Povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, 23. kolovoza, prenosimo testa Marita Mihovila Letice s Vatican newsa.
Toga je datuma 1939. sklopljen sporazum o vojnoj i gospodarskoj suradnji koji je službeno nazvan ʺPakt o nenapadanju i prijateljstvu između Njemačke i Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republikaʺ, a potpisali su ga u Moskvi dvojica ministara vanjskih poslova, Vjačeslav Molotov i Joachim von Ribbentrop. Osam dana nakon potpisivanja toga pakta, 1. rujna 1939., počeo je Drugi svjetski rat. Njemačka vojska napala je Poljsku, koju su nacional-socijalisti i boljševici sporazumno podijelili.
O međusobnoj naklonjenosti Hitlera i Staljina pisala je uz ostale Hannah Arendt, jedna od najznačajnih politologinja i filozofkinja 20. stoljeća, Židovka koju je pratio i zatvarao Gestapo. U knjizi ʺIzvori totalitarizmaʺ, što ju je objelodanila 1951., među inim kaže da je jedini čovjek prema kojemu je Hitler gajio ʺbezmjerno poštovanjeʺ bio, Hitlerovim riječima, ʺgenij Staljinʺ, te da je, kako će poslije potvrditi Nikita Hruščov, Staljin vjerovao samo jednomu čovjeku, a to je bio Hitler. Njihova uzajamna totalitarna ljubav ipak nije bila totalna i bezuvjetna – pukla je 22. lipnja 1941. kada je vjerolomni Hitler napao Staljina.
>Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima: Žrtve zločina komunističkih režima zaslužuju sućut
Potrebno je u ovome kontekstu spomenuti dvojicu katoličkih redovnika i svećenika, tj. dva filozofa i teologa, koji su vrlo precizno razaznali pogubnu ćud totalitarnih režima. Riječ je o isusovcu Stjepanu Tomislavu Poglajenu, rođenu 1906. u Podgoraču kraj Našica, i dominikancu Hijacintu Boškoviću, rođenu 1900. u Selcima na Braču.
”Kukasti križ produžen u srp i čekić”
Kada je nacistička Njemačka 1938. provela ʺAnschlussʺ i pripojila Austriju, Poglajen je u isusovačkome časopisu ʺŽivotʺ napisao da se nacional-socijalizam tu ʺpokazao u svom pravom svjetlu: kao sistem cinika, sistem plašljivacaʺ koji ʺzadaju riječ, a u duši istodobno odlučuju, da je se ne će držatiʺ. Sljedeće godine, također u časopisu ʺŽivotʺ, Poglajen skida maske i komunizmu izjednačujući ga s nacional-socijalizmom te slikovito govori o ʺslužbi kukastog križa produženog u srp i čekićʺ.
Dominikanac Hijacint Bošković objavio je 1939. studiju ʺFilozofski izvori fašizma i nacionalnog socijalizmaʺ, gdje je napisao da je u bezbožnome nacional-socijalizmu ʺčovjek sada lišen svega onoga što ga čini čovjekomʺ, te da je od ʺklasične definicije čovjeka, kako ju je dala grčka filozofija odredivši to biće kao ʹanimal rationaleʹ, ostao danas samo prvi dio, živo biće u razvoju različitih rasaʺ.
Hijacint Bošković družio se s nadbiskupom Alojzijem Stepincem, o čemu uz ostalo svjedoči i zajednička fotografija snimljena 1939. u dominikanskome samostanu u Starome Gradu na Hvaru. Blaženi Stepinac preuzeo je i primijenio filozofske misli univerzalnoga kršćanskoga humanizma. Jasno protivljenje nacional-socijalizmu i rasnim zakonima izrazio je, među ostalim, 1943. na svetkovinu Krista Kralja ispred zagrebačke katedrale. Stepinac, kojega će komunisti osuditi na politički montiranome procesu zbog tobožnje suradnje s okupatorima, tom je prigodom rekao:
ʺKatolička Crkva ne pozna rasa koje gospoduju i rasa koje robuju. Katolička Crkva pozna samo rase i narode kao tvorevine Božje; a ako koga više cijeni, to je onaj koji ima plemenitije srce, a ne jaču pesnicu. Za nju je čovjek jednako crnac iz centralne Afrike kao i Evropejac.ʺ
Tekst se nastavlja ispod oglasa
