UHDDR Grada Rijeke, Matica hrvatska ogranak Rijeka i Hrvatski domobran organiziraju i pozivaju sve zainteresirane na jedinstvenu javnu tibinu i predstavljanje knjige ‘Huda jama – strogo čuvana tajna’ autora Romana Leljaka.
Knjiga će biti predstavljena u Svetištu Majke Božje Trsatske u Auli pape Ivana Pavla II. u četvrtak 5. studenoga 2015. u 18 sati.
Huda jama je naselje u sastavu općine Laško u Sloveniji. Blizu naselja nalazi se rudnik Huda jama. U sklopu rudnika je Barbarin rov u kojemu je 2009. godine pronađena masovna grobnica. U listopadu 2011. Barbarin rov otvoren je za javnost. Posjet je moguć uz prethodnu najavu.
Huda jama je jedno od brojnih mjesta na kojima se nalaze žrtve poslijeratnih masovnih ubojstava jugokomunista. U rudniku je slovenska državna komisija do kraja 2009. pronašla posmrtne ostatke 726 ubijenih bez prostrijelnih rana, koji su po pretpostavci živi zakopani. Među žrtvama su bile i žene.
Posmrtni ostatci svjedoče o tome da su neke žrtve bile žive zakopane, bez prostrijelnih rana i ostavljene umrijeti na stravičan način.
To je jedno od brojnih stratišta i grobišta hrvatskih vojnika i civila ubijenih u Sloveniji u mjesecima svibnju i lipnju 1945. Po usmenoj predaji koju čuva i još uvijek o njoj uglavnom šuti okolno stanovništvo pritisnuto više desetljenim strahom za goli život ipak se sačuvalo i u javnost iznijelo svjedočanstvo kako je u Hudoj jami pobijeno nekoliko tisuća Hrvata.
Zadnja je žrtva Hude jame pak jedna mještanka koju je Divizijski sud osudio na smrt zbog širenja laži o zločinima počinjenim u Hudoj jami. Kao trudnica strijeljana je 1947. Otvaranjem jame otvorena su također u brojna pitanja na unutarslovenskoj, unutarhrvatskoj, slovenskohrvatskoj međunarodno povijesnoj, civilno-pravnoj i političkoj razini.
Osnovne civilizacijske tekovine pretpostavljaju pravo žrtve na ime i pravo na grob. Jednako tako svaki počinitelj zločina ima svoje ime i prezime, nacionalnu i svjetonazorku pripadnost.
Svima koji izražavaju skepsu i postavljaju pitanje o smislenosti uspostavljanja nekakvoga naknadnog odnosa prema davnoj prošlosti, prema žrtvama Hude jame i svih drugih stratišta dovoljno je postaviti jedno pitanje i ponuditi savjet primjeren takvoj civilizacijskoj razini.
Zamoliti ih neka odmah kažu žele li nakon smrti biti sahranjeni ili negdje bačeni? U potonjem primjeru treba im savjetovati da čim prije odrede tko, kako i gdje to treba učiniti i unaprijed urede sve potrebne formalnosti za takav postupak. Nakon prvog šoka i nevjerice da ih netko postavlja pred takav izbor, takvi uvijek zašute i odlaze.
Prema slovenskim procjenama u Sloveniji je ubijeno 200 000 osoba. Računa se da je među njima Hrvata bilo od 50 000 na više. Kada je riječ u hrvatskim žrtvama tri su glavna smjera kretanja u svibnju i lipnju 1945. kroz Sloveniju. Sva tri smjera s pobočnim smjerovima kretanja obilježena su stratištima i grobnicama:
1. Bleirburg/Pliberk – Maribor – Ormož – slovensko-hrvatska granica (bočni smjerovi: Pohorje, Dobrava, Kidričevo)
2. Bleiburg/Pliberk – Dravograd – Mislinja – Šoštanj – Zidani Most – Mostec (bočni pravi Huda jama, Hrastnik)
3. Ljubelj – Kranj – Škofja Loka (Crngrob) – Šentvid – Toško čelo – Kočevski Rog
Oko Rogatca većinom su bili ubijeni civili. Oko Velenja i Dravograda također. Tamo je operirala tzv. Majeviška partizanska divizija. U Mostecu su vjerojatno pobijeni pripadnici 373 – Tigar divizije hrvatskih oružanih snaga (većinom Hercegovci) i dio pripadnika Njemačke sedme SS dobrovoljačke gorske divizije Prinz Eugen sastavljen uglavnom od Volksdojčera.
U zapuštenom rudniku Pečevnik kod Celja, nedaleko od Teharija (ulaz je rekognosciran ali još nije otvoren), ako su točne dugo prešućivane i sa strahom prenošene usmene predaje, u okomitom rudarskom oknu na dubini između 30 i 180 m mogu se očekivati dokazi o grozotama još strašnijim od onih koje su počinjene u Hudoj jami.
Dostup do istine u Hudoj jami bio je zatvoren s 10 pregrada i zatrpan s 400 kubika jalovine.
Sudbonosan prvi korak u rješavanju te problematike vjerojatno je već napravljen izgradnjom Crkve hrvatskih mučenika na Udbini i isticanjem zamisli o svehrvatskom grobu na tom geometrijskom središtu Hrvatske. Potrebno je također ne zaboraviti činjenicu da u Sloveniji žive ljudi koji su zadužili hrvatski narod čuvanjem uspomena i istraživanjem istine o Hrvatima koji su tamo stradali 1945., te ljudi koji su na domišljate načine uspjeli pred javnošću razotkriti istinu o tim stradanjima.
Tako su radovi na otvaranju Hude jame formalno bili prijavljeni kao vježba spasilačke ekipe specijalizirane za spašavanje nakon nesreća u rudnicima. Vježba je trajala dok nije bila uklonjena i zadnja, deseta prepreka i izvučena zadnja tona jalovine kojom se pokušalo zakopati istinu. Riječ je o domišljatosti kojoj bi se mogao pristajati naziv intelektualna diverzija s pijukom i lopatom.
Dok su ti ljudi živi, neki su u već podmaklim godinama, zaslužuju da im se oda primjereno priznanje i da bude sačuvana uspomena na njih.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
