Knjiga Marijane Tomić prinos hrvatskoj glagoljskoj baštini

Knjiga “Hrvatskoglagoljski brevijari na razmeđu rukopisne i tiskane tradicije” Marijane Tomić, docentice na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, namijenjena je svima koji žele proširiti znanja iz hrvatske glagoljske baštine, istaknuo je recenzent prof. dr. Mateo Žagar na predstavljanju te knjige u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici (NSK) u Zagrebu.

Ocjeni da je knjiga lijepa, višestruko vrijedna i zanimljiva te provokativna, Žagar je dodao i prosudbu da će ostaviti dubok trag u filologiji na koju je usredotočena. S tim u vezi, Žagar se osvrnuo i na sadašnju situaciju filološke znanosti koja, rekao je, nije zavidna, pa knjigu Marijane Tomić smatra ne poticajnom da se u ovo nesklono joj vrijeme pronađu novi putovi za filološku znanost već i djelom koje, kako je rekao, “ucjepljuje nadu da je tako nešto moguće”.

Po Žagarovim riječima, knjiga je velik prinos izučavanju glagolskih brevijara koji, za razliku od glagoljskih misala, nisu obrađivani. Napomenuo je da do danas nema ni jedne cjelovite transliteracije (prijeslov) nekog hrvatskog brevijara, a Žagar dvoji i da će se naći izdavač za “Brevijar Vida Omišanina”, nedavno pronađen u Beču.

Po riječima recenzentice Katavić, ta jedinstvena knjiga donosi i uvid u etičke promjene koje se događaju na prijelazu od rukopisne baštine preko tiska do najnovije digitalne tehnologije i sustavan je, te metodološki inovativan, prilog bogatoj tradiciji istraživanja hrvatskoglagoljske baštine.

Knjiga je podijeljena u četiri poglavlja od kojih je prvo usmjereno na tehnološku revoluciju izazvanu izumom tiska, koja je u 15. i 16. stoljeću dovela do susreta između rukopisa i inkunabula – rukopisnih i ručno tiskanih knjiga. U drugome poglavlju autorica prikazuje povijesni okvir hrvatske glagoljske kulture u doba razmeđa rukopisne i tiskane baštine, posebno se osvrće na Blaža Baromića i senjsku tiskaru te analizira četiri hrvatska glagoljska brevijara – dva rukopisna (Mavrov i Drugi novljanski brevijar) te dva tiskana (Baromićev i Brozićev), a u trećem poglavlju predočila je njihove razlike na nekoliko razina – organizaciji teksta u cijelome kodeksu, organizaciji stranice te pojedinačnim pismovnim sredstvima. Posljednje poglavlje usmjereno je pak na sve posebnosti koje izviru iz liturgijske uporabe knjige, bilo u župnoj ili redovničkoj zajednici na prijelazu srednjega u novi vijek.

U rujnu ove godine knjigu je objavila Naklada Ljevak, koju su recenzenti Žagar i dr. Tinka Katić iz NSK-a te urednica dr. Nives Tomašević, pohvalili i zbog izuzetno kvalitetnoga grafičkog dizajna koji potpisuje Ana Pojatina. Pohvalama se pridružila i autorica rekavši da se doima da je “knjiga odjevena u najljepšu glagoljičku haljinicu”.

Marijana Tomić rođena je u Zagrebu 26. prosinca 1975. godine. Diplomirala je hrvatski i ruski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i informacijske znanosti na Filozofskome fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, a doktorirala je na poslijediplomskome doktorskom studiju medievistike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2013. godine. Docentica je na Odjelu za informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, gdje na preddiplomskome i diplomskome studiju predaje kolegije na temu organizacije informacija, povijesti knjige, obrade stare i rijetke građe i digitalne humanistike.