Prenosimo priopćenje za javnost Hrvatske republikanske stranke BiH u povodu obljetnice zločina Armije BiH nad civilnim stanovništvom u Buhinim kućama.
9. siječnja 1994. Buhine kuće (Vitez) – zločini Armije BiH nad Hrvatima nižu se jedan za drugim…
NA DANAŠNJI DAN: BUHINE KUĆE – JOŠ JEDAN OD ZLOČINA NEPOZNATIH TUŽITELJSTVU BIH
Nakon krvavog Badnjaka 1993. u Križančevom selu gdje je masakrirano i ritualno ubijeno 64 ljudi (većinom civila), da današnji dan, 09.01.1993. dogodio se još jedan monstruozni zločin nad hrvatskim civilima i zarobljenicima, onaj u Buhinim kućama gdje je na još monstruozniji način ubijeno 27 ljudi.
Najmlađi među žrtvama bio je Danijel Grbavac koji nije dočekao svoj 2. rođendan (rođen 16.02.1992.). Njegovu majku Ankicu su prvo pokušali ubiti ubacivši bombu u kuću, da bi je potom ubili na kućnom pragu rafalnom paljbom. Njeno tijelo, jednako kao i tijela drugih ubijenih civila, toliko su unakažena bila da su liječnici odbijali uraditi ili prekidali u pola procesa, obdukcije ubijenih.
Ne smije se zaboraviti i uloga međunarodnih tzv. mirovnih snaga, posebice britanskih i belgijskih pripadnika UNPROFOR-a koji su ignorirali zločine i odbili pomoći civilima, tvrdeći i tada, a i kasnije, kako se „nije radilo o masakru“. Prema njima, dakle, primjerice svirepo ubojstvo Marka Buhića koji je ubijen tako što mu je tijelo prerezano motornom pilom, pa mu je gornji dio tijela nađen i pokopan mjesec dana prije donjeg dijela, nije dio masakra.
Ono što je najmonstruoznije u svemu jeste činjenica kako su i Križančevo selo, kao i Buhine kuće, mjesto monstruoznih zločina za koje nitko nije nikada odgovarao, iako se znaju i direktni počinitelji i nalogodavci, kao i politički pokrovitelji iz Sarajeva. Još monstruoznija je činjenica kako niti 25 godina nakon zločina, Tužiteljstvo BiH ne smatra shodnim pokrenuti istrage i procese protiv istih.
Vjerojatno i za ove zločine, kao primjerice za zločin u Grabovici, Tužiteljstvo smatra kako „ne postoji dovoljno dokaza kako bi se zaključilo počinjenje kaznenog djela zločina protiv civilnog stanovništva“.
Ovim putem našim legitimnim predstavnicima u tijelima vlasti ponavljamo više puta postavljeno pitanje na sjednicama Predsjedništva HNS-a: „Znajući da po vertikali Hrvati se nalaze na čelu pravosuđa od razine države, pa do lokalnih razina, što se učinilo konkretno na rasvjetljavanju i pravednom procesuiranju ovih zločina, osim što se izdajnički u Domu Naroda podržao (ili suzdržao) ovakav rad ovog i ovakvog Tužiteljstva BiH?“
