Endemična biljna vrsta hrvatska sibireja, koja je postala svojevrsni simbol ugrožene biljke, strogo je zaštićena prije ravno pedeset godina.

Sibiraea croatica, kako glasi njezin znanstveni naziv, zaštićena je 4. rujna 1964. godine Zakonom o zaštiti prirode, a prema najnovijim oblicima njezine zaštite čini se da je neposredna opasnost malo “olabavila”.

Raste uglavnom na kamenitim zapadnim obroncima Velebita, najviše na visini od oko tisuću metara nad morem. Poznata je i na hercegovačkim planinama Čabulji i Čvrsnici. Otkrio ju je glasoviti mađarski botaničar Arpad Degen početkom 20. stoljeća.

Sibiraea croatica na dinarskim područjima je, istraženo je kasnije, samo odvojena populacija vrste Sibiraea altaiensis čije su glavno područje života Kazahstan i Rusija, više od pet tisuća kilometara daleko od jedinih preživjelih europskih populacija u Hrvatskoj i BiH.

Ova grmolika biljka iz porodice ruža danas ima taksonomski status podvrste.

Kako su priopćili iz Državnog zavoda za zaštitu prirode (DZZP), Međunarodna unija za očuvanje prirode zbog nedostatnih podataka za procjenu ugroženosti svrstala ju je u kategoriju nedovoljno poznatih vrsta, u “Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske” iz 1994. godine svrstana je u kategoriju rijetkih svojti, a u novijem izdanju “Crvene knjige vaskularne flore Hrvatske” iz 2005. godine svrstana je u kategoriju gotovo ugroženih svojti.

Također, posredno je zaštićena na nalazištima unutar Parka prirode Velebit i Nacionalnih parkova Sjeverni Velebit i Paklenica, a bila je i najznačajniji razlog proglašenja posebnog botaničkog rezervata “Visibaba” 1986. godine.

Zbog toga, hrvatska se sibireja ne smatra posebno ugroženom, ali novija istraživanja njezinih populacija nisu provedena, kažu iz DZZP-a.

Prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama u Hrvatskoj je strogo zaštićena 941 biljna vrsta i podvrsta. Najugroženije su vrste koje rastu na rijetkim stanišnim tipovima u Hrvatskoj kao što su cretovi, pješčana staništa, vodena i močvarna staništa te travnjaci.

To su npr. močvarni zmijinac, pješčarski ladolež, jednogodišnja kafranka, mađarski divokozjak, okruglolisna rosika, trnovita ježika, uskolisna i cretna suhoperka, te brojne druge.

Izvor: narod.hr/h
Photo: np-sjeverni-velebit.hr