Prof. dr. sc. Matko Marušić o vjeri i znanosti: ‘Vjera je vrhunac znanosti, samo je ona potpuna istina koja se može izreći o životu’

Foto: Narod.hr

Neprijatelji vjere postoje još od Lucifera i dvjesto palih anđela, i otad se roje u svakoj vjeri i svakom narodu. U zapadnoj kulturi sustavan progon vjere oslanja se na zasade Francuske revolucije. Prva je da znanost negira vjeru i dokazuje njezinu besmislenost, a druga je koncept sekularnosti. Pritom se taji da je objektivna znanost nastala u njedrima Crkve i da je sekularnost uvela upravo Crkva, da se zaštiti od države, a ne obrnuto. Sekularnost je odvojenost, ali suživot, a ne potiskivanje i istiskivanje, a znanost nije neprijateljica, nego sestra vjere. Tko to ne vidi, ne zna ni znanost ni vjeru. A tko ne zna ni znanost ni vjeru ne može misliti ni ispravno, niti pošteno.

Gledano strogo znanstveno, pitanje vjere u Boga lakše je riješiti nego što se čini. Štoviše, rješenje ne traži kompromis. Svi mogu ostati pri svojemu stavu, a pitanje se riješi. I uopće se ne radi o toleranciji, ljudskim pravima ni samilosti, nego o razmjerno jednostavnoj logici: Boga ima, ili nema. Ako Boga ima, stvarno je jako pogrješno tvrditi da ga nema! Ili ga psovati, hramove mu napadati i svećenike i vjernike ubijati. A ako Boga nema, situacija je nešto složenija, ali za ateiste još gora, barem dok su na Zemlji!

Prvo se treba prisjetiti da su sve kulture u povijesti ljudskoga roda imale vjeru, a ni jedna nije bila bez nje. Svi najpametniji, najučeniji, najiskusniji i najdobronamjerniji ljudi u svim tim kulturama onda su, dakle, izmislili pojam Boga i u usta mu stavili najbolje tadašnje znanje i iskustvo. Svoja su najdublja promišljanja svjetovnoga života ponudili kao Božju riječ da bi s pozicije najvišeg autoriteta pozvali svoje sunarodnjake na bolji, mirniji i plodonosniji život.

Tada je to bila ljudska znanost o životu, najobjektivnije ljudsko iskustvo pretvoreno u upute, pravila i regulaciju življenja. U tijeku vremena, ona je u jednoj prijelomnoj misli Renea Descartesa postala suvremena znanost i do danas živi kao izravan nastavak i partner religiji. U slici objektivne ljudske spoznaje Max Planck je za vrhunac znanosti odabrao vjeru u Boga, kao kraj, hipotetičan ili stvaran, toga čovjekova napora. A je li taj kraj hipotetičan ili stvaran, svejedno je za sadašnje trajanje čovjekova života i čovječanstva u cjelini.

Što bi inače bio vrhunac moćne suvremene znanosti? Da svu apsolutnu istinu doznamo i napišemo je u udžbenicima? Da sva ljudska prava, sve jednakosti i ravnopravnosti postignemo i da svijetom zavlada potpuni mir, ljubav, blagostanje i poštovanje? Zar to nije onaj Raj koji su vjernici već davno – izmislili

Pritom o smislu nismo ni riječi rekli, jer bez Boga se o smislu ionako ne može promišljati. Najpopularniji ateistički svećenik Richard Dawkins u svojoj knjizi Iluzija o Bogu, smisao nalazi u dobrom ručku koji će toga dana ručati. Takvih filozofa ima i u Splitu, ali oni barem ručaju janjetinu na Klisu i tripice u Kaštelima.

Vjera je radost, puna i neupitna radost spoznaje Božjega smisla, Kristove dobrote i čovjekove utjehe u patnji. Ona nam odaje tajnu poniznosti koja će postati veličina, patnje koja se pretvara u milost i siromaštva koje postaje bogatstvo. Našu konačnost i beznačajnost vjera pretvara u nešto blisko, razumljivo i ohrabrujuće, sumjerljivo strahu od svijeta koji plaši različitošću od majčine ljubavi i očeve zaštite. Ona je jedino ohrabrenje u tjeskobi nerazumijevanja vlastitoga postojanja i strahu od njegova kraja. Da je i izmišljena dobronamjerno je izmišljena, da je i netočna genijalna je. Samo je vjera potpuna istina koja se može izreći o životu.

Ukratko, ako Boga ima, i znanost je od njega, a ako ga nema, religijske su zakone izmislili ljudi na sliku i priliku svojega iskustva koje uključuje i znanstvenoistraživačke spoznaje ovisne o danom stupnju razvoja znanosti i tehnologije. I sada se, tisućama godina poslije, nađe neki pametnjaković koji sasvim uvjereno kaže: „Nema Boga, sve je to izmišljeno i služi kao opijum za narod“. I pritom se poziva na znanost, ne shvaćajući ni znanost, niti da tako sam sebe proglašava pametnijim od svih mudraca i znanstvenika svjetske povijesti.

A onda nudi marihuanu.

Najilustrativniji opis ateističkog pogleda na Boga čuo sam od jedne kolegice znanstvenice. Na moje pitanje kako je moguće da kao znanstvenica ne vjeruje u Boga, odbrusila mi je odlučnošću oslobođene suvremene žene:
– Dokaži ga, pa ću vjerovati.

Ulomak iz knjige “Mi Hrvati”, početak poglavlja “Vjera” dr. sc. Matka Marušića

Prof. Dr. sc. Matku Marušiću je za knjigu “Mi Hrvati” ove godine dodjeljena Nagrada grada Splita u kategoriji osobnih postignuća za 2019. godinu. U knjizi autor dodiruje sve glavne sastavnice života, od gradnje kuće i domoljublja, preko vjere i ljubavi do umjetnosti i sporta. Često duhovito, a ponekad i romantično iznose se bolne istine i novija hrvatska povijest predstavlja kroz oči običnoga hrvatskoga čovjeka

Prof. dr. sc. Marušić se bavio istraživanjima u području imunologije tumora, imunogenetike, presađivanja koštane srži, kliničke imunologije, filozofije znanosti, uređivanja znanstvenih časopisa i medicinske izobrazbe. Objavio je 180 radova u časopisima i velik broj radova u ostalim indeksiranim časopisima, te knjiga i poglavlja u knjigama. Autor je velikog broja pripovjedaka, rasprava, edukacijskih i polemičnih tekstova, te sedam beletrističkih knjiga.

 

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija   

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr