“Vjerujem da ste već primijetili da na takva mjesta pijeteta volim odlaziti u tišini i jednostavno pokloniti se žrtvama, razmišljati o prošlosti no prije svega s nakanom da se ta prošlost nikada ne ponovi”, kazala je u četvrtak Kolinda Grabar-Kitarović novinarima u Vitezu nakon nenajavljenog posjeta Ahmićima i Križančevu selu gdje je odala počast žrtvama i položila cvijeće na spomen obilježja.
> (FOTO) Hrvatska predsjednica komentirala svoj nenajavljeni posjet Ahmićima i Križančevu selu
U Križančevu Selu, kod Viteza u srednjoj Bosni, počinjen je najveći ratni zločin nad bosanskohercegovačkim Hrvatima.
Za te zločine još nitko nije odgovarao.
Od 22. i 23. prosinca 1993. pripadnici bošnjačke Armije BiH počinili su masakr nad hrvatskim civilima i zarobljenim vojnicima HVO-a, a čitavo selo spalili do temelja.
Ubijeno ih je 74, a jednoga od onih koji su bili razapeti na križevima ubio je njegov brat koji nije mogao gledati kako se muči. U Buhinim Kućama kod Viteza likvidirano je 26 Hrvata. Maljine, zaseok Bikoše, jedna je od rijetkih točaka za koje je procesuiran bošnjački trojac Hadžihasanović – Kubura – Delić i koji je uz zločine nad Srbima ukupno u Haagu osuđen na 8,5 godina.
> Buhine kuće- još jedan od zločina nepoznatih tužiteljstvu BiH- do danas nitko nije odgovarao
Tijekom rata, potpune blokade i okruženja Hrvata Srednje Bosne, koja je trajala 316 dana, samo su u Vitezu poginula ili su ubijena 653 vojnika i civila. Među 78 ubijenih civila bilo je 21 dijete. Ranjeno je više od 2000 tisuće vojnika i civila, ostalo je 328 udovica, 22 djece bez oba, a 431 dijete bez jednog roditelja. Gradić Vitez imao je pred rat samo 7.000 stanovnika, a cijela općina 20.000. Broj žrtava Hrvata ogroman je i daleko nadilazi broj bošnjačkih žrtava i u Vitezu i Srednjoj Bosni.
A javnost samo zna, bar donedavno, da su s područja općine Vitez prognani, pljačkani, ubijani samo Bošnjaci.
Samo 18 dana nakon Križančeva Sela, 9. siječnja, pripadnici Armije BiH u viteškom prigradskom naselju Buhine Kuće počinili su novi strašan zločin. Tog 9. siječnja, 1994. godine, pripadnici elitnih postrojbi iz Zenice, Tuzle i Kalesije, pod izravnim zapovjedništvom zapovjednika Trećeg korpusa A BiH, generala Mehmeda Alagića, i pod okriljem maglovite noći, ušli su neopaženo iza leđa domobranima I bojne Viteške brigade HVO-a, upale u naselje i među vojnicima i civilnima, među kojima je bilo djece, žena i staraca, napravili pravi pokolj. Opljačkano je i zapaljeno desetak kuća i gospodarskih objekata, a među 27 žrtava bila su i devetorica pripadnika PPN „Munje“. Njih devetorica bili su te noći na odmoru, uhićeni su na spavanju, vezani su žicom, mučeni, masakrirani i svirepo ubijeni.
Tijekom rata u logorima Armije BiH, u Počulici, Grbavici, Kruščici, Mahali i Sivrinom Selu bilo je, duže ili kraće vrijeme, zatočeno 195 osoba hrvatske nacionalnosti. Uz maltretiranja, ponižavanja, premlaćivanja, odvođenje na kopanje rovova…, ubijeno je 5, teže ranjeno 6 i lakše još desetak osoba hrvatske nacionalnosti.
