Komunistički diktator Josip Broz Tito: Jedan od najvećih svjetskih zločinaca i danas ima svoje sljedbenike

Foto: ommons.wikimedia.org

Hrvatsko društvo ni više desetljeća nakon smrti jugoslavenskog vođe i komunističkog diktatora Josipa Broza Tita nije prošlo istinsku katarzu i oslobodilo se kulta ličnosti koji traje više od 70 godina.

„Znanje i svijest ljudi o povijesnim zbivanjima jedan je od preduvjeta da se izbjegnu slični zločini u budućnosti. Dapače, moralna procjena i osuda počinjenih zločina igraju važnu ulogu u edukaciji mladih naraštaja. Smatramo nužnim provesti Deklaraciju o osudi komunističkih zločina kroz zabranu nošenja znakovlja komunizma – od crvene zvijezde petokrake, srpa i čekića, štafete druga Tita, bedževa s Titovim likom, znakovlja komunističke JNA i sl. kao i oznaka fašističkog i ustaškog režima” upozorila je u utorak dr. Natalija Kanački, članica predsjedništva Projekta Domovina.

Hrvatska još uvijek, što zbog objektivnih, što zbog subjektivnih razloga, nije raščistila sa svojom prošlošću.

Naime, sasvim sigurno jedan od većih razloga leži u činjenici da su još uvijek prisutne brojne strukture, prije svega ostatci zloglasne jugoslavenske tajne policije, UDBA-e, što vidimo tijekom suđenja potencijalnim udbaškim egzekutorima u Münchenu (prisjetimo se skandaloznog zakona lex Perković kojeg je donijela bivša Vlada Zorana Milanovića, a branio ga je i bivši predsjednik Josipović, zbog kojega je Hrvatska zamalo dobila sankcije međunarodne zajednice i to kao članica Europske unije).

Tko je bio Josip Broz Tito – jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća

Josip Broz Tito bio je komunistički diktator i masovni ubojica. Na čelo Komunističke partije Jugoslavije došao je nakon Staljinovih čistki tridesetih godina prošlog stoljeća, u kojima je i sam sudjelovao.

Tada je ubijeno po Staljinovom nalogu kompletno vodstvo Komunističke partije i stotine viđenijih članova, a na čelo Partije došao je misteriozni Tito.

Na vlast dolazi 1945. i bio je doživotni predsjednik Komunističke Jugoslavije i države Jugoslavije vladajući kao diktator.

Simptomatično je da su zapadni saveznici za komuniste od početka Drugog svjetskog rata tj. od 1. rujna 1939. godine pa sve do napada na SSSR 22. lipnja 1941. bili imperijalisti i krivci za izbijanje rata jer se nisu mogli pomiriti s ekspanzijom socijalizma u Europi. Hitler je naravno bio socijalist i njihov veliki prijatelj.

Ustanak je od samog početka bio ekstremno brutalan. Iz međusobne prepiske pojedinih vojnih štabova revolucionarne partizanske vojske a koji su u knjizi mr. sc. Mladena Ivezića “Ratni zločinac Tito“ obilato citirani i objašnjeni, vidljiva je ne samo brutalnost nego i naglašeno antihrvatstvo.

Hrvat, ustaša i zločinac u tim izvješćima bili su sinonimi a tako je ostalo ne samo do kraja rata nego i dugo poslije. U Ivezićevoj knjizi čitatelj doživljava surovost partizana na čelu s Titom u činjenici da se u svojim izvješćima hvale ne samo brojem pobijenih vojnika, oružnika i drugih postrojbi pod oružjem, nego su posebno ponosni na ubojstva civila.

Upasti u selo, pobiti civile, smatraju junačkim djelom. Vidljivo je da su to civili iz činjenice da su npr. pobili 20-ak civila i to na licu mjesta bez suda, a zarobili samo dvije puške. Zaključak se nameće sam po sebi. Civili nisu bili naoružani već mirni seljaci. Seljake iz sela Zrin ubili su kada su sa zapregama išli po drva u šumu. Nije bilo zapljene oružja jer ga ubijeni nisu ni imali. Nižu se stravične brojke, jedna za drugom i knjiga se jednostavno ne može čitati u jednom dahu jer je preteška i predrastična kao što su bila i ta teška vremena, možda najteža u povijesti hrvatskog naroda.

Svjetski izvori navode da je Titov režim odgovoran za smrt više od 570 tisuća ljudi. Zbog toga je s razlogom došao na ljestvicu najvećih zločinaca 20. stoljeća.

Pamti ga se po poslijeratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji – pokolj na Bleiburgu, pamte se križni putevi, pamti se Huda jama, pamte se koncentracijski logori poput Golog otoka, pamte se progoni i ubojstva emigranata.

Na Bleiburgu su svi ubijeni bili nevini, a Britanci su znali da ih šalju u smrt!

Bleiburg i Križni put britanski povjesničar i rođak slavnog ruskog pisca, Nikolaj Tolstoj vidi isključivo kao masakr nad nevinim civilima. “Bleiburg nema veze s ustašama i ratnim kriminalcima, to su gluposti. Kako djeca mogu biti ratni zločinci? Osim toga, nitko od njih nije stavljen pred sud; da su bili ratni kriminalci, zašto im se ne bi sudilo? To je kao da su Saveznici nakon rata ubili stotine tisuća Nijemaca, samo zbog sumnje da su mogli biti uključeni u zločine”, rekao je Tolstoj prošle godine tijekom posjeta Hrvatskoj.

Stoga svako isticanje kontroverzije vezane uz obilježavanje Bleiburga smatra neutemeljenom.

“One su ili laž ili puko neznanje. Ne postoji nijedan dokaz da je među žrtvama bio ijedan ratni zločinac. Ja sam to proučavao najpozornije što sam mogao i ni u jednom trenutku nisam naišao na nekoga tko je bio ratni zločinac. Upravo zato što stvari nisu u potpunosti razriješene, ljudi danas mogu reći što god žele te se uvjeriti u nešto, pogotovo ako ne znaju dovoljno. Kako u Rusiji, tako i u bivšoj Jugoslaviji – ljudi koji imaju simpatije prema komunizmu jednostavno ne mogu priznati da su ikada bili u krivu.”

“Tito je bio u jednakoj mjeri loš kao Hitler ili Staljin. Proporcionalno gledano, s obzirom na veličinu zemlje, ubio je jednak broj svojih ljudi poput njih. Sve njegove zasluge su preuveličane. Doprinos partizana u Drugom svjetskom ratu bio je neznatan, oni zasigurno nisu porazili stotine tisuća njemačkih trupa. Prikazivati Tita kao osloboditelja ili heroja je preuveličano ili krivo”, ističe Nikolaj Tolstoj, ruski grof i engleski povjesničar, koji je posljednjih 30 godina života posvetio istraživanju Križnog puta i razloga zašto su Britanci na kraju Drugog svjetskog rata u Austriji predali Titovim partizanima stotine tisuća Hrvata.

U Jugoslaviji, tijekom njenog čitavog postojanja, a mislimo na Drugu Jugoslaviju, onu nastalu na ruševinama Drugog svjetskog rata, od samog početka sve je bilo podređeno Brozu – od tiska, do društvenih, sportskih te kulturnih djelatnosti.

Dovoljno je reći da se nogometni Kup, kao najmasovnije nogometno natjecanje bivše Jugoslavije, zvao Kup maršala Tita.

Trčale su se svakog proljeća štafete za izmišljeni rođendan jugoslavenskog vođe. Naime, Tito nije rođen 25. svibnja, na “Dan mladosti”, već 7. svibnja, što se u Jugoslaviji namjerno prešućivalo. Dan mladosti bio je samo jedan od onih dana koji je stvoren kako bi promidžba mogla odraditi svoj dio posla na slavu “velikom” maršalu.

Štafeta mladosti uvedena je 1945. godine, a na Titovu inicijativu, 1957. događaj je proglašen “Danom mladosti”.

Svaki državni blagdan bivše Jugoslavije bio je podređen Titu, od Dana Republike, 29. studenoga, do Dana borca, pa čak i Međunarodnog Dana žena, 8. ožujka.

(Ne)djela govore o njegovom načinu vladanja

Stvorena je atmosfera u kojoj partija može pogriješiti, ali vođa ne, što se najbolje vidjelo tijekom obračuna Tito-Ranković, 1966. godine. Pritom se zaboravilo da je zapravo Tito stvorio Rankovića i njemu dao zloglasne jugoslavenske tajne službe u ruke, najprije OZNU, a onda i UDBA-u, a ne obrnuto.

Čitav je niz primjera koji dokazuju da se u Jugoslaviji ništa nije događalo, a da o tome presudnu riječ nije dao Josip Broz.

Obračun s hrvatskim proljećem, prije toga Goli otok, a još prije svega toga, odmah nakon Drugog svjetskog rata, pokolj na Bleiburgu, zapravo su najbolja svjedočanstva o karakteru vladavine Josipa Broza Tita koga neki i danas slave kao velikog lidera i vizionara.

Spomenuli smo na početku činjenicu da u Hrvatskoj nema istinske volje za pravom transformacijom u istinsko demokratsko društvo.

Ne treba veći dokaz našoj tvrdnji od činjenice da usred glavnog grada države članice Europske unije i NATO-pakta najljepši trg nosi ime maršala Tita, a logičan postupak uklanjanja njegove biste s Pantovčaka doživio je kritike u određenom dijelu medija.

Vesna Pusić 3 Otvoreno

Iz povijesne perspektive Josip Broz Tito je zaslužniji za Hrvatsku od Franje Tuđmana, rekla je 2007. ondašnja predsjednica HNS-a Vesna Pusić, a današnja službena kandidatkinja za UN.

Nije bila za micanje Titove biste s Pantovčaka “Ja bih to ostavila tamo gdje je bio”, rekla je Pusić, a proslavila se i skandaloznom izjavom da na Bleiburgu “nisu svi nevine žrtve već nisu sudskim procesom proglašeni krivim“, opravdavajući komunistički genocid.

Nažalost, jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća i danas u Hrvatskoj ima svoje sljedbenike, koji sebe nazivaju ‘antifašistima’.

Zato je s dobrim razlogom koordinator Kruga za Trg Ante Beljo tijekom prosvjeda kojim se traži preimenovanje Trga maršala Tita pozvao građane da podrže inicijativu za potporu ministru Zlatku Hasanbegoviću, te da potpišu peticiju protiv kandidature Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a.

Potpišite!

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: Narod.hr
Photo: snimka zaslona