Njemački biskupi osnivaju ‘vijeće’ za nadzor Crkve – kritičari to uspoređuju s Vrhovnim Sovjetom u SSSR-u

U potezu s ciljem postizanja onoga što kritičari uspoređuju s komunističkim vijećima u Sovjetskom Savezu, sudionici njemačkog “Sinodalnog puta” u subotu su glasovali za stvaranje “Sinodalnog vijeća” koje bi trajno nadziralo Crkvu u Njemačkoj.

Na sastanku u Frankfurtu 10. rujna kontroverzni prijedlog osvojio je gotovo 93 % svih glasova. Samo je pet biskupa odbacilo dokument, prenosi Catholic News Agency partnersku agenciju iz Njemačke.

Imena biskupa stvar su javnog zapisa jer glasovanje nije bilo tajno – što je promjena postupka nakon što su biskupi ranije blokirali pro-LGBT dokument.

Poput drugih poteza proizašlih iz kontroverznog njemačkog događaja, također poznatog kao “Sinodalni put”, ovaj prijedlog je naišao na žestoke kritike.

>Papa o Sinodalnom putu u Njemačkoj: Rekao sam im da nam ne treba nova Evangelička Crkva

U lipnju je kardinal Walter Kasper, teolog koji se smatra bliskim papi Franji, rekao da ne može biti “Sinodalnog vijeća”, s obzirom na povijest i teologiju Crkve.

”Sinode se ne mogu institucionalno učiniti stalnima. Tradicija Crkve ne poznaje sinodalnu crkvenu vlast. Sinodalno vrhovno vijeće, kako je sada predviđeno, nema temelja u cjelokupnoj povijesti ustava. To ne bi bila obnova, već nečuvena inovacija.”

”To bi ugušilo slobodu Duha, koji puše gdje i kada hoće”

Predsjednik emeritus Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, koji je bio biskup biskupije Rottenburg-Stuttgart od 1989. do 1999., rekao je da je njemački proces izazvao usporedbe s komunističkim strukturama u Sovjetskom Savezu: ”Bio je to politolog, a ne teolog, koji je nedavno izrazio ovaj pojam prilično snažno, govoreći o takvom sinodskom vijeću kao o Vrhovnom sovjetu.”

Kardinal je nastavio: ”Sovjet je stara ruska riječ koja znači upravo ono što mi na njemačkom zovemo ‘rat’, vijeće. Takav vrhovni sovjet u Crkvi očito ne bi bio dobra ideja. Takav sustav vijeća nije kršćanska ideja, već ideja koja dolazi iz sasvim drugog duha ili ne-duha.”

Njemački teolog i prelat također je upozorio da bi to ”ugušilo slobodu Duha, koji puše gdje i kada hoće, i uništilo strukturu koju je Krist želio za svoju Crkvu”.

Dodatnu zabrinutost iznio je profesor teologije sa Sveučilišta u Beču u lipnju. Dogmatičar Jan-Heiner Tück upozorio je da će njemačko ”Sinodalno vijeće” prenijeti ovlasti vodstva ”sa sakramentalno zaređenih osoba na tijela, konverzija moći koja pokazuje jasnu bliskost sa sinodalnim praksama u Protestantskoj crkvi u Njemačkoj”.

Kako bi djelovalo kontrolno ”Sinodalno vijeće”?

Prema frankfurtskom dokumentu, sinodalno vijeće bi prvo zahtijevalo formiranje “sinodalnog odbora”, koji bi zatim raspravljao o detaljima novog vijeća.

Taj bi se odbor sastojao od 27 dijecezanskih biskupa, 27 članova koje bira ZdK i 10 članova koje oni zajednički biraju.

Odborom bi predsjedao predsjednik Biskupske konferencije i ”predsjednik(ci) ZdK”.

Stalno sinodalno vijeće djelovalo bi “kao savjetodavno tijelo i tijelo koje bi odlučivalo o bitnim zbivanjima u Crkvi i društvu”, stoji u njemačkom prijedlogu. Što je još važnije, ono bi “donosilo temeljne odluke od nadbiskupijskog značaja o pastoralnom planiranju, pitanjima budućnosti i proračunskim pitanjima Crkve o kojima se ne odlučuje na biskupijskoj razini”.

Kako bi vijeće moglo funkcionirati, “bit će podržano stalnim tajništvom, koje će imati odgovarajuće osoblje i financirati se.”

Odbijanje zahtjeva za tajnim glasovanjem

Prije glasovanja unutar sinodalne skupštine, pet je sudionika u subotu zatražilo tajno glasovanje prema statutu.

U podzakonskim aktima stoji: “U načelu, glasovanje će biti javno. Izuzetak su kadrovske odluke i glasovanje koje se može provesti tajnim glasovanjem na zahtjev najmanje pet članova sinodalne skupštine.”

Drugim riječima, tajno se glasovanje provodi čim pet članova podnese odgovarajući zahtjev.

Međutim, moderatori skupštine, uz potporu predsjedništva pod biskupom Georgom Bätzingom i predsjednicom ZdK-a Irme Stetter-Karp, natjerali su sve članove „Sinodalnog puta” da glasaju o ovom prijedlogu, što je rezultiralo njegovim odbijanjem.

Prijedlog za ispitivanje pravnog tumačenja, koji je nekoliko sudionika okarakteriziralo upitnim, također je odbijen od strane većine sinodalnog sabora. Prijedlog za ispitivanje pravnog tumačenja, koji je nekoliko sudionika okarakteriziralo upitnim, također je odbijen.

Raniji odlazak najmanje dvije sudionice

Kao odgovor na ovakvo postupanje organizatora s prijedlogom, najmanje dvoje sudionika izjasnilo se da će napustiti skup.

Eminentna teologinja i dobitnica Ratzingerove nagrade Marianne Schlosser, koja predaje teologiju duhovnosti u Beču, rekla je za EWTN da je “emocionalno govoreći tužno, a objektivno govoreći nečuveno” kako je postupljeno s prijedlogom.

Odluku o podnošenju zahtjeva za tajnim glasovanjem obrazložila je time da je poanta bila “omogućiti ljudima koji nisu toliko privrženi mainstreamu ili većini da slobodno glasaju o nekom tekstu ili o prijedlogu zakona”.

Sama Schlosser zauzela je javni stav protiv dokumenta. Međutim, organizatori su ranije odbacili zabrinutost zbog pritiska na biskupe koji su odbacili pro-LGBT dokument, a predsjednica Stetter-Karp ustvrdila je da su ti biskupi “plačljivci”.

Nakon pada u subotu, Hanna-Barbara Gerl-Falkovitz, poznata filozofkinja, također je najavila da će otići ranije zbog načina na koji se upravlja Sinodalnim putem.

Dorothea Schmidt, jedna od rijetkih sudionica koje redovito izražavaju jasnu kritiku tekstova o kojima se raspravlja, podržala je odluku dviju žena u intervjuu za EWTN. Optužila je vodstvo “Sinodalnog puta” da ne tolerira manjinska mišljenja i da “jednostavno slijedi svoju liniju” prema ciljevima koji su “fiksirani od samog početka”.

”Smatram da je cijela ova situacija krajnje nepodnošljiva”, istaknula je katolička laikinja.