Prenosimo Papinu propovijed na općoj audijenciji, 2. rujna 2020. godine.
„Kad je napokon došao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na istome mjestu. I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.“
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Trenutačna pandemija istaknula je našu međuovisnost: svi smo međusobno povezani, jedni s drugima, kako u dobru tako i u zlu. Stoga, da bismo iz ove krize izašli bolji, to moramo učiniti svi zajedno, ne sami već svi zajedno, Sami ne, jer sami ne možemo. Trebamo zajedno – solidarno. Ovu riječ želim danas istaknuti – solidarnost.
Kao ljudskoj obitelji, zajedničko nam je podrijetlo u Bogu: živimo u zajedničkom domu, planetu – vrtu, u koji nas je Bog smjestio; a odredište je u Kristu. Ali, kad sve to zaboravimo, naša međuovisnost postaje ovisnost jednih o drugima, gubimo sklad među nama, povećavajući nejednakost i marginalizaciju; društveno tkivo slabi, a okoliš se nagrđuje. Uvijek isti način djelovanja.
Stoga je načelo solidarnosti potrebnije danas nego ikada do sad, kao što nas je učio sveti Ivan Pavao II. (usp. enciklika Sollicitudo rei socialis 38 – 40). U međusobno povezanom svijetu, kao što je naš, doživljavamo što znači živjeti u istom globalnom selu. Lijep je ovo izričaj: veliki svijet nije ništa drugo nego globalno selo. Međutim, ovu međuovisnost ne mijenjamo uvijek u solidarnost. Dug je put između međuovisnosti i solidarnosti. Sebičnosti – individualne, nacionalne i skupine moći – i ideološke krutosti, naprotiv, hrane strukture grijeha.
„Riječ ‘solidarnost’ pomalo se istrošila i ponekad se pogrešno tumači, ali ukazuje na puno više od nekoliko povremenih djela velikodušnosti. Potrebno je stvoriti novi mentalitet koji razmišlja u smislu zajednice, o prioritetu života svih nad prisvajanjem dobara od strane nekih.“ To je solidarnost! (Apostolska pobudnica Evangelii Gaudium 188). Ne radi se samo o pitanju pomoći drugima, to je dobro činiti, tu se radi o pravdi (usp. Katekizam Katoličke Crkve 1938 – 1940). Međuovisnost, da bi bila solidarna i urodila plodom, treba imati snažne korijene u čovještvu i u prirodi koju je stvorio Bog; treba poštovati osobu i zemlju.
Biblija nas od početka upozorava. Priča o Babilonskoj kuli (usp. Post 11; 1 – 9) opisuje što se događa kad pokušavamo doći do neba – koje je naš cilj – zanemarujući povezanost s čovjekom, sa stvorenjem i sa Stvoriteljem. Time se želi reći da se to dogodi svaki puta kada se netko želi uspinjati, a da pritom ne primjećuje bližnje. Gradimo kule i nebodere, ali uništavamo zajednicu. Objedinjujemo zgrade i jezike, ali umrtvljujemo kulturno bogatstvo. Želimo biti gospodari Zemlje, ali uništavamo bioraznolikost i ekološku ravnotežu.
Pričao sam vam na jednoj audijenciji o ribarima koji su me posjetili ove godine i rekli mi kako su iz mora izvadili 24 tone otpada od kojih je pola bila plastika. Zamislite, oni love ribu, ali i vade otpad kako bi očistili more. Bacanje otpada je uništavanje Zemlje, koja je dar, te ekološke ravnoteže.
Sjećam se srednjovjekovne priče koja opisuje ovaj sindrom Babilona: za vrijeme gradnje kule, kad je čovjek pao i umro, nitko nije ništa rekao. Možda samo: „Jadničak, bio je nepažljiv i pao je.“ No kad bi cigla pala, svi bi se žalili. I ako je netko bio za to kriv bio je kažnjen. Zašto? Jer je cigla bila skupa. Trebalo ju se pripremiti, ispeći. Za izradu cigli trebalo je vremena i rada. Cigla je vrijedila više od ljudskog života. Na žalost, nešto slično i danas se može dogoditi. Padne dio udjela na financijskom tržištu, vidimo to i danas po novinama i vijest se proširi u svim agencijama. Tisuće ljudi umiru zbog gladi i siromaštva, a o tome nitko ne govori.
Suprotno od Babilona jest Pedesetnica kako smo čuli na početku audijencije (usp. Dj 2, 1 – 3). Duh Sveti, silazeći odozgor poput vjetra i vatre, obuzima zajednicu zatvorenu u gornjoj sobi, ulijeva joj snagu Božju, potiče ju da izađe i svima navijesti Gospodina Isusa. Duh stvara jedinstvo u različitosti, stvara sklad. U priči o Babilonskoj kuli nije bilo sklada. Samo su radili kako bi zaradili. Bližnji nije puki alat, puka radna snaga, već cijelim sobom sudjeluje u izgradnji zajednice. Sveti Franjo Asiški to je dobro znao i, nadahnut Duhom, svim ljudima, dapače, svim stvorenjima, dao je ime brata ili sestre (usp. LS 11; usp. sv. Bonaventura, Legenda maior VIII, 6: FF 1145).
Po Pedesetnici, Bog se čini prisutnim i nadahnjuje vjeru zajednice, ujedinjene u različitosti i solidarnosti.
Različitost i solidarnost ujedinjeni u skladu. To je put. Solidarna raznolikost posjeduje antitijela tako da se jedinstvenost svakog od njih – koja je dar, jedinstven i neponovljiv – ne razboli od individualizma, od sebičnosti. Solidarna raznolikost također posjeduje antitijela za ozdravljenje društvenih struktura i procesa koji su se izrodili u sustave nepravde i ugnjetavanja (usp. Kompendij socijalnog nauka Crkve 192). Stoga je solidarnost danas put prema postpandemijskom svijetu, prema zacjeljivanju naših međuljudskih i društvenih bolesti. Nema drugog puta. Ili idemo naprijed putem solidarnosti ili će se stvari pogoršati. Želim ponoviti: iz krize se ne izlazi isti kao prije. Pandemija je kriza. Iz krize se izlazi ili bolji ili gori. Mi trebamo izabrati. Solidarnost je put kako bi iz krize izašli bolji, ne s površnim promjenama, već bolji.
Solidarnost vođena vjerom omogućuje nam da ljubav prema Bogu prevedemo u našu globaliziranu kulturu, ne gradeći kule ili zidove kojih je danas ima sve više, a koji nas dijele, a zatim se sruše, već stvaranjem zajednice i podržavanjem istinski ljudskih i čvrstih procesa rasta. A tome pomaže solidarnost!
Postavit ću vam jedno pitanje: mislimo li na potrebe drugih? Neka svatko odgovori u svome srcu.
Usred kriza i oluja, Gospodin nas pita i poziva nas da probudimo i aktiviramo ovu solidarnost koja je sposobna pružiti solidnost, potporu i smisao, sada kada se čini da je sve uništeno. Neka nas kreativnost Duha Svetoga ohrabri u stvaranju novih oblika obiteljskog gostoprimstva, plodnog bratstva i sveopće solidarnosti.
