Novo manipuliranje izjavama pape Franje: Što je točno rekao i kako su ga LGBT promicatelji interpretirali

Foto: www.vaticannews.va

Danas je u Rimu premijerno prikazan novi dokumentarni film redatelja Evgenyja Afineevskyja “Francesco”, priča o Jorgeu Mariji Bergogliu, kroz niz intervjua osvrće se na glavne teme Franjina pontifikata.

Afineevsky, ruski redatelj, producent i snimatelj koji živi i radi u SAD-u, isprepliće glasove i priče iz prošlosti i sadašnjosti, film sadrži i ekskluzivne razgovore s papom emeritusom Benediktom XVI., članovima Papine obitelji i mnogim drugima. U filmu Afineevsky osvjetljava i izazove današnjice, pitanja koja traže hitne odgovore, kao i misiju Crkve prema onima koji trpe nepravde.

Afineevsky je snimanje filma završio u lipnju ove godine, u jeku pandemije koronavirusa, uz koju obrađuje i teme rasizma, seksualnog zlostavljanja, rata u Siriji i Ukrajini, progon Rohindža, i druge.

Promotori LGBT agende tumače Papine izjave

Najveće svjetske agencije – Reuters i AFP – prenijele su izjave pape Franje iz filma, koji je danas po prvi put pokazan i koji za javnost u trenutku objave ovog teksta nije dostupan kako bi se vidio kontekst papinih izjava. Oni ih – Reuters i AFP – interpretiraju prema LGBT agendi koju i inače promiču i pokušavaju nametnuti.

Citiraju dvije izjave pape Franje:

Prva izjava pape Franje glasi (prema Reutersu): ”Homoseksualci imaju pravo na obitelj. Oni su Božja djeca i imaju pravo na obitelj. Nitko ne bi trebao biti diskriminiran ili izbačen radi toga“.

Prema svemu sudeći, ovu je izjavu papa dao govoreći o pastoralnoj skrbi o osobama homoseksualnih sklonosti. Agencije i većina medija manipuliraju ovom rečenicom – kao da se odnosi na homoseksualno partnerstvo, izjednačavanje homoseksualne zajednice i braka te udomljavanje i posvajanje djece – što je sve suprotno nauku Katoličke Crkve.

Druga izjava pape Franje, koju citiraju Reuters i AFP i onda svi glavni mediji, uključujući one u Hrvatskoj – glasi: “Ono što trebamo napraviti je zakon o civilnoj uniji. To je način da budu pravno pokriveni. Ja sam se zalagao za to.”

Reuters i AFP tumače kako su Papine izjave u filmu znak promjene odnosa poglavara Katoličke Crkve prema registriranom partnerstvu homoseksualaca. Zna se da se papa Franjo suprotstavljao, kao kardinal u Argentini, izjednačavanju braka i homoseksualne zajednice. Kontekst ove njegove izjave nije još poznat niti ga agencije objavljuju.

Tako America, The Jesuit Review piše kako se Papa referira na razdoblje kada je bio nadbiskup Buenos Airesa. Tada se zalagao za životno partnerstvo kao alternativu istospolnom braku. Argentina je naposljetku ipak legalizirala istospolne brakove, što je sadašnji Papa nazvao „destruktivnim napadom na Božji plan“. U susretima s argentinskim biskupima, tadašnji kardinal Bergoglio ih je pozvao da podrže legalizaciju istospolnih zajednica, kako bi se brak održao kao zajednica muškarca i žene.

U situaciji u kojoj nitko nema mogućnost provjeriti što je papa točno rekao i u kojem kontekstu – Reuters donosi i tumačenje isusovca, patera Jamesa Martina poznatog po tome da se, uz ostale stavove suprotne nauku Katoličke Crkve, zalaže za ređenje homoseksualaca. On je Reutersu prvo interpretirao papine izjave, a onda svoje tumačenje pohvalio kao papin “veliki korak naprijed”.

“Šalje jasnu poruku onim biskupima i crkvenim čelnicima koji su se usprotivili takvim zakonima”, ustvrdio je Martin za Reuters.

Inače, papa Franjo je o temi civilnog partnerstva homoseksualnih osoba govorio u više navrata, pa tako i u knjizi razgovora s Dominiqueom Woltonom “Politika i društvo” gdje je istaknuo: ”U Čovječanstvu, ne samo u Crkvi, brak znači muškarca i ženu. To se ne može mijenjati samo tako, a la belle etoile, iz hira! To se ne može mijenjati! Takva je narav stvari. To je tkao. Nazovimo to “civilna unija”. Nemojmo se igrati istinama… Nazovimo stvari njihovim imenom: brak, to su muškarac i žena. To je točan izraz. Istospolne parove nazovimo ‘civilnom unijom'”.

Što o homoseksualnosti kaže Katekizam Katoličke Crkve?

Evo što Katekizam, izlaganje vjere i katoličkog nauka, kaže o homoseksualnosti:

2357
Homoseksualnost označava odnose između muškaraca ili žena koji osjećaju spolnu privlačnost, isključivu ili pretežitu, prema osobama istoga spola. Očituje se u vrlo različitim oblicima kroz vjekove i u različitim kulturama. Njezin psihički nastanak ostaje velikim dijelom neprotumačiv. Oslanjajući se na Sveto pismo, koje ih prikazuje kao teško izopačenje, predaja je uvijek tvrdila da su “čini homoseksualni u sebi neuredni”.

Protive se naravnom zakonu. Oni spolni čin zatvaraju daru života. Ne proizlaze iz prave čuvstvene i spolne komplementarnosti. Ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni.

2358
Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju. Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću. Izbjegavat će se prema njima svaki znak nepravedne diskriminacije. Te su osobe pozvane da u svom životu ostvare Božju volju, i ako su kršćani, da sa žrtvom Gospodinova Križa sjedine poteškoće koje mogu susresti uslijed svojega stanja.

2359
Homoseksualne osobe pozvane su na čistoću. Krepostima ovladavanja sobom, odgojiteljicama nutarnje slobode, kadšto uz potporu nesebična prijateljstva, molitvom i sakramentalnom milošću, one se mogu i moraju, postupno i odlučno, približiti kršćanskom savršenstvu.

O temi civilnog partnerstva papa Franjo je već govorio u više navrata, pa tako i u knjizi razgovora s Dominiqueom Woltonom „Politika i društvo“ gdje je istakao: „U čovječanstvu, ne samo u Crkvi, brak znači muškarca i ženu. To se ne može mijenjati samo tako, à la belle étoile, iz hira… To se ne može mijenjati. Takva je narav stvari. To je tako. Nazovimo to „civilna unija“. Nemojmo se igrati s istinama. (…) Nazovimo stvari njihovim imenom: brak, to su muškarac i žena. To je točan izraz. Istospolne parove nazovimo ‘civilnom unijom’“

Što nauk Katoličke Crkve kaže o istospolnom partnerstvu i udomljavanju/posvajanju djece?

U dokumentu Kongregacije za nauk vjere pod naslovom „Promišljanja u svezi sa zakonskim prijedlozima o priznavanju zajednica istoga spola“ koji je 2003. godine objavila Kongregacija za nauk vjere, a potpisao ga je Joseph Ratzinger, tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere, današnji Papa emeritus Benedikt XVI stoji:

(…II) STAVOVI O PROBLEMU ZAJEDNICA OSOBA ISTOGA SPOLA

Suočene s pojavom zajednica osoba istoga spola, koje stvarno postoje, civilne vlasti zauzimaju različite stavove: ponekad se ograničavaju na toleriranje te pojave; ponekad promiču zakonsko priznanje takvih zajednica uz izgovor da se, s obzirom na neka prava, izbjegne diskriminacija onih koji žive s osobom istog spola; u nekim slučajevima čak favoriziraju zakonsku jednakost zajednica osoba istoga spola s brakom u pravom smislu riječi, ne isključujući ni priznanje pravne sposobnosti za posvajanje djece.

U slučajevima kad država provodi politiku stvarne tolerancije, koja ne uključuje postojanje zakona koji bi izričito davao zakonsko priznanje takvim oblicima života, valja dobro razlučiti različite vidove problema. Moralna savjest zahtijeva da se u svakoj prilici bude svjedokom cjelovite moralne istine, kojoj se protive bilo odobravanje homoseksualnih odnosa, bilo nepravedna diskriminacija prema homoseksualnim osobama. Stoga su korisni diskretni i razboriti zahvati čiji bi sadržaj mogao biti primjerice sljedeći: raskrinkati instrumentalnu ili ideološku upotrebu te tolerancije kojoj se može pribjeći; jasno ustvrditi nemoralni karakter te vrste zajednice; upozoriti državu na nužnost da pojavu zadrži u granicama koje ne dovode u opasnost javni moral i, poglavito, da se mlade naraštaje ne izlaže iskrivljenu poimanju spolnosti i braka koje bi ih lišilo nužne obrane i uz to bi doprinijelo širenju same te pojave. One, koji polazeći od ove tolerancije žele proslijediti prema ozakonjenju posebnih prava za homoseksualne osobe koje žive zajedno, treba podsjetiti da je toleriranje zla nešto posve različito od odobravanja ili od legaliziranja zla.

Zakonskom priznanju zajednica osoba istoga spola ili njihovu zakonskom izjednačavanju s brakom uz pristup pravima koja su vlastita braku, dužnost je suprotstaviti se jasno i odlučno. Mora se uzdržati od svakog oblika formalne suradnje u promulgiranju ili primjeni tako teško nepravednih zakona kao i, koliko je moguće, od materijalne suradnje na planu primjene. U toj materiji svatko se može pozvati na pravo prigovora savjesti.

(III.) RAZUMSKI ARGUMENTI PROTIV ZAKONSKOG PRIZNANJA ZAJEDNICA OSOBA ISTOGA SPOLA

Da bi se razumjelo zašto je nužno usprotiviti se prijedlozima kojima je cilj legalizacija zajednica osoba istoga spola, potrebna su neka specifično etička promišljanja, a koja su različitog reda.

Promišljanja ispravno-razumskoga reda

Zadaća je civilnog zakona zacijelo ograničenijeg opsega od zadaće moralnog zakona, [11] ali civilni zakon ne može proturječiti ispravnom razumu, a da ne izgubi snagu obveze savjesti.[12] Svaki zakon što ga donesu ljudi ima snagu zakona utoliko ukoliko je u skladu s naravnim moralnim zakonom, koji ispravan razum prepoznaje, te ukoliko osobito poštuje neotuđiva prava svake osobe. [13] Zakoni skloni zajednicama osoba istoga spola protivni su ispravnom razumu jer zajednici dviju osoba istoga spola daju pravne sigurnosti slične onima koje uživa ustanova braka. Razmišljajući o vrednotama u igri, država ne bi mogla ozakoniti te zajednice, a da ne iznevjeri dužnost promicanja i zaštite ustanove braka koja je bitna za opće dobro.

Ovdje se može postaviti pitanje kako može biti protiv općeg dobra zakon koji ne nameće nikakvo posebno ponašanje, nego se ograničava na to da ozakoni činjeničnu stvarnost koja naizgled nikome ne nanosi nepravdu. S tim u svezi valja prije svega razmisliti o postojećoj razlici između homoseksualnog ponašanja kao privatne pojave i istog ponašanja kao društvenog odnosa zakonski predviđenog i odobrenog, do mjere da postaje jedna od ustanova pravnog poretka. Druga pojava nije samo teža, nego poprima mnogo širi i dublji domet i na koncu bi dovela do promjenâ cjelokupne društvene organizacije, koje bi bile protivne općem dobru.

Civilni su zakoni strukturirajući principi čovjekova života u okviru društva, prema dobru i prema zlu. Oni “vrše jako važnu i ponekad odlučujuću ulogu u promicanju mentaliteta i običaja”. [14 ] Oblici života i u njima izraženi modeli ne samo da na vani uobličavaju društveni život, nego teže u novim naraštajima promijeniti shvaćanje i vrjednovanje ponašanja. Ozakonjenje zajednica osoba istoga spola bilo bi stoga uzrokom pomućenju percepcije nekih temeljnih moralnih vrednota te obezvrjeđivanju bračne ustanove.

Premijera u SAD-u

Premijera filma Francesco u SAD-u očekuje se sljedeći tjedan. Do tada će, vjerojatno, biti dostupne i izjave Svetog oca i njihov kontekst vezano za civilno partnerstvo homoseksualaca.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr