Prvi put će i nerođeno dijete biti beatificirano.
Papa Franjo priznao je mučeništvo poljskog bračnog para sa sedmero djece, među kojima je jedno bilo još u majčinoj utrobi, koje su ubili nacisti jer su skrivali Židove u svom domu u Poljskoj.
Papa je 17. prosinca potpisao dekret o mučeništvu Józefa i Wiktorije Ulma koji su ubijeni skupa sa svom svojom djecom 1944.
Židovski memorijalni centar Yad Vashem proglasio je 1995. obitelj Ulma „Pravednicima među narodima“, a 2003. u poljskoj biskupiji Pelplin pokrenut je postupak za njihovo proglašenje blaženima. Nakon Papina subotnjeg dekreta, oni sada mogu biti beatificirani.
Rano ujutro 24. ožujka 1944. nacistička patrola opkolila je dom Józefa i Wiktorie Ulme na periferiji sela Markowa u jugoistočnoj Poljskoj. Otkrili su osam Židova koji su našli utočište na farmi Ulma i pogubili ih.
Nacistička je policija zatim ubila Wiktoriju koja je bila u sedmom mjesecu trudnoće, i Józefa. Kada su djeca počela vrištati vidjevši ubojstvo svojih roditelja, nacisti su ubili i njih – to su bili: Stanisława (8 godina), Barbara (7 godina), Władysław (6 godina), Franciszek (4 godine), Antoni (3 godine) i Maria (2 godine).
Potpisano ukupno 16 dekreta za proglašenje blaženima – među njima i “apostol Kine”
Papa Franjo potpisao je ovaj dekret na svoj 86. rođendan, zajedno s još 15 novih dekreta Dikasterija za kauze svetaca.
Među njima je i onaj koji priznaje “herojske kreposti” Mattea Riccija, isusovačkog misionara u Kini u 17. stoljeću.
Matteo Ricci rođen je 6. listopada 1552. u Macerati. Godine 1571. stupio je u Družbu Isusovu. Tijekom studija filozofije i prirodnih znanosti zamolio je poglavare da ga pošalju u misije. U Goi je studirao teologiju te je 1580. godine zaređen za svećenika. Zatim je poslan u Maccao odakle je 1583. godine ušao u Kinu. Kao dobar poznavatelj kineskog jezika pisao je knjige i držao predavanja o prirodnim znanostima, matematici i zemljopisu, kao i o kršćanstvu.
Na carev poziv došao je 1601. u Peking. Cijenio je kinesku kulturu, filozofiju i religiju. Uočio je povezanost konfucijanizma i kršćanstva te uveo obrede na kineskom. Postao je most između dviju međusobno nepoznatih kultura. Kini je donio zapadne znanosti i kršćanstvo, a Zapadu nove znanstvene spoznaje o Kini te omogućio dijalog i međusobno obogaćivanje. Kinezi ga zovu Li Madou, smatraju ga najuglednijim strancem koji je ikad boravio u Kini, dolaze na njegov grob, a uvršten je i u kinesku nacionalnu enciklopediju.
Evo kome su priznate “herojske kreposti”
U dekretu je papa Franjo potvrdio herojske kreposti 13 slugu Božjih. Časnim su priznata sljedeća četiri katolička svećenika i jedan brat:
Otac Aleksander Woźny, dijecezanski svećenik iz Poznana, Poljska, koji je preživio zatočeništvo u koncentracijskim logorima u Buchenwaldu i Dachauu (1910. – 1983.)
Otac Ignacy Posadzy, svećenik koji je bio suosnivač Družbe Kristove za služenje poljskim izbjeglicama tijekom Drugog svjetskog rata i pod komunističkom vlašću (1898. – 1984.)
Otac Martin Benedict, fratar konventualac iz Rumunjske (1931. – 1986.)
Otac Ugo de Blasi, dijecezanski svećenik koji je služio u Lecceu, Italija (1918. – 1982.)
Brat José Marcos Figueroa, brat isusovac u Argentini (1865. – 1942.)
Redovnice
Časnim je proglašeno i sljedećih šest redovnica i jedna posvećena žena:
Majka Miradio od Providnosti sv. Kajetana, utemeljiteljica Kongregacije siromašnih kćeri sv. Antuna u Italiji (1863.–1926.)
Majka Maria Ignazia Isacchi, talijanska utemeljiteljica Kongregacije sestara uršulinki Presvetog Srca iz Asole (1857. – 1934.)
Majka Margherita Crispi, utemeljiteljica Kongregacije sestara oblatica Božjoj ljubavi u Italiji (1879. – 1974.)
Sestra Margherita Maria Guaini, talijanska utemeljiteljica Družbe sestara misionarki svećenika Isusa vječnog (1902. – 1994.)
Sestra Magdalena Aulina Saurina, španjolska utemeljiteljica Svjetovnog instituta Señoritas Operarias Parroquiales (1897.–1956.)
Sestra Teresa Veronesi, zavjetovana redovnica Kongregacije sestara Minime Žalosne Gospe u Italiji (1870. – 1950.)
Luisa Guidotti Mistrali, talijanska posvećena žena aktivna u Udruzi ženskih medicinskih misija koja je umrla dok je služila u Zimbabveu (1932. – 1979.)
Tekst se nastavlja ispod oglasa
