Koncertom održanim u utorak, 24. siječnja 2023. godine u dvorani Blagoje Bersa na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, pijanist i profesor klavira Đuro Tikvica obilježio je trideset godina svog pedagoškog rada na Muzičkoj akademiji. Ova značajna obljetnica u profesorovom životu slučajno se poklopila s godinom u kojoj glazbeni i pijanistički svijet slavi 80. obljetnicu smrti i 150. obljetnicu rođenja velikog ruskog skladatelja i pijanista Sergeja Rahmanjinova.
Koncert pod nazivom „150-80-30“ okupio je, uz profesora Tikvicu, još 13 izvođača – njegovih sadašnjih i bivših studenata koji danas djeluju, kako koncertantno tako i pedagoški, u domovini i u inozemstvu.
Rahmanjinov nam je poklonio neke od najljepših glazbenih partitura ikad napisanih u povijesti, a posebno je obogatio pijanističku literaturu, koja je svojim sadržajnim bogatstvom i izvedbenim i interpretacijskim zahtjevima jedan od najvećih izazova svim pijanistima. Iz raskoši skladateljevog opusa, profesor je za ovaj koncert odabrao obje suite za dva klavira (op.5 i op.18) kako bi se otvorila mogućnost za sudjelovanje što većeg broja izvođača, a istovremeno ostvarile neke od temeljnih postavki njegovih pedagoških nastojanja, a to su suradnja i razmjena iskustava.
Djela Rahmanjinova za dva klavira izveli prof. Tikvica i njegovi studenti
Čarobnu“ Barkarolu“ iz Prve suite izveli su profesor Tikvica i njegov student treće godine klavira Ivan Rod. Mladi pijanist je uz profesorovu podršku pokazao izuzetnu senzibilnost u oblikovanju zvuka i dojmljivu pijanističku zrelost. Massimilijana Brajković i Domagoj Gušćić, sugestivno i poetično, bez imalo izvanjske nametljivosti, donijeli su magični stavak “I noć i ljubav.“ Posebno dirljiv bio je nastup Elizabete Marjanović i njene profesorice klavira Marije Milinković, obje bivše studentice iz profesorove klase. Profesorica i učenica ravnopravno i usklađeno rasplele su delikatne i nježne taktove stavka „Suze“. Prvu suitu su bodrom i živom izvedbom zaokružili apsolvent klavira Karlo Wolf i Bernard Štancl.
U drugu suitu uvodnim stavkom „Alla marcia“ uveli su nas Mladen Grgić i Ivan Varošanec, razbudivši sva naša osjetila karakternim i suverenim zvukom i pulsom. Uslijedio je bravurozni Valcer, u kojem je Karlo Wolf uvjerljivo slijedio tonsku živost i tehničku virtuoznost koju je profesor donio iznoseći partituru prvog klavira. Kao pravi melem i smiraj pred virtuoznu Tarantellu, Dina Katnić ispunila je dvoranu predivnim tonskim bojama i dugom „rahmanjinovskom“ frazom, uz sjajnu podršku svog kolege Ivana Karše. Odličnom izvedbom vrlo zahtjevne „Tarantelle“ koja nam je dugo nakon izvedbe plesala u ušima, prvi dio koncerta zaokružili su Ivan Batoš i Dario Sabol.
U drugom dijelu koncerta, profesor Tikvica i njegov bivši student, a sada bliski suradnik Domagoj Gušćić, odsvirali su Simfonijske plesove op.45 (transkripcija za dva klavira), što je u pravom smislu riječi bio vrhunac koncerta. Bogatstvom zvuka, tonskom i interpretacijskom usklađenošću, potaknuli su oduševljenje brojne publike, koja je spontano pozvala sve izvođače ponovo na pozornicu, kako bi im iskazala oduševljenje i zahvalu za izniman glazbeni doživljaj.
Prof. Tikvica ostavio je i ostavlja neizbrisiv trag u biću svakog svog studenta
Iščekujući koncert u publici, osjećala sam uzbuđenje jako blisko onome prije izlaska na pozornicu. Emocije koje su me preplavile tijekom izvedbi bile su zapravo emocije koje su u svoje izvedbe unijeli pojedini izvođači, potaknuti ne samo ljepotom glazbe koju su nam donijeli, nego i posebnošću i veličinom trenutka u kojem su sudjelovali. Prisjetila sam se kako je ulazak u profesorovu učionicu tijekom studija bio kao ulazak u magični svijet Majstora i Margarite, romana čije iščitavanje je postalo neka vrsta akreditacije za ulazak u profesorov način promišljanja umjetnosti i života u cjelini. Nikad nismo znali niti mogli pretpostaviti što će nas tamo dočekati, ali išli smo hrabro, svjesni mudrosti koju dobivamo u zalog.
Svi mi koji smo imali čast ući u taj svijet, da bismo krenuli putem ostvarenja svojih pijanističkih, umjetničkih i ljudskih potencijala, trebali smo se ponajprije odreći onog dijela svog ega koji nas je sprečavao da uvidimo svoje nedostatke, kako ljudske tako i profesionalne, i da se istinski oblikujemo i rastemo. To nije bilo lako, ali profesor je bio nepokolebljiv i na tome mu iskreno hvala. Bilo je burnih neslaganja i žučnih rasprava i zamjeranja, ali su zajednička načela i vjera u postavljene ideale sami donosili rješenja i konačno međusobno razumijevanje.
Profesor Tikvica ostavio je, te i dalje ostavlja neizbrisiv trag u biću svake svoje studentice i studenta. Principi njegovanja klavirskog zvuka, pažljivog, predanog i sveobuhvatnog iščitavanja klavirskih partitura, umjetnička estetika i „zdravi pijanizam“ zasnovan na tehničkim rješenjima koja proizilaze iz same glazbe, bili su jasno vidljivi u nastupu svakog pijanista na ovom koncertu. To ukazuje na dosljednost u njihovom njegovanju kroz sve generacije studenata i zadivljujuću pedagošku ustrajnost.
Doprinos razvoju pijanizma u Hrvatskoj
U turbulentnom vremenu u kojem živimo i u kojem odrastaju naši učenici i studenti, posebnom milinom ispunjava me činjenica da još uvijek, 20 godina nakon diplome, mogu slobodno pokucati na vrata profesorove učionice i s punim povjerenjem dobiti pedagošku i ljudsku podršku i savjete za vlastite pedagoške i životne nedoumice.
Profesorov doprinos razvoju pijanizma u Hrvatskoj je neprocjenjiv. Jedan, ali ne i jedini svjedok toga jest zaokružena cjelina bivših i sadašnjih studenata iz njegove klase i njihovih profesora koji su ravnopravno surađivali u realizaciji ovog vrijednog projekta. Njegovanje jedinstvene umjetničke estetike i poštivanje iznimno visokih profesionalnih i ljudskih ideala, zajednički su nazivnik profesorovih pedagoških nastojanja. Svi smo dobili u zalog njihovo prenošenje na nove generacije usprkos nedaćama i poteškoćama na koje nailazimo na tom putu.
Profesoru želim dobro zdravlje i još puno uspješnih pedagoških i pijanističkih godina!
> Đuro Tikvica i gosti – koncert s djelima Rahmanjinova u Zagrebu
> Profesorica klavira ministrici Divjak: ‘Ljudi su istraumatizirani, djeca umorna – u slučaju umjetničkih škola napravljen je ogromni propust’
> Prof. Tikvica s Muzičke akademije: ‘Upravo na moskovskom konzervatoriju razvio sam svoj hrvatski identitet’
O autorici
Zorica Mihajlović diplomirala je na studiju klavira u klasi prof. Đure Tikvice na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Radi kao profesorica klavira u Glazbenom učilištu Elly Bašić i Glazbenoj školi Bonar u Zagrebu. Predsjednica je Umjetničkog društva suvremenih učitelja koje se prvenstveno bavi edukacijom umjetničkih pedagoga.
