Nepoznata i prešućena povijest: Vidovdanski ustanak i četnički pokolji u NDH – ubijeno ili istrijebljeno gotovo svo hrvatsko stanovništvo

četnika
Izvor: Počasni bleiburški vod

Zločina nad Hrvatima i muslimanima bilo je odmah od napada Njemačke na Jugoslaviju i raspada jugoslavenske vojske. Kaotičnu ratnu situaciju koristile su brojne jedinice vojske Jugoslavije, četnici i razni odmetnici u travnju 1941., izvršivši brojna ubijanja Hrvata i muslimana.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Prvi veliki četnički pokolj u NDH nije se dogodio u Srbu 1941., već mjesec dana ranije u istočnoj Hercegovni, u blizini mjesta Gacko. Taj događaj je jugoslavenska komunistička historiografija bilježila kao ‘vidovdanski ustanak.

“Vidovdanski ustanak”

Krajem lipnja 1941. na području NDH u kotaru Gacko počinjen je jezovit pokolj civila, većinom žena i djece muslimana (službena državna politika ih je vodila kao Hrvate islamske vjere). Bio je to početak velikih pokolja Hrvata i muslimana na državnom teritoriju NDH. Ustaničke skupine činile su različite grupe ljudi: od običnih naoružanih grupa pravoslavnog stanovništva, komunističkih elemenata, četnika i dr.

Pojedinačnih zločina bilo je i prije toga, no ovaj pokolj najavio je genocidnu politiku četnika, kao i komunista i drugih ustaničkih grupa koje su tada još djelovale zajedno i nediferencirano u oružanom ustanku protiv NDH (tek kasnije dolazi do razdvajanja četnika i partizana).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pokolji su tih dana intenzivirani u cijeloj istočnoj Hercegovini, a vrlo brzo preneseni su na područje Like i Bosne (Srb, Drvar, Grahovo…).

Nakon toga krajem 1941. slijede najveći genocidni četnički pokolji uz rijeku Drinu i granicu sa Srbijom.

Premda 1941. još nije učinjena jasno razdvajanje ustanika na četnike i komuniste (partizane), većinu pokolja 1941. počinile su četničke snage. Partizanski pokolji na teritoriju NDH postaju najintenzivniji tek u drugoj polovici 1944. pa nadalje, s kulminacijom nakon završetka rata 1945. godine.
Ova događanja i ustanak u istočnoj Hercegovini Srbi su nazvali „Vidovdanskim ustankom“, dok su ustanak praćen pokoljima civila u Srbu, Drvaru i Grahovu prvotno nazvali „Ilindanski ustanak“, koji je tek kasnije dobio novo ime i postao službeni Dan antifašističkog ustanka u Srbu u SR Hrvatskoj za vrijeme Jugoslavije (slavio se u Srbu i Drvaru, mjestima pokolja Hrvata).

 

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Istočna Hercegovina – žarište ustanka

Zanimljivo je da se sve ovo dogodilo vrlo brzo nakon Hitlerovog napada na SSSR, dok je do tada u NDH bilo stanje relativnog mirovanja, nakon prvotnih sukoba i žrtava u travanjskom ratu do kapitulacije i raspada Jugoslavije. Postojalo je gotovo dva mjeseca relativnog mira u NDH, od kraja travnja do kraja lipnja 1941., bez većih oružanih sukoba.

Odmah nakon napada Hitlera na SSSR 22. lipnja 1941. počinju prvi veći sukobi u istočnoj Hercegovini, kod sela Lukavca već dan kasnije 23. lipnja 1941., kada su ustanici pobili 14 zarobljenih redarstvenika oružničke postaje u blizini Gackog.

Te oružničke postaje bile su ekvivalent prijeratnim žandarmerijskim, ili još bolje policijskim postajama. Stjepan Lozo tvrdi da se zbog toga se ne može govoriti o nikakvim zločincima, već postajama za očuvanje javnog reda i mira. Sve to Stjepan Lozo je i izvrsno dokumentirao u svom kapitalnom djelu „Ideologija i propaganda velikosrpskog genocida nad Hrvatima”, gdje vrlo detaljno možete pročitati svaki detalj ovih početnih dana raspada Jugoslavije i stvaranja NDH.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nakon toga napadnuta je oružnička postaja u Riljima i pobijeno je šest oružnika koji su se predali, a zatim postaje u Morinama, Kifinom Selu, što je bio ukupni broj od 33 zarobljena i likvidirana oružnika na malom području kotara Gacko. Pojedini autori (Bender, Vukorepa) spominju da je u Lukavcu osim oružnika ubijena i jedna vojna skupina zarobljenih domobrana, njih 22, što povećava broj žrtava na 55 ljudi.

Građa spominje i veći broj ubijenih Hrvata, osobito na putovanjima i prepadima vlakova, koji su bačeni u jame i vrtače istočne Hercegovine. Obrazac napada na vlakove malo kasnije u srpnju dogodio se napadom na hodočasnički vlak na Drvar-Knin kada su ustanici ubili 300 hodočasnika Hrvata koje su zajedno sa svećenikom Nestorom bacili u jamu Golubnjaču (koja nikada nije komemorirana niti istražena premda se većinom radi o ženama katoličkim hodočasnicama).

Prešućena povijest?

Na sam Vidovdan 1941.  dogodio se jezoviti pokolj muslimana u mjestu Avtovac koje pripadalo kotaru Gacko. Tom prilikom stradalo je 47 muslimana, većinom žena i djece, a cijelo mjesto je spaljeno. Četnici su napali avtovačku oružničku postaju oko tri sata ujutro. Muslimansko stanovništvo borilo se s njima cijeloga dana sve do predvečer, kad im je nestalo municije. Jedan dio stanovništva uspio je pobjeći, a oni koji su ostali u selu, njih su četnici poklali i postrijeljali.

Na životu ostali svjedoci potresno opisuju tešku sudbinu, koja je zadesila ovo mjesto u jugoistočnom djelu NDH. U službenom izvješću koje su dale vlasti NDH piše:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Četnici-komunisti napali su Avtovac 28. lipnja oko tri sata ujutro. Hrvatsko muslimansko stanovništvo borilo se s njima cijelog dana sve do pred večer, kad mu je nestalo puščanih naboja. Jednom dijelu stanovništva uspjelo je pobjeći u polje, a što je ostalo u selu, to su četnici-komunisti poklali i postrijeljali. Emin Tanović, seljak iz Avtovca, dao je u državnoj bolnici u Mostaru o tome pokolju pisani iskaz u zapisnik, kojega faksimile objavljujemo:

“Na Vidovdan u jutro oko tri sata napali su naše selo Avtovac. Mi smo se seljaci cijeli dan borili. Kad nam je pred večer nestalo municije razbježali smo se sa djecom i ženama u polje i sakrili se po žitu u polju. Srećom su se četnici zadržali pljačkajući, i paleći selo, te smo nas nekoliko spasili glavu. Cijelo je selo bilo opkoljeno samo jedan put nije bio po kojem smo pobjegli u polje. Toga dana poginulo je naših četrdeset i sedam, većinom žena i djece, a cijelo nam je selo izgorjelo. Mene su ranili u nogu, a žena mi je s djecom pobjegla u drugo selo”.

Vojne snage NDH, tek u formiranju, ušle su 8. srpnja 1941. u kotarsko središte Gacko, te je došlo do smirivanja situacije.

No, bilo je to tek primirje pred nove sukobe.

Ustanak u Srbu i Drvaru – uništenje Hrvata na velikom području

Nakon pokolja u Avtovcu situacija se pomalo smirivala, a težišta ustanka prebačena su prema drugim dijelovima NDH, napose području Like (Srb) i području Zapadne Bosne (Drvar, Grahovo).

Ozbiljni vojni nastupi ustanika srpske nacionalnosti 1941., nediferenciranih četnika, komunista i raznih ustaničkih grupacija, bili su praćeni velikim zločinima, a sve uz talijansko pokroviteljstvo. Do toga doći će ponovno već za 20 dana kada su Srb, Boričevac, Drvar, Grahovo, Oštrelj, Bosanski Petrovac, Kulen Vakuf i ostala mjesta bila poprište strašnih zločina ustanika.

Srb – koje bitne činjenice o suradnji četnika, komunista-partizana i Talijana u ustanku niste znali?

Tada je na ogromnom području od gotovo 2000 km2 doslovno ubijeno ili istrijebljeno cjelokupno hrvatsko stanovništvo tog kraja. Tih dana dolazilo je i do većih zločina nad Hrvatima u općini Gračac i Knin, te njihovoj okolici.

Strašna stradanja Hrvata istočne Hercegovine u NDH

Prema dosadašnjim istraživanjima na području istočne Hercegovine je tijekom Drugog svjetskog rata i zbog njega u neposrednom poraću na području istočne Hercegovine dosad registrirano preko 5000 žrtava iz hrvatskog naroda. Prema Općem šematizmu Katoličke crkve iz 1939. godine na ovim prostorima je živjelo nešto manje od 30 000 katolika Hrvata  što svjedoči da je na ovom prostoru kroz to vrijeme stradalo oko 17% cjelokupnog hrvatskog pučanstva, piše academia.edu

Podaci o vremenu stradanja su još zastrašujući: istraživanja su pokazala da je tijekom samog rata stradalo 2551, a poslije njega čak 1864 osoba. Osim toga broj stradalih hrvatskih vojnika (u raznim vojnim formacija) iznosi 2277 a civila čak 2138. Iz podatak koji slijede razvidno je da je riječ o doista pravom genocidu u najstrožem smislu riječi jer je tijekom samog rata stradalo 683 hrvatskih vojnika a djece do 15 godina 684 i žena 817!

Namjera o genocidu nad Hrvatima najbolje proizlazi iz stradanja klera: u postotku stradalo je 76,66% svećenika s ovog područja, što je prema dosadašnjim saznanjima najveći postotaka stradanja svećenika na hrvatskom govornom području.

Dok su stradanja pravoslavnog i muslimanskog življa na ovom prostoru za trajanja komunističke Jugoslavije ne samo marno istražena nego su rezultati tih istraživanja znatno preuveličavani u dnevnopolitičke svrhe, stradanje Hrvata koji su pretrpjeli neusporedivo veće gubitke se samo usputno spominjalo, kao, uostalom i drugdje na području bivše države.
Istraživanje stradanja Hrvata na ovim prostorima bilo je zapravo sumnjivo pa i kazneno djelo te mu se ozbiljnije pristupilo tek nakon demokratskih promjena u čemu se prilično okasnilo: mnogi svjedoci su ponijeli istinu sa sobom u grob.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/academia.edu

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.