“Mnogo je gorčine koju mogu osjetiti svećenici, čiji je poziv i dalje da budu ljudi pomirenja”, jedna je od misli pape Franje sadržana u govoru koji je danas prijepodne pročitao Papin vikar za Rimsku biskupiju Angelo De Donatis, na pokorničkoj liturgiji s rimskim svećenicima, održanoj u bazilici svetoga Ivana Lateranskoga.
Papa nije sudjelovao na tradicionalnom susretu zbog lagane slabosti, javlja VaticanNews.
“Kršćanska nada ne razočarava”
“U korijenu ogorčenosti u odnosu prema vjeri nazire se razočarana nada. Nada koja je vjerojatno zamijenjena očekivanjem. Kršćanska nada, naime, ne razočarava, jer nadati se ne znači uvjeriti se da će stvari ići bolje, nego da sve ono što se događa ima smisla u svjetlu Uskrsa. Međutim, za njegovanje nade potreban je snažan molitveni život, stavljajući se pod svjetlo Riječi Božje. Više od pastoralnih razočaranja, odnos s Bogom može biti uzrok ogorčenosti”, napomenuo je Papa.
Kada se čini da On ne poštuje očekivanja punoga i obilatoga života koja smo imali na dan ređenja. (…) Možda smo „predobri“ svećenici u svojem odnosu s Bogom te se ne usuđujemo prosvjedovati u molitvi kako, naprotiv, psalmist čini vrlo često, i to ne samo zbog nas samih, nego i zbog našega naroda; jer, pastir nosi i ogorčenosti svojega naroda – istaknuo je Papa te pojasnio – Istinski prigovor nije protiv Boga nego pred Njim, nastaje iz prisnosti.
Iako Papa ne želi za sve kriviti nadređene, jer – kako je napisao – svi imamo nedostataka, ali ostaje činjenica da je mnogo gorčine u životu svećenika uzrokovano propustima pastirā. Nije riječ o neslaganju u problemima upravljanja ili načina pastoralnoga djelovanja, koje je često neizbježno; to se može tolerirati i dio je života na ovoj zemlji. Problem nisu ni pogreške jer – napomenuo je Papa – i biskup ima pravo pogriješiti kao i sva ostala bića.
Pravi je problem prije svega određeno lagano autoritarno zastranjenje, odnosno ne prihvaćaju se oni koji misle drugačije od nas. Zbog jedne riječi osobu se svrstava u kategoriju koja ide protiv struje, koja je nezadovoljna. Sudjelovanje u inicijativama može postati mjerilo zajedništva. Ali, ono se ne podudara uvijek s jednoglasnim mišljenjem. Niti se može očekivati da zajedništvo bude isključivo jednosmjerno. Svećenici trebaju biti u zajedništvu s biskupom, i biskupi u zajedništvu sa svećenicima; to nije problem demokracije, nego očinstva – istaknuo je Sveti Otac.
Treći uzrok ogorčenosti među svećenicima može proizići iz problema „među nama“ – napomenuo je Papa. Svećenik je u posljednje vrijeme pogođen skandalima, financijskim i seksualnim, te su sumnje odnose učinile hladnijima i formalnijima. Kristova zaručnica jest, i ostaje polje na kojemu sve do paruzije rastu pšenica i kukolj – napomenuo je Papa. Tko nije prihvatio taj evanđeoski prikaz stvarnosti izlaže se neopisivom i uzaludnom ogorčenju. Ipak, javni i objavljeni grijesi klera sve su učinili opreznijima i manje izloženima uspostavljanju znakovitih veza.
Dok se množe zajednički događaji, čini se da je sve više zajednice, ali manje zajedništva. Međutim, Papa je pojasnio da nije riječ o samoći u kršćanskom smislu, onoj u kojoj se moli. Štoviše, – upozorava – pravi je problem upravo u tomu što imamo premalo vremena za biti sami. Bez samoće nema besplatne ljubavi. Problem je, naprotiv, osamljenost duše usred naroda. Kada „svijet milosti“ postane pomalo tuđ, a sveci se čine „zamišljeni prijatelji“ djece. Tako udaljenost od milosti uzrokuje racionalizam ili sentimentalizam.
Opasno je također odvajanje od drugih, kada se vlastiti problemi čine jedini i nesavladivi, kada se misli da nas nitko ne može razumjeti, napomenuo je Papa.
“Nemoj se nikada izolirati! Božji narod očekuje osobe koje pomiruju. Božji narod od nas očekuje da budemo učitelji duha, sposobni upozoriti ih na zdence slatke vode usred pustinje”, istaknuo je papa Franjo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
