U Zagrebu je jučer u 92. godini preminuo Pero Miladin, legendarni vlasnik restorana ‘Kod Pere’ na zagrebačkoj Šalati, na samom vrhu Schlosserovih stuba, poznat i po nazivu ‘kod Pere ustaše’. Gospar Pero bio je iz Konavala i među naraštajima dubrovačkih studenata poznat je po tome da ih je pomogao i hranio kako bi nastavljali svoje školovanje. Grad Konavle mu je prije nekoliko godina, u znak zahvalnosti, dodijelio nagradu, a Pero je izjavio kako se “protiv komunizma borio bakalarom”, ciljajući na to da se kod njega i u vrijeme kad se u Jugoslaviji nije smjelo slaviti Božić -na Badnjak jelo odličan bakalar.
Osim studenata iz Konavala i dubrovačkog područja, kod Pere su se okupljali i ljudi poput Franje Tuđmana, braće Veselica, Vice Vukojevića, Vlade Gotovca, Lovro pl. Matačić, Ruža Pospiš Baldani. Pero je znao reći kako su mu ’71 i ’91 dolazili isti ljudi. Upravo zbog toga što je u komunističkih vremenima, kad je to bilo itekako opasno, primao disidente – dobio je naziv ‘Pero Ustaša’, jer je tada komunistički režim sve koji su se zalagali za slobodu i demokraciju nazivao “ustašama”.
Životni put Pere Miladin bio je dug i zanimljiv, pun kombinacije hrabrosti i blagosti koju i danas posjetitelji restorana mogu prepoznati i u njeogovom sinu i unuku. Pero je sa 16 godina iz rodnih Konavala preselio u Sarajevo, gdje je proveo Drugi svjetski rat, a 1945. godine mobilizirali su ga partizani.
“Nisu tražili mene nego su tražili Pera Bronzana, ja sam malo bio zapisan u onu muslimansku policiju to je bilo kao ono domobranstvo. U travnju 1945. su me mobilizirali, pitaju što ste po nacionalnosti neki su bili Muslimani neki Srbi neki katolici, a ja sam reko Hrvat. Bilo me je strah, jer sam po novinama čito kako su partizani ubili puno Konavljana, pa kad su pitali otkle sam reko sam im iz Dalmacije”, ispričao je Pero Miladin medijima, te objasnio kako nije dugo ostao u partizanima jer je obolio.
Nakon bolesti radio je kao konobar 1947. na Pločama, pa na Lopudu, Cavtatu, sve dok ga u proljeće 1949. nisu opet zvali u vojsku. ‘Bio sam u Zagrebu 6. mjeseci to je bila posebna dodatna obuka za sve one koji su u ratu bili domobrani’, objašnjava Miladin.
Na koncu se skrasio u Zagrebu gdje s bratom, koji se vratio iz Njemačke, kupio obiteljsku kuću u kojoj su zajedno 4. svibnja 1967. otvorili restoran poznat po odličnoj, domaćoj hrani, umjerenim cijenama i vlasnicima koji za svakog gosta imaju lijepu riječ. Pero je goste dočekivao u svom restoranu, uvijek spreman za komentiranje dnevnih događaja, hrabrenje i tako privlačnu radost. Nedostajat će mnogima.
Zanimljiv intervju koji sa gosparom Perom prije nekoliko godina napravila novinarka Dubrovnik.net-a pročitajte ovdje: http://www.dubrovniknet.hr/novost.php?id=10804#.VXa-Wk39mHt
Tekst se nastavlja ispod oglasaIzvor: Narod.hr/Dubrovnik.net
Photo: Dubrovnik.net
