Zločina nad Hrvatima i muslimanima bilo je odmah od napada Njemačke na Jugoslaviju i raspada jugoslavenske vojske. Kaotičnu ratnu situaciju koristile su brojne jedinice vojske Jugoslavije, četnici i razni odmetnici u travnju 1941., izvršivši brojna ubijanja Hrvata i muslimana.
Prvi veliki četnički pokolj u NDH nije se dogodio u Srbu 1941., već mjesec dana ranije u istočnoj Hercegovni, u blizini mjesta Gacko. Taj događaj je jugoslavenska komunistička historiografija bilježila kao ‘vidovdanski ustanak.
“Vidovdanski ustanak”
Krajem lipnja 1941. na području NDH u kotaru Gacko počinjen je jezovit pokolj civila, većinom žena i djece muslimana (službena državna politika ih je vodila kao Hrvate islamske vjere). Bio je to početak velikih pokolja Hrvata i muslimana na državnom teritoriju NDH. Ustaničke skupine činile su različite grupe ljudi: od običnih naoružanih grupa pravoslavnog stanovništva, komunističkih elemenata, četnika i dr.
Pojedinačnih zločina bilo je i prije toga, no ovaj pokolj najavio je genocidnu politiku četnika, kao i komunista i drugih ustaničkih grupa koje su tada još djelovale zajedno i nediferencirano u oružanom ustanku protiv NDH (tek kasnije dolazi do razdvajanja četnika i partizana).
Pokolji su tih dana intenzivirani u cijeloj istočnoj Hercegovini, a vrlo brzo preneseni su na područje Like i Bosne (Srb, Drvar, Grahovo…).
Nakon toga krajem 1941. slijede najveći genocidni četnički pokolji uz rijeku Drinu i granicu sa Srbijom.
Istočna Hercegovina – žarište ustanka
Zanimljivo je da se sve ovo dogodilo vrlo brzo nakon Hitlerovog napada na SSSR, dok je do tada u NDH bilo stanje relativnog mirovanja, nakon prvotnih sukoba i žrtava u travanjskom ratu do kapitulacije i raspada Jugoslavije. Postojalo je gotovo dva mjeseca relativnog mira u NDH, od kraja travnja do kraja lipnja 1941., bez većih oružanih sukoba.
Odmah nakon napada Hitlera na SSSR 22. lipnja 1941. počinju prvi veći sukobi u istočnoj Hercegovini, kod sela Lukavca već dan kasnije 23. lipnja 1941., kada su ustanici pobili 14 zarobljenih redarstvenika oružničke postaje u blizini Gackog.
Te oružničke postaje bile su ekvivalent prijeratnim žandarmerijskim, ili još bolje policijskim postajama. Stjepan Lozo tvrdi da se zbog toga se ne može govoriti o nikakvim zločincima, već postajama za očuvanje javnog reda i mira. Sve to Stjepan Lozo je i izvrsno dokumentirao u svom kapitalnom djelu „Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima”, gdje vrlo detaljno možete pročitati svaki detalj ovih početnih dana raspada Jugoslavije i stvaranja NDH.
Nakon toga napadnuta je oružnička postaja u Riljima i pobijeno je šest oružnika koji su se predali, a zatim postaje u Morinama, Kifinom Selu, što je bio ukupni broj od 33 zarobljena i likvidirana oružnika na malom području kotara Gacko. Pojedini autori (Bender, Vukorepa) spominju da je u Lukavcu osim oružnika ubijena i jedna vojna skupina zarobljenih domobrana, njih 22, što povećava broj žrtava na 55 ljudi.
Građa spominje i veći broj ubijenih Hrvata, osobito na putovanjima i prepadima vlakova, koji su bačeni u jame i vrtače istočne Hercegovine. Obrazac napada na vlakove malo kasnije u srpnju dogodio se napadom na hodočasnički vlak na Drvar-Knin kada su ustanici ubili 300 hodočasnika Hrvata koje su zajedno sa svećenikom Nestorom bacili u jamu Golubnjaču (koja nikada nije komemorirana niti istražena premda se većinom radi o ženama katoličkim hodočasnicama).
Prešućena povijest?
Na sam Vidovdan 1941. dogodio se jezoviti pokolj muslimana u mjestu Avtovac koje pripadalo kotaru Gacko. Tom prilikom stradalo je 47 muslimana, većinom žena i djece, a cijelo mjesto je spaljeno. Četnici su napali avtovačku oružničku postaju oko tri sata ujutro. Muslimansko stanovništvo borilo se s njima cijeloga dana sve do predvečer, kad im je nestalo municije. Jedan dio stanovništva uspio je pobjeći, a oni koji su ostali u selu, njih su četnici poklali i postrijeljali.
Na životu ostali svjedoci potresno opisuju tešku sudbinu, koja je zadesila ovo mjesto u jugoistočnom djelu NDH. U službenom izvješću koje su dale vlasti NDH piše:
„Četnici-komunisti napali su Avtovac 28. lipnja oko tri sata ujutro. Hrvatsko muslimansko stanovništvo borilo se s njima cijelog dana sve do pred večer, kad mu je nestalo puščanih naboja. Jednom dijelu stanovništva uspjelo je pobjeći u polje, a što je ostalo u selu, to su četnici-komunisti poklali i postrijeljali. Emin Tanović, seljak iz Avtovca, dao je u državnoj bolnici u Mostaru o tome pokolju pisani iskaz u zapisnik, kojega faksimile objavljujemo:
“Na Vidovdan u jutro oko tri sata napali su naše selo Avtovac. Mi smo se seljaci cijeli dan borili. Kad nam je pred večer nestalo municije razbježali smo se sa djecom i ženama u polje i sakrili se po žitu u polju. Srećom su se četnici zadržali pljačkajući, i paleći selo, te smo nas nekoliko spasili glavu. Cijelo je selo bilo opkoljeno samo jedan put nije bio po kojem smo pobjegli u polje. Toga dana poginulo je naših četrdeset i sedam, većinom žena i djece, a cijelo nam je selo izgorjelo. Mene su ranili u nogu, a žena mi je s djecom pobjegla u drugo selo”.
Vojne snage NDH, tek u formiranju, ušle su 8. srpnja 1941. u kotarsko središte Gacko, te je došlo do smirivanja situacije.
No, bilo je to tek primirje pred nove sukobe.
Ustanak u Srbu i Drvaru – uništenje Hrvata na velikom području
Nakon pokolja u Avtovcu situacija se pomalo smirivala, a težišta ustanka prebačena su prema drugim dijelovima NDH, napose području Like (Srb) i području Zapadne Bosne (Drvar, Grahovo).
Ozbiljni vojni nastupi ustanika srpske nacionalnosti 1941., nediferenciranih četnika, komunista i raznih ustaničkih grupacija, bili su praćeni velikim zločinima, a sve uz talijansko pokroviteljstvo. Do toga doći će ponovno već za 20 dana kada su Srb, Boričevac, Drvar, Grahovo, Oštrelj, Bosanski Petrovac, Kulen Vakuf i ostala mjesta bila poprište strašnih zločina ustanika.
Srb – koje bitne činjenice o suradnji četnika, komunista-partizana i Talijana u ustanku niste znali?
Tada je na ogromnom području od gotovo 2000 km2 doslovno ubijeno ili istrijebljeno cjelokupno hrvatsko stanovništvo tog kraja. Tih dana dolazilo je i do većih zločina nad Hrvatima u općini Gračac i Knin, te njihovoj okolici.
Strašna stradanja Hrvata istočne Hercegovine u NDH
Prema dosadašnjim istraživanjima na području istočne Hercegovine je tijekom Drugog svjetskog rata i zbog njega u neposrednom poraću na području istočne Hercegovine dosad registrirano preko 5000 žrtava iz hrvatskog naroda. Prema Općem šematizmu Katoličke crkve iz 1939. godine na ovim prostorima je živjelo nešto manje od 30 000 katolika Hrvata što svjedoči da je na ovom prostoru kroz to vrijeme stradalo oko 17% cjelokupnog hrvatskog pučanstva, piše academia.edu
Podaci o vremenu stradanja su još zastrašujući: istraživanja su pokazala da je tijekom samog rata stradalo 2551, a poslije njega čak 1864 osoba. Osim toga broj stradalih hrvatskih vojnika (u raznim vojnim formacija) iznosi 2277 a civila čak 2138. Iz podatak koji slijede razvidno je da je riječ o doista pravom genocidu u najstrožem smislu riječi jer je tijekom samog rata stradalo 683 hrvatskih vojnika a djece do 15 godina 684 i žena 817!
Namjera o genocidu nad Hrvatima najbolje proizlazi iz stradanja klera: u postotku stradalo je 76,66% svećenika s ovog područja, što je prema dosadašnjim saznanjima najveći postotaka stradanja svećenika na hrvatskom govornom području.
