču sukoba Torcide s pitomcima JNA i njihovom bacanju u more na Rivi, za što su torcidaši dobili višegodišnje robije.
Uostalom nije niti važno, kardinal Kuharić niti s time, niti s bilo čime drugime navedenim pod ‘mlađahni proustaški pojaci’ nije imao, zasigurno, nikakve povezanosti niti poznavao te mladiće.
Politička diskreditacija omiljenih Hrvata: kardinala Kuharića i kardinala Stepinca
Diskreditacija osobe prvog čovjeka i omiljenog pastira Crkve u Hrvata, kardinala Franje Kuharića i pokojnog Alojzija Stepinca, nastavlja se u tekstu i dalje:
„Kako riječ o mrtvome obično više kazuje o živom govorniku nego o spominjanom pokojniku, tako i homilija o spomendanu smrti kardinala Alojzija Stepinca, govoreći o tom čovjeku o kojemu su sud i javnost rekli svoje, više rekla o onome tko ju je izgovorio: karidinalu Franji Kuhariću…ostaje činjenica, povijesno i sudski utvrđena, da se Stepinac spanđao s bandom najgorih krvoloka koji su ikada oskvrnuli časno ime hrvatskog naroda za šaku vlasti…da je kovao planove za spas tzv. NDH, da je kao povjerljiva osoba bio udostojen časti čuvara Pavelićeva arhiva, da je riječima koje nikada nije imao za ustaše harangirao u pastirskom pismu protiv narodne vlasti, da je kao vulgaran jatak omogućio u vlastitom domu utočište ustaškom krvniku Lisaku kad se taj, poslije rata, vratio da sije smrti i teror među civilima, što je i prije činio, kolje one koji ne misle poput njega…“
No, Bešker u tekstu i konstrukcijama ide još i dalje. Naime, u to doba je bilo aktualno pitanje izručivanja ministra u vladi NDH Andrije Artukovića Jugoslaviji, što se nešto kasnije i dogodilo.
Evo kako Bešker opisuje vezu Artukovića i kardinala Stepinca:
„Znajući za sve što je Artuković odgovoran, ne može se zamisliti pogubnija optužba Stepinca od tvrdnje kako je on (Stepinac op.) bio Artukovićev naredbodavac, a taj ustaški Himmler poslušan izvršitelj nadbiskupovih naredaba…“
Piše Bešker dosta toga još, a svoj antikatolički pamflet završava ovim riječima:
„No, ako je sve to za kardinala Kuharića pravednost, onda više nije u pitanju Stepinac kao političar, kolebljiv, nesposoban i napokon zločinac, koji je već davno povijesno i faktički pokopan, nego baš takav Stepinac koji u antikomunizmu ne preže ni od zločina – kao moralni uzor što ga predsjednik Biskupske konferencije Jugoslavije o jubilarnoj obljetnici pobjede nad fašizmom nudi vjernicima.
A to zaista više govori o kardinalu Kuhariću nego o Stepincu“.
Tako piše Inoslav Bešker 1985., a ovako 2018. nakon 33 godine i raspada totalitarnog komunizma u slobodnoj i demokratskoj Hrvatskoj: Inoslav Bešker i Slobodna Dalmacija optužili ‘hrvatsku, katoličku homofobnu kulturu’ za napad na homoseksualni par u Belgiji!
Ovaj rođeni Zagrepčanin godinama je izvješćivao iz Vatikana za različite hrvatske medije i figurira u medijskoj i političkoj javnosti kao stručnjak za Svetu Stolicu. O Svetoj Stolici i njenom djelovanju i danas drži predavanja studentima, o čemu možete pročitati ovdje.
Što Bešker predaje danas studentima u Hrvatskoj 2018. godine možemo samo naslutiti, a o pozadini i motivaciji toga već je pisao i fra Slavko Knezović:
„Možete li zamisliti nogometnu utakmicu koju komentira osoba koja svako nekoliko trenutaka kaže da nju zapravo ta utakmica ne zanima i da joj ta utakmica ništa ne znači i da ne voli nogomet? Na neki način tako svoj posao obavljaju dopisnici iz Vatikana, čiju stručnost ne niječem, Inoslav Bešker i Silvije Tomašević. Oni će nekoliko puta ničim izazvani, osobito Bešker, dok izvještavaju o vjerskim događajima naglasiti kako nisu vjernici i kako ih se te stvari ne tiču. Biti posebni izvjestitelj iz Vatikana i govoriti o vjerskim temama a tako postupati može se čak shvatiti i kao provokacija. Ako se nema vjere trebalo bi barem imati pristojnosti!
Primjerice koji bi se to izvjestitelj uputio na neki ekonomski skup a da pri tome nema pojma o ekonomskim gibanjima niti nikakva iskustva iz ekonomije i da uz sve to jasno kaže da ga taj skup ne zanima? Možda sam nepravedan prema Beškeru i Tomaševiću jer što će „dečki“ nisu oni krivi što su se zatekli u poslu koji je u međuvremenu doživio sustav demokracija, a njihova ideologija komunističkoga jednoumlja koja ih je lansirala je propala. Takvima je, kako reče jedan profesor, lako bilo raditi dok im je iz Beograda ili centrale Saveza komunista dolazila sugestija i unaprijed naručeni članak kojega su samo ponovno s doradom vraćali kao svoje tekstove iz tzv. inozemnoga dopisništva. Tako su oni uglavnom nisu bili dopisnici, nego zapravo potpisnici, tekstova koji su negdje drugdje idejno kreirani. Tu im ni još jedan „propovjednik“ ateizma Ivica Maštruko ne može pomoći, premda se kao njihov „drug“ neumorno trudi. Maštruko je, spomena radi, u vrijeme SFRJ bio veleposlanik u Vatikanu“, piše fra Slavko Knezović za fratar.net.
Toliko fra Slavko Knezović o Beškeru i drugim “istaknutim vatikanolozima” u Hrvatskoj.
Stepinac i Kuharić moralne vertikale hrvatskog društva – što o njima misli Bešker danas?
Na žalost i danas se bez ikakvih, makar moralnih posljedica, pišu antikatolički pamfleti, koje je ‘moderno’ zaogrnuti u plašt homofobije.
A i staro goebbelsovsko pravilo je: ponovi laž sto puta i postati će istina.
Zanimljivo je kako su oni koji su blatili kardinala Stepinca preživjeli 90-e šuteći kada ga je Hrvatski sabor rehabilitirao i kada su laži o njemu zgažene pred naletom istine pravde i naroda koji je sačuvao spomen na svog pastira. Istovremeno, kardinal Kuharić potvrdio se kao pravi mirotvorac i moralna vertikala hrvatskog društva dok su ostatci komunističke armije i Jugoslavije, razarali dušu i tijelo hrvatskog čovjeka.
Bio je to potpuni moralni potop sadržaja pamfletističkih tekstova kao ovaj citirani iz 1985. godine.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
