Godine 1993. Humajunova grobnica u New Delhiju upisana je na UNESCO-ovu listu zaštićene svjetske baštine. Mauzolej čija je gradnja trajala osam godina (nikada prije u islamskom svijetu nije sagrađena tako velika grobnica) dominira obnovljenim kompleksom vrtnih grobnica iz 16. stoljeća, prvim takvim kompleksom na Indijskom potkontinentu. Nacrt mauzoleja vrlo je složen, simbolizira osam predjela raja, javlja HRT.
“Humajunova grobnica sagrađena je kao obiteljska grobnica – u njoj se nalazi 140 grobova. Za njezinu gradnju u 16. stoljeću upotrijebljeno je više od 360 tisuća tona kamena. Poslije je poslužila kao predložak za gradnju Taj Mahala, nadaleko najpoznatije građevine na Indijskome potkontinentu. Mogulska arhitektura afirmirala se izgradnjom Humajunove grobnice. Moguli su pritom spajali elemente različitih arhitektura. Moguli su inače bili sjajni graditelji. Podignuli su desetak građevina svjetske kulturne baštine na potezu između Afganistana, Indije i Pakistana. Car Akbar, koji stoji iza gradnje Humajunove grobnice, sagradio je čak pet glavnih gradova”, kaže Ratish Nanda iz Zaklade za kulturu Aga Khan.
Ratish Nanda, dobri je duh revitalizacije velebne grobnice. Za 50. obljetnicu indijske neovisnosti Njegovo Veličanstvo Aga Khan, koji je na čelu nevladine zaklade prisutne u 30 zemalja, odlučio je, pojašnjava Nanda, svojoj zemlji darovati obnovljeni Humajunov mauzole. Šest godina nakon što je došao pod zaštitu UNESCO-a, zaklada je u suradnji s krovnom indijskom arheološkom institucijom najprije obnovila vrt. Desetljeće poslije počela je obnova mauzoleja. Bio je to početak najveće konzervatorske inicijative u neovisnoj Indiji, jedine koju je pokrenula nevladina zaklada. Ujedno i prvi primjer javno-privatnog partnerstva kada je u pitanju obnova kulturnog nasljeđa u ovoj poviješću prebogatoj zemlji.
Svaki kamen na fasadi znanstveno je analiziran
Zaklada se nije odlučila za klasični koncept obnove – očuvati pronađeno, već za onaj indijski, kažu. Tradicionalnim materijalima i tradicionalnim tehnikama gradnje. Najprije je glave na kup stavila cijela sila arhitekata, inženjera, građevinara, povjesničara, urbanih planera, ekologa i dizajnera. Prvi put se u Indiji i za potrebe konzerviranja spomenika primijenilo trodimenzionalno lasersko skeniranje, dotad na Potkontinentu rezervirano isključivo za detektiranje curenja u nuklearkama. Svaki kamen na fasadi znanstveno je analiziran. Tek tada se odlučilo hoće li se zamijeniti ili obnoviti. S krova mauzoleja ručno je uklonjeno više od milijun kilograma betona, sloj debeo 40 centimetara! Ondje je taložen gotovo cijelo stoljeće kako bi se (nestručno) doskočilo probijanju vode kroz pukotine.
Na obnovi radi više od 1500 majstora svih profila
I onda su u zakladi duboko udahnuli i krenuli u za Indijce po mnogočemu konzervatorski pothvat stoljeća, dug više od 200 tisuća radnih dana. Znoj i suze za više od 1500 majstora svih profila. “Shvatili smo da moramo zaposliti prave majstore ako Humajunovu grobnicu želimo obnoviti onako kako zaslužuje. Ti su majstori 150 godina bili isključeni iz konzervacijskih napora, još od dolaska Britanaca. Indijski majstori pri obnovi su se, dakle, služili alatom, tradicionalnim građevinskim materijalom i tradicionalnim načinom gradnje. A sve kako bi konzervirali Humayunovu grobnicu isto onako kako bi to prije 450 godina učinili njihovi preci”, kaže Ratish Nanda.
Iz Uzbekistana su dovedeni 80-godišnji, pa i 90-godišnji majstori za izradu pločica. Tradicionalnom načinu njihove izrade čak četiri godine podučavali su mlade ljude iz četvrti u kojoj se mauzolej nalazi, jedne od najnaseljenijih u New Delhiju, što je projektu dalo i dugoročnu socijalno-ekonomsku dimenziju. Indijci su pedantno izbrojili i dokumentirali svaki kamen na mauzoleju, pa je tako poznato da ih se 7 posto moralo zamijeniti. Premještani su i nanovo postavljani pojedinačni blokovi teški i do dvije i pol tone! Vodeći računa da kišnica ima prirodni pad.
Vrtna grobnica ispod koje teče rijeka, Kuran tako opisuje raj
“12 ili 13 građevina koje su danas spomenik svjetske baštine vrtne su grobnice, odnosno grobnice smještene u zatvorenim vrtovima. Kuran opisuje raj kao vrtove ispod kojih teku rijeke. To je ono što su Moguli nastojali oponašati. Za nas je obnova građevine značila da ćemo usporedno morati obnavljati i povijesne vrtove. U Humajunovoj grobnici morali smo obnoviti i protok vode. Bilo je to ključno jer to je zapravo duša vrta”, dodaje Nanda. Kako bi voda kroz bazene i kanale prolazila prirodnim tokom, bez hidrauličkog sustava, kanali su ponovno položeni uz nagib od centimetra na svakih 40 metara.
Kao začetak buduće indo-islamske arhitekture, Humajunova grobnica bila je prva građevina pri čijoj se inicijalnoj gradnji u tolikoj mjeri koristio crveni pješčenjak. Njegov kontrast s bijelim mramorom i danas definira fasadu mauzoleja. Jednog od argumenata za privlačnost New Delhija stranim turistima. Daju mu prednost u odnosu na Chennai i Mumbai. “New Delhi je iznimno dobro očuvan. Jedna od njegovih prednosti je i to što su povijesni spomenici veoma dobro integrirani u današnju vizuru grada. To je nešto što mu daje snažan šarm. Raskošne krošnje i prelijepe zgrade s kupolama, poput ove koju vidite iza mene, čine simbiozu. Po tome je poznata panorama New Delhija, možemo je doživjeti zbog procesa očuvanja. I park u kojemu trenutačno stojimo očuvan je zahvaljujući naporima Zaklade Aga Khan. Nekadašnji park preobražen je u divan krajolik”, kaže K. T. Ravidran sa Građevinskog fakulteta Sveučilišta Amity. U donedavna stjecišta beskućnika i dilera sada dolaze školska djeca, uče o bioraznolikosti.
Indijska država još ne subvencionira obnovu kulturnog nasljeđa
Nakon Humajunove grobnice zaklada Aga Khan obnovila je tridesetak spomenika. Indijska država još ne subvencionira obnovu kulturnog nasljeđa, svog velikog globalnog aduta. “Od proglašenja nezavisnosti, Indijci su nacija koja se orijentira prema budućnosti, želi uhvatiti korak s industrijaliziranim Zapadom. Pritom smo u mnogočemu zaboravili vlastiti kulturno naslijeđe. Čini se da ljudi u Indiji općenito vjeruju kako su kulturni spomenici teret, a ne gospodarskih adut. I zato smo mi vjerojatno prva privatna zaklada u svjetskim okvirima koja je krenula u konzervaciju. U cijeloj je Indiji otprilike 15 000 povijesnih građevina koje štiti zakon. To se mora promijeniti. Čak i New York ima 29 tisuća zakonom zaštićenih građevina! Velika Britanija, koje je velika poput omanje indijske države, ima 600 tisuća takvih građevina!”, upozoraava Ratish Nanda.
Nizamuddin, četvrt New Delhija unutar koje je i Humajunova grobnica, zapravo je već sedamsto godina svojevrsni spremnik u koji se pohranjuje živa kultura, a uz urbanu konzervaciju i prateće socijalne programe za današnje stanovništvo ubrzo bi mogla postati omiljeno mjesto za život i onih dubljega džepa. “Kultura je ugniježđena u odnos između čovjeka i prirode. Globalizacija taj odnos dovodi u pitanje. Ako ne budemo oprezni i svjesni svih promjena koje se događaju zbog globalizacije, dugoročno bismo mogli svjedočiti slabljenju lokalnih kultura kojima će dominirati ona globalna, anonimna, nepostojeća kultura, a koju će diljem svijeta promovirati marketing. To je opasnost s kojom se suočava Indija”, poručuje K. T. Ravidran.
Zidine Staroga Delhija izgradio je mogulski car u 17. stoljeću, bila je to prijestolnica moćne dinastije do njezina samoga kraja (trajala je gotovo četiri stoljeća). Dok se New Delhi, jedan od pet najnapučenijih svjetskih gradova, rapidno i nekontrolirano urbanizira, kulturni megaprojekti poput obnove Humajunove grobnice dokazuju svijetu da Indija ne zaboravlja svoje korijene, izvješćuje HRT.
