Na današnji dan, 9. kolovoza 2006. godine umro je hrvatski glumac Slavko Brankov.
Rođeni Varaždinac diplomirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a svoj čitav radni vijek proveo je u GDK „Gavella“. Nerijetko je radio i u drugim teatrima te s glumačkim družinama, poput GK “Trešnja” ili SK “Kerempuh”, a značajne je uloge odigrao i u varaždinskom Hrvatskom narodnom kazalištu. Za svoje glumačko umijeće 1992. je godine nagrađen nagradom “Vladimir Nazor”, i to za ulogu Calogiera di Spelta, u “Velikoj magiji” Eduarda de Filippa, u režiji Paola Magellija.
Brankov je bio dugogodišnji i nezaobilazni član histriona gdje je čak obukao i žensku haljinu glumeći Steklu u predstavi “Vesele ženske s Griča”. Snimio je 400 radijskih drama, a jedna od posljednjih televizijskih uloga bila mu je u seriji “Vaši i naši”, a posljednja filmska, popraćena i kritičarskim pohvalama, u Žarkovićevu filmu “Ajmo, Žuti!”
Brankov je ostavio neizbrisiv trag i u Molierovom “Umišljenom bolesniku”, Krležinom “Kraljevu”, “Na Tri kralja” Williama Shakespearea, “Skupu” Marina Držića, Begovićevom “Pustolovu pred vratima”, u “Sokol ga nije volio” Fabijana Šovagovića, “Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću” Ive Brešana, “Brezi” Slavka Kolara, “Ospicama” Ivana Vidića…
Ostvario je i niz filmskih uloga. Primjerice, u “Crvenom i crnom” kao Lisac (2006.), “Pušćoj Bistri” kao Tuba-Truba (2005.), “Varalicama” (1999.), “Transatlanticu” (1998.), u “Čudnovatim zgodama šegrta Hlapića” gdje je posudio glas Jazavacu (1997.). Bio je omladinac Ivo u „Gruntovčanima“, Dževad u „Balkan Inc.“, no ipak je ostao najzapamćeniji po ulozi Crnog Jacka u „Smogovcima“.
Za ulogu legendarnog negativca dobio je i nagradu HRT-a, a i sam je jednom prilikom rekao: “To je uloga koja me označila kao glumca i čini se da će trajati vječno. I trideset godina poslije snimanja desetogodišnjaci mi dobacuju, ‘Ej, Crni Jack!’.”
