Neposredno prije smrti kardinal Pell oglasio se o ‘Sinodi o sinodalnosti’: Evo što je napisao!

Neposredno prije nego što je umro u utorak, kardinal George Pell napisao je sljedeći članak za The Spectator u kojem se osvrnuo na nadolazeću ‘Sinodu o sinodalnosti’. Knjižica koju je izradila Sinoda, koja će se održati u dvije sjednice ove i sljedeće godine, ‘jedan je od najnekoherentnijih dokumenata ikada poslanih iz Rima’, naglasio je Pell.

Kardinal rođen u Australiji, koji je istrpio užasnu muku zatvora u svojoj domovini pod lažnim optužbama za seksualno zlostavljanje prije nego što je oslobođen, bio je ništa drugo nego hrabar. Nije znao da će umrijeti kad je napisao ovo djelo. Ovako, njegova iznenadna smrt mogla bi dodati dodatnu snagu njegovim riječima kada se sinoda sastane ovog listopada.

>Njemački biskupi osnivaju ‘vijeće’ za nadzor Crkve – kritičari to uspoređuju s Vrhovnim Sovjetom u SSSR-u

>Luksemburški biskupi traže ukidanje celibata, otvaranje homoseksualcima, preispitivanje sakramenata…

>Više od 70 biskupa potpisalo ‘bratsko pismo zabrinutosti’ zbog Sinodalnog puta u Njemačkoj

“Katolička biskupska sinoda sada je zauzeta konstruiranjem onoga što vide kao ‘Božji san’ o sinodalnosti. Nažalost, ovaj se božanski san razvio u otrovnu noćnu moru unatoč dobrim namjerama koje su biskupi izjavili.

“To je jedan od najnekoherentnijih dokumenata ikada poslanih iz Rima”

Napravili su knjižicu od 45 stranica koja predstavlja prikaz rasprava prve faze ‘slušanja i razlučivanja’, održanih u mnogim dijelovima svijeta, i to je jedan od najnekoherentnijih dokumenata ikada poslanih iz Rima.

Iako zahvaljujemo Bogu što se broj katolika diljem svijeta, osobito u Africi i Aziji, povećava, slika je radikalno drugačija u Latinskoj Americi s prelascima na protestantizam i sekularizam.

Bez imalo ironije, dokument je naslovljen ‘Proširite prostor svog šatora’, a cilj toga nije prihvatiti novokrštene — one koji su odgovorili na poziv da se obrate i vjeruju — već svakoga tko bi mogao biti dovoljno zainteresiran da sluša. Sudionici se pozivaju da budu gostoljubivi i radikalno uključivi: ‘Nitko nije isključen’.

Dokument ne potiče čak ni katoličke sudionike da stvaraju učenike od svih naroda (Matej 28,16-20), a još manje da propovijedaju Spasitelja u vrijeme i izvan vremena (2. Timoteju 4,2).

Odbacuje se razlika između vjernika i nevjernika

Prva zadaća za sve, a posebno za učitelje, jest slušati u Duhu. Prema ovom nedavnom ažuriranju Radosne vijesti, ‘sinodalnost’ kao način postojanja Crkve ne treba definirati, već samo živjeti. Vrti se oko pet kreativnih napetosti, počevši od radikalne inkluzije i krećući se prema misiji u participativnom stilu, prakticirajući “suodgovornost s drugim vjernicima i ljudima dobre volje”. Priznaju se poteškoće poput rata, genocida i jaza između klera i laika, ali sve se može održati, kažu biskupi, živom duhovnošću.

Slika Crkve kao šatora koji se širi s Gospodinom u središtu dolazi od Izaije, a smisao je naglasiti da je ovaj šator koji se širi mjesto gdje se ljudi slušaju, a ne osuđuju, ne isključuju.

Tako čitamo da Božji narod treba nove strategije; ne svađe i sukobe nego dijalog, gdje se odbacuje razlika između vjernika i nevjernika. Božji narod zapravo mora slušati, inzistira, vapaj siromaha i zemlje.

Zbog razlika u mišljenjima o pobačaju, kontracepciji, svećeničkom ređenju i homoseksualnoj aktivnosti, neki su smatrali da se o tim pitanjima ne mogu uspostaviti ili predložiti nikakvi konačni stavovi. To također vrijedi za poligamiju, razvod i ponovni brak.

“Što učiniti s ovom smjesom, ovim izljevom dobre volje New Agea?”

Međutim, dokument jasno govori o posebnom problemu inferiornog položaja žena i opasnostima klerikalizma, iako se priznaje pozitivan doprinos mnogih svećenika.

Što učiniti s ovom smjesom, ovim izljevom dobre volje New Agea? To nije sažetak katoličke vjere ili učenja Novoga zavjeta. Ona je nepotpuna, neprijateljska na značajan način prema apostolskoj tradiciji i nigdje ne priznaje Novi zavjet kao Riječ Božju, normativ za sva učenja o vjeri i moralu. Stari zavjet se ignorira, patrijarhat se odbacuje, a Mojsijev zakon, uključujući Deset zapovijedi, nije priznat.

U početku se mogu istaknuti dvije stvari. Dvije posljednje sinode u Rimu 2023. i ’24. trebat će razjasniti svoje učenje o moralnim pitanjima, budući da je Relator (glavni pisac i menadžer) kardinal Jean-Claude Hollerich javno odbacio osnovna učenja Crkve o seksualnosti, na temelju toga da su u suprotnosti sa suvremenom znanošću. U normalnim vremenima to bi značilo da je njegov nastavak na dužnosti Relatora neprikladan, dapače nemoguć.

Sinode moraju odlučiti jesu li službenici i branitelji apostolske tradicije o vjeri i moralu ili ih njihova pronicljivost tjera da istaknu svoj suverenitet nad katoličkim naukom. Moraju odlučiti mogu li se temeljna učenja o stvarima kao što su svećenstvo i moral staviti u pluralistički limb u kojem neki odlučuju redefinirati grijehe naniže, a većina se slaže da se s poštovanjem razlikuju.

“Izvan sinode disciplina popušta – osobito u sjevernoj Europi”

Izvan sinode disciplina popušta – osobito u sjevernoj Europi, gdje nekoliko biskupa nije ukoreno, čak ni nakon što su potvrdili pravo biskupa na neslaganje; de facto pluralizam već postoji i šire u nekim župama i vjerskim redovima u pogledu stvari poput blagoslova homoseksualnih aktivnosti.

Dijecezanski biskupi su nasljednici apostola, glavni učitelji u svakoj biskupiji i žarište mjesnog jedinstva za svoj narod i sveopćeg jedinstva oko pape, Petrova nasljednika. Od vremena svetog Ireneja Lyonskog biskup je i jamac trajne vjernosti Kristovu nauku, apostolskoj tradiciji. Oni su namjesnici i ponekad suci, kao i učitelji i slavljenici sakramenata, a nisu samo zidno cvijeće ili gumeni žigovi.

‘Proširi šator’ je živ za propuste biskupa, koji ponekad ne slušaju, imaju autokratske tendencije i mogu biti klerikalisti i individualisti. Postoje znakovi nade, učinkovitog vodstva i suradnje, ali dokument smatra da piramidalne modele autoriteta treba uništiti i da jedini istinski autoritet dolazi iz ljubavi i služenja. Treba istaknuti krsno dostojanstvo, a ne službeno ređenje i stilovi upravljanja trebaju biti manje hijerarhijski, a više kružni i participativni.

Glavni akteri svih katoličkih sinoda (i koncila) i svih pravoslavnih sinoda bili su biskupi. Na nježan, suradnički način to treba tvrditi i provoditi u praksi na kontinentalnim sinodama kako bi pastoralne inicijative ostale unutar granica zdravog nauka. Biskupi nisu tu samo da potvrde pravilan postupak i ponude ‘nihil opstat’ onoga što su uočili”, napisao je kardinal Pell.