Bog može samo ljubiti; on ne osuđuje. Ljubav je „njegova slabost“ i „naša pobjeda“ – rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marta. U prvome čitanju, sveti Pavao objašnjava da su kršćani pobjednici: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ Čini se – rekao je Papa – da kršćanin ima u rukama snagu sigurnosti pobjednika, kao da je to njegovo svojstvo. Gotovo da bi kršćani mogli na trijumfalistički način reći: „Sada smo mi šampioni!“. Međutim, mi imamo pobjedu zato što nas „ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“.
“Nije da smo mi pobjednici nad našim neprijateljima, nad grijehom. Ne – mi smo toliko vezani na ljubav Božju, da nijedna osoba, nijedna moć, nijedna stvar nas neće moći rastaviti od te ljubavi. Pavao je uvidio da se radi o daru ponovnog stvaranja, o daru obnove u Isusu Kristu. On je vidio ljubav Božju, ljubav koju se ne može objasniti”, rekao je papa Franjo.
Svaki čovjek može odbiti dar, radije izabrati svoju taštinu, oholost, svoj grijeh. Ali dar postoji. To je dar Božje ljubavi; Bog koji se ne može od nas odijeliti. To je – prema riječima pape Franje – Božja nemoć. Mi govorimo: „Bog je moćan, može učiniti sve!“ – osim jedne stvari, a to je odijeliti se od nas. U evanđelju imamo sliku Isusa kako plače nad Jeruzalemom, i to nam omogućuje da shvatimo nešto od te ljubavi. U njegovom plaču se nalazi sva Božja nemoć: njegova nemogućnost da ne ljubi, da se od nas odijeli – ustvrdio je Papa.
Isus plače nad Jeruzalemom koji ubija svoje proroke, one koji su naviještali njegovo spasenje. Bog govori Jeruzalemu i svima nama: „Koliko li puta htjedoh okupiti djecu tvoju kao što kvočka okuplja piliće pod krila, i ne htjedoste!“ Sveti Pavao zbog toga ističe – smatra Papa – da nas nijedan stvor neće moći rastaviti od Božje ljubavi.
Bog ne može ne voljeti – to je naša sigurnost. Može se tu ljubav odbiti, može je se odbijati poput dobroga razbojnika, sve do kraja života. Ali i tamo ga čeka Božja ljubav. I najzlobnijeg, najvećeg hulitelja Bog ljubi sa svojom očinskom nježnošću. U Božjem plaču nad Jeruzalemom, u njegovim suzama sva je njegova ljubav: On plače za mnom, kad se udaljim. Plače za zločincima, koji čine tolike ružne stvari i nanose veliko zlo čovječanstvu. Čeka, ne osuđuje i plače. Zašto? Zato što ljubi – zaključio je Sveti Otac.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
